Sticanje, prenos i gubitak državine

Državina se stiče uspostavljanjem faktičke vlasti na stvari, i to posredno i neposredno.

  • neposredno uspostavljanjem faktičke vlasti na stvari koja se ne nalazi ni u čijoj državini
    • hvatanje odbeglog roja pčela
  • posredno zasnivanjem faktičke vlasti na stvari koja se već nalazi u nečijoj državini

Prenos državine na pokretnoj stvari vrši se:

  • predajom stvari – tradicijom
  • predajom isprava koje omogućavaju raspolaganje sa stvari
  • predaja sredstava koja omogućavaju faktičku vlast na stvari (ključevi sefa)
  • izdvajanjem i obeležavanjem stvari

Prenos neposredne svojinske državine na nepokretnostima je različit u zavisnosti od

  1. vrste nepokretnosti
  2. okolnosti slucaja
  3. namere stranaka
  • na stanovima, zgradama, i poslovnim prostorijama državina se prenosi ispražnjenjem prostorija i predajom ključeva
  • kod zemljišnih nepokretnosti to nije moguće, niti je moguć prenos iz ruke u ruku
    • radnje kojima se manifestuje faktička vlast na nepokretnostima uvek se vrše povremeno a razmak može biti i više godina
      • prskanje vinograda, košenje livade, setva i žetva
    • moguće rešenje je prenos državine na osnovu ugovora, u momentu koji su stranke same odredile ili imale na umu, o čemu se sudi na osnovu izričite odredbe ugovora ili prema okolnostima slučaja
    • ako okolnosti slučaja ne upućuju na nešto drugo, ima se uzeti da su kao vreme prelaska državine na pribavioca stranke imale u vidu vreme zaključenja ugovora
    • ako tako ne bi bilo, jedna od dve situacije:
      • ili bi do preuzimanja realnih faktičkih aprehenzionih radnji od strane sticaoca postojao državinski vakuum gde niko ne bi uživao državinsku zaštitu što je neprihvatljivo
        • od prodaje vinograda u jesen posle berbe do prvih prolecnih radova na njemu
      • ili bi se da bi se izbegao ovaj državinski vakuum morala vršiti neka simbolična predaja, simbolično ulaganje, što opet nema smisla

Prenos posredne svojinske državine na nepokretnostima vrši se ugovorom pri čemu su moguće 2 situacije:

  1. da raniji posredni držalac postane neposredni
    • vlasnik proda stan i postane zakupac
  2. da raniji posredni držalac prenese posrednu svojinsku državinu na drugoga, dok je neposredni držalac prava sve vreme neko treći
    • novi vlasnik, stari zakupac

Naslednik stiče državinu u trenutku smrti ostavioca, bez obzira na to kad je stekao faktičku vlast na stvari.

  • naslednici mogu upotrebiti državinsku tužbu pre nego što uđu u posed nasleđene stvari, a rok za održaj teče u njihovu korist bez zastoja

Državina se gubi prestankom faktičke vlasti, a to faktičko pitanje u slučaju spora ceni sud.

  • prestanak može biti
    • apsolutan ako je prestala svaka državina
      • propast stvari, stavljanje stvari pod administrativni režim
    • relativan ukoliko je prestala samo za dotadašnjeg držaoca
      • razni slučajevi prenosa državine
    • može biti dobrovoljan (prenos državine ugovorom) ili protiv volje držaoca (krađa)

Državina se ne može izgubiti ako je držalac privremeno sprečen da vrši faktičku vlast nezavisno od svoje volje.

  • za onoga ko dokaže početak i svršetak državine važi oboriva pretpostavka da je bio držalac i u međuvremenu

Državina se ne može izgubiti prostom izmenom volje detentora da stvari ubuduće drži za sebe.

  • za onog ko je počeo da drži kao pritežalac pretpostavlja se da i dalje drži u tom svojstvu
  • promena volje mora biti praćena novim ponašanjem koje se po opštim pravilima može kvalifikovati kao državina

Isključiva državina i sudržavina

Isključiva državina postoji kad jedan subjekt vrši faktičku vlast na stvari ili na njenom realnom delu koji predstavlja samostalni državinski objekat. Na jednoj stvari može biti i više isključivih držalaca.

Sudržavina postoji kada više lica vrši faktičku vlast na celoj stvari ili na delu stvari koji je samostalan državinski objekat.

  1. sudržaoci mogu istovremeno vršiti faktičku vlast
    • 2 studenta stanuju u iznajmljenoj sobi i obojica koriste televizor koji su zajednički kupili
  2. sudržaoci mogu faktičku vlast vršiti naizmenicno
    • jedan kosi livadu jedne, drugi kosi druge godine
  3. sudržaoci se mogu pojaviti kao posredni držaoci
    • izdaju njivu u zakup i po određenom ključu dele zakupninu
  4. sudržavina prava
    • više lica se koristi istim putem za prelazak preko tuđeg zemljišta
  • za označavanje sudržavine koristi se i izraz zajednička državina

Neki pisci pod sudržavinom podrazumevaju državinsku zajednicu koja odgovara susvojini, a pod zajedničkom državinom državinsku zajednicu koja odgovara zajedničkoj svojini. Ne može se prihvatiti:

  1. jer se susvojina i zajednička svojina ispoljavaju pomoću istih oblika državinske zajednice
  2. jer ni susvojina ni zajednička svojina ne podrazumevaju državinsku zajednicu, već možemo imati isključivu državinu na delu ili celoj stvari

Neki pisci pod zajedničkom državinom podrazumevaju nešto treće – više držalaca

  • pojedini držalac ne može sam vršiti faktičku vlast na stvari već to mogu samo svi zajedno
    • otvaranje kase pomoću 2 ključa od kojih je jedan kod jednog, a drugi kod drugog

Subjekt državine

Subjekt državine može biti pravno i fizičko lice.

Pravni subjekat može da preduzima pravne poslove na stvarima na kojima može da ima pravo svojine, ili neko drugo stvarno ili obligaciono pravo koje ga ovlašćuje na držanje i upotrebu stvari.

Poslovno nesposobno lice može biti držalac, ako se njegove aprehenzione radnje mogu kvalifikovati kao državina.

  • sasvim malo dete ne može svojim radnjama vršiti državinu na zgradi, ali poslovno nesposobno dete školskog uzrasta može npr na sankama, rolerima, školskoj torbi i sl vršiti državinu
  • državina poslovno nesposobnog lica uživa državinsku zaštitu
    • spor u njegovo ime vodi zakonski zastupnik

Poslovno nesposobno lice koje zbog svog psihofizičkog stanja ne može biti držalac stvari na osnovu svojih radnji, držalac može postati preko zakonskog zastupnika koji faktičku vlast vrši u ime nesposobnog lica.

  • poslovno nesposobno lice onda može postati vlasnik održajem

Objekt (predmet) državine

Objekt državine je svaka stvar u građansko-pravnom smislu bilo da je u prometu ili van njega.

Državina postoji na stvarima u prometu.

  • stvari van prometa nisu objekti državine jer se nalaze u administrativnom režimu držanja I upotrebe
    • javni putevi i uopšte dobra u opštoj upotrebi, vojna i druga javna dobra
  • objekti državine prema jednima mogu biti i samo ona javna dobra koja po svojoj prirodi mogu biti u pravnom prometu
    • knjige u javnim bibliotekama ili kancelarijski nameštaj u muzejima

Dobra mrtve ruke su stvari u građansko-pravnom smislu, ali na njima postoji neprenosivo pravo svojine.

  • vlasnici imaju ovlašćenja da je drže, upotrebe, i zastite državinskom tužbom pa su i ove stvari objekti državine

Državina se prostire na sastavne delove stvari, potpuno I nepotpuno inkorporisane.

  • ako dođe do odvajanja dela od celine, državina se na odvojenom delu ne prekida već nastavlja
  • držalac složene stvari na nepotpuno inkorporisanom delu ima po kvalitetu različitu drzavinu, nego na ostalim delovima
    • može istovremeno na nepotpuno inkorporisanom delu i postojati državina držaoca složene stvari i državina nekog drugog subjekta
      • lice točak dobije na poslugu

Držalac glavne stvari je držalac pripatka samo ako na njemu ima faktičku vlast; držalac zbirne stvari je držalac samo onih primerka na kojima ima faktičku vlast.

Kod zgrade objekt državine su samo oni delovi koji imaju funkcionalnu samostalnost (stan) bez obzira što je potpuno inkorporisan.

  • zajednički delovi zgrade (stepenice) u načelu nisu samostalni objekti državine, državinu na njima imaju držaoci pojedinih realnih delova

Deo parcele moze biti samostalni objekat državine

  • izdati deo njive u zakup

Rimska i moderna koncepcija državine

Rimska koncepcija:

  • držaocem se smatrao onaj koji se ponaša kao vlasnik
  • bitna su 2 momenta:
    • faktička vlast – corpus
    • volja ponašati se prema stvari kao vlasnik- animus domini
  • onaj ko stvar drži i koristi je ali nema animus u iznetom smislu, nema državinu već detenciju (pritežanje)
    • ne uživa državinsku zaštitu, već se u slučaju uznemiravanja mora obratiti onome za koga stvar drži, odnosno koga priznaje za vlasnika
  • državinu ima lopov, uzurpator, a detenciju zakupac
    • državina je shvatana u vezi sa svojinom
  • quasi-possessio se odnosi na plodouživanja i stvarne službenosti
    • štićena je po ugledu na državinu prava svojine
    • i dalje je bilo slučaja faktičke vlasti na stvarima koje nisu uživale zaštitu
      • zakupac se zbog uznemiravanja, obracao zakupodavcu da ga zaštiti
    • važila u pandektnom pravu, a od buržoaskih zakonika su je usvojili Francuski, Austrijski, Srpski građanski zakonik

Moderna koncepcija državine

  • u današnjem uporednom pravu usvojena je objektivna koncepcija državine
    • Grčki, Poljski, Nemački gz
  • izbacuje se volja, tj animus domini, a državina se izjednacava sa faktickom vlascu na stvari
  • pojam detencije se sužava
    • detentor je lice koje faktičku vlast na stvari vrši za drugoga i postupa prema njegovim uputstvima
  • pojam državine se širi
    • mnogim detentorima koji ranije nisu imali volju, sada ona ni ne treba, i oni postaju držaoci

Pojam i vrste državine

Državina predstavlja faktičku vlast na stvari, nezavisno od toga da li se vrši na osnovu subjektivnog prava ili bez pravnog osnova i nezavisno od toga da li držalac veruje da je ovlaščen da vrši tu faktičku vlast.

  • sadržina faktičke vlasti koja se kvalifikuje kao državina, zavisi od:
    • vrste prava čija se sadržina vrši,
    • vrste stvari u pitanju
  • aprehenziona radnja je pravno-tehnički naziv za postupke koji znače vršenje faktičke vlasti na stvari
  • državina se deli na posrednu i neposrednu
    • Neposrednu vlast ima lice koje neposredno vrši faktičku vlast na stvari
      • lopov koji drži I upotrebljava ukradenu stvar
    • Posrednu državinu ima lice koje faktičku vlast vrši preko drugog lica, kojem je po nekom osnovu dalo stvar u neposrednu državinu.
      • plodouživanje; vlasnik – posredni držalac, plodouživalac – neposredni držalac
    • posredna državina uvek pretpostavlja nečiju neposrednu državinu, a neposredna državina ponekad pretpostavlja posrednu, a nekad ne
      • ako vlasnik drži stvar kod sebe ima samo neposrednu državinu
    • državinsku zaštitu imaju i neposredni i posredni držalac, što ne znači da je između njih podeljena faktička vlast na stvari
      • neposredni držalac vrši sve aprehenzione radnje koje predstavljaju državinu
      • posredni držalac nekad ima pravo na naknadu za upotrebu stvari, a u svakom slučaju ima ekonomski interes da stvar sačuva u određenom stanju, da bi mu bila vraćena u državinu
        • posredni držalac ima spiritualizovanu državinu
      • spiritualizovana državina je državina bez faktičke vlasti na stvarima u pogledu koje je iz čisto praktičnih razloga odnosno zaštite određenih interesa priznata državinska zaštita
        • državina naslednika koji još nije u posedu stvari je takođe spiritualizovana
          • rok za održaj teče bez zastoja
        • po obimu faktičke vlasti državina se deli se na državinu stvari i državinu prava
          • Državina stvari po obimu odgovara sadržini prava svojine
            • lopov se ponaša kao vlasnik stvari
          • Državina prava je uža faktička vlast, koja po obimu odgovara nekom drugom pravu čija je sadržina u neposrednoj vlasti na stvari
            • plodouživalac ali i uzurpator plodouživanja kao i onaj ko za sebe misli da je plodouživalac i tako se ponaša

Od državine treba razlikovati detenciju.

  • Detencija je vršenje faktičke vlasti na stvari na osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu za drugo lice po čijim uputstvima detentor postupa.
  • državinu ima lice po čijim je uputstvima detentor dužan da postupa

Državinu poznaju svi savremeni građanski zakonici, a po Švajcarskom i Poljskom građanskom zakoniku državina se deli na izvornu (koju imaju oni koji poseduju kao vlasnici) i izvedenu (koju imaju svi ostali).

Ustavne garancije prava svojine i garancije iz instrumenata o ljudskim pravima

Ustavom se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.

  • pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne
  • zakonom se može ograničiti korišćenje imovine
  • oduzimanje ili ograničenje imovine radi naplate poreza ili drugih dažbina ili kazni dozvoljeno je u skladu sa zakonom

Strana fizička i pravna lica mogu steći svojinu na nepokretnostima u skladu sa zakonom ili međunarodnim ugovorom.

  • mogu steći pravo koncesije na prirodnim bogatstvima i dobrima od opšteg interesa

Jemče se privatna, zadružna i javna svojina.

  • javna svojina je državna svojina, svojina autonomne pokrajine i svojina jedinice lokalne samouprave
    • svi oblici uživaju jednaku pravnu zaštitu
  • postojeća društvena svojina se pretvara u privatnu svojinu pod uslovima na način i u rokovima predviđenim zakonom
  • sredstva iz javne svojine se otuđuju na način utvrđen zakonom

Prirodna bogatstva, dobra od opšteg interesa i imovina koju koriste organi RS u državnoj su imovini.

  • u državnoj imovini su i druge stvari i prava u skladu sa zakonom
  • fizička lica mogu steći pojedina prava na ovim dobrima pod uslovima i na način predviđen zakonom
  • prirodna bogatstva se koriste pod uslovima i na način predviđen zakonom

Korišćenje i raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, šumskim zemljištem i gradskim građevinskim zemljištem u privatnoj svojini je slobodno.

  • zakonom se mogu ograničiti oblici korišćenja i raspolaganja da bi se otklonila opasnost od nanošenja štete životnoj sredini ili da bi se sprečila povreda prava i na zakonom zasnovanih interesa drugih lica

Vansudska zaštita

Pravozaštitni zahtev i pravozaštitu radnja titular može ostvariti i bez obraćanja sudu, vansudski: sam – samozaštita, privatna zaštita, privatna pravda

  • vlasnik kome je lopov oteo tašnu može je silom povratiti
  • imalac službenosti prolaza kojem vlasnik sprečava prolaz, može sam skršiti njegov otpor

Cilj je ostvarenje subjektivnih prava u slučaju povrede i ugrožavanja.

Samostalno se ne može ostvariti svaka vrsta zaštite

  • može samo ona vrsta koja bi, da se preduzima sudskim putem, odgovarala kondemnatornoj
    • može se iznuditi nečija radnja (aktivna-činjenje, pasivna-nečinjenje)
    • ne može promena pravne situacije (nastanak, izmena, prestanak prava ili obaveze) ni utvrđenje postojanja ili nepostojanja prava ili obaveze
    • konstitutivnu i deklarativnu pravnu zaštitu može da pruži samo sud

Samostalno titular može sprovesti

  • preventivni pravozaštitni zahtev ili radnju
    • povrediocu oduzme alat kojeg je doneo da bi demontirao uređaj čije je postojanje dužan da trpi
  • reaktivne
    • ponovo postavi demontirani uređaj ili prinudi povredioca da to učini

Titular svoje pravo može štititi tako

  • da sam preduzme određenu radnju
  • da prinudi drugog na aktivnu radnju
  • da prinudi drugog na pasivnu radnju
    • npr sa svog zemljišta ukloni neovlašćeno parkirani automobil – sam, prinudi nekog da sam ukloni automobil – prinuda na aktivnu radnju ili da prinudi drugog da ne parkira – prinuda na pasivnu radnju

Samozaštita kao legitimni izuzetak

  • Zaštita sopstvenom radnjom ima isti legitimitet kao i sudska zaštita
    • imaju zajednički cilj – štićenje prava i ostvarivanje pravnog poretka
    • pravno načelo je da se prava štite
  • štiti se subjektivno pravo tako što se povređuje tuđe
  • Zabranjeno je povređivati tuđa prava
    • samozaštita je izuzetak koji može biti dopušten samo pod određenim pretpostavkama

Osim posebnih uslova dopuštenosti, što važe samo za pojedine oblike samozaštite, postoje i opšti uslovi dopuštenosti

  1. Likvidno pravo
    • Ko može da se zaštiti sudskim putem, može i sam.
    • pre svega mora zaista imati pravo
    • mora biti likvidno
      • takvo da bi ga i sud štitio, da mu se ne bi mogao suprotstaviti prigovor
    • sam sme da se zaštiti onaj titular koga bi i sud zaštitio
  2. Nedostižna sudska zaštita (neblagovremena ili nedelotvorna)
    • Sudska zaštita dopuštena je uvek, a samozaštita samo u određenim slučajevima
      • sudska je pravilo, samozaštita izuzetak
    • Država nema monopol na zaštitu prava, ali ima prvenstvo, prioritet u odnosu na zaštitu prava od strane titulara.
      • samozaštitu dopušta u načelu jedino onda kada njena zaštita nije dostižna
    • Vansudska zaštita je supsidijerna u odnosu na sudsku
    • Kada je blagovremeno moguća, sudska zaštita je za titulara i obavezna.
      • neblagovremenost sudske zaštite znači da samozaštita ne trpi odlaganje
        • kada konobar zaključava vrata jer gost, koji je odbio da plati uslugu, pokuša da napusti restoran
      • blagovremenost znači da titular državnu zaštitu može sačekati (odložiti samozaštitu) bez rizika, bez opasnosti od štete po ostvarenje interesa kojem povređeno pravo služi,
        • da se konobar obratio policajcu koji se nalazio u blizini
  1. Potreban i primeren način
    • Radnja titulara mora biti potrebna za ostvarenje zaštite a uz to primerena.
    • Potrebnost i primerenost mora se prosuditi od slučaja do slučaja, s obzirom na sve konkretne okolnosti.
      • Samozaštitna radnja nije potrebna, izlišna je npr. ako je konobar ograničio gostu slobodu kretanja uprkos tome što je gost ostavio vredan prsten kao obezbeđenje da će namiriti dug.
      • Samozaštitna radnja nije primerena (prekomerna je), recimo, ako je konobar lišio gosta slobode kretanja a mogao mu je oduzeti novčanik.
    • Ako se svrha zaštite može postići na više načina, mora se izabrati onaj koji ne škodi drugome, ili mu najmanje škodi.
  2. Odsustvo očigledne nesrazmere
    • Prava se štite bez obzira na svoju vrednost ali ne po svaku cenu.
    • Da bi samozaštita bila dopuštena, interes lica kojem se škodi radnjom zaštite ne sme biti nesrazmerno vredniji od štićenog titularevog interesa.
  3. Prirodna volja
    • nije potrebna poslovna sposobnost
    • dovoljna je faktička sposobnost imati volju da se štiti svoje pravo
    • samostalno štićenje prava srodno je, situaciji samostalnog vršenja

Osnovni oblici dopuštene samozaštite su samopomoć, nužna odbrana i krajnja nužda, a međusobno se razlikuju po situacijama na koje se odnose, po svojim posebnim uslovima, i drugačijim pravnim posledicama:

  1. Samopomoć predstavlja hitno potrebnu radnju povređivanja tuđeg pravnog dobra da bi se obezbedilo ili ostvarilo svoje ili tuđe pravo traženja (relativno pravo) ili izbegle neizbežne znatne teškoće njegovog docnijeg ostvarivanja
    • vlasnik ili čuvar parkinga vrši samopomoć, ako izbuši pneumatike na neregistrovanom vozilu korisnika koji se spremio da njime napusti parking ne podmirivši dug
  • razlikuje od drugih oblika samozaštite po tome što služi
    • obezbeđenju ili ostvarivanju
    • svojih ili tuđih
      1. prava traženja,
      2. zahteva (relativnih prava),
      3. obligacionih zahteva,
      4. prodavčevog zahteva za isplatu cene,
      5. oštećenikovog za naknadu štete,
      6. reivindikacionog zahteva itd
  1. Nužna odbrana predstavlja hitno potrebnu radnju povređivanja napadačevog pravnog dobra
    da bi se odbio aktuelni protivpravni napad na svoje ili tuđe dobro (apsolutno pravo).

    • vlasnik vinograda terajući lice koje neovlašćeno bere grožđe, umetnik čija se slika neovlašćeno postavlja za izložbu, kada je otme od organizatora
  • Specifično je za ovaj oblik samozaštite da se njime štite
    • svoja ili tuđa prava vlasti – pravo svojine, pravo zakupa ili tuđa prava vlasti
    • odbranom od napada
    • koji potiče od čoveka
    • aktuelan je – neposredno predstoji, upravo je započet ili još traje
    • protivpravan- suprotan pravnoj zabrani ili naredbi
  1. Krajnja nužda predstavlja hitno potrebnu radnju povređivanja tuđeg pravnog dobra da bi se otklonila aktuelna opasnost povrede svog ili tuđeg prava vlasti (aspsolutnog prava)
    • onaj ko ubije ili povredi tuđu kravu koja ga je napala; ko povredi tuđeg ili ničijeg psa koji je nasrnuo na njega ili na komšijino dete
  • Osobenost ovog vida samozaštite u tome je što se njime štite
    • svoja ili tuđa prava vlasti (apsolutna prava)
    • uklanjanjem od njih opasnosti (koja se može sastojati u napadu, npr.nasrtaju psa)
    • koja ne potiče od ljudske radnje već od događaja (od životinje, dejstva prirodnih sila)
    • aktuelna je (tj.još postoji u času preduzimanja samozaštite)
    • neskrivljena (a nije takva npr. kada se izaziva pas)

Za primenu samopomoći, nužne odbrane i krajnje nužde pored posebnih uslova potrebno je i da su ispunjeni oni opšti:

  • da se preduzimaju radi zaštite egzistentnog likvidnog prava
  • da sudska zaštita nije aktuelno dostižna
  • da je radnja potrebna i primerena i
  • da povređeno dobro nije nesrazmerno vrednije od štićenog
    • ovaj uslov je pooštren kod krajnje nužde jer je potrebno da je štićeno dobro bar jednako vredno povređenom dobru

Pravne posledice samozaštite

  • Ako su ispunjeni opšti i posebni uslovi, radnja povrede tuđeg prava samozaštitom, nije protivpravna, već je dopuštena.
  • Protivpravno je sprečavati titulara u vršenju dopuštene samopomoći, nužne odbrane i krajnje nužde
    • nije dopuštena odbrana protiv samopomoći, nužne odbrane, krajnje nužde
    • ko štetu prouzrokuje u dopuštenoj samopomoći, nužnoj odbrani, krajnjoj nuždi nije obavezan da je nadoknadi, osim ako je sam skrivio potrebu samopomoći, nužne odbrane ili krajnje nužde.
      • konobar koji se oglušavao o ponovljenja traženja gosta da plati račun, sme, kada iznervirani gost krene ne plativši, da ga spreči radi naplate, ali mu duguje naknadu za odelo pocepano pri pokušaju naplate
    • prekoračenje samozaštita – upotreba nepotrebne i neprimerene sile
    • putativna samozaštita – kada lice pogrešno drži da je pravo povređeno, ugroženo, da postoji napad odnosno opasnost
      • protiv njih je dopuštena nužna odbrana
      • ako je vršilac samopomoći, nužne odbrane i krajnje nužde kriv za prekoračenje odnosno za pogrešnu predstavu, odgovara za prouzrokovanu štetu

.

Sudska zaštita

Pravozaštitni zahtev ili radnja može se ostvariti sudski i vansudski.

  • Sudski način je redovan – obavezan kad god je blagovremeno moguć i efikasan.
  • Odbijanje suđenja i neopravdano odugovlačanje suđenja tzv. uskraćivanje pravosuđa zato je nedopušteno.

Titular čije je pravo povređeno, svoj pravozaštitni zahtev ili radnju može ostvariti posredstvom suda.

  • Sudovi su državni organi nadležni da štite povređena prava.

Zaštita od suda traži se putem tužbe.

  • Tužba sadrži tvrdnju titulara da mu je pravo povređeno i da mu sleduje zaštita u odnosu na tuženoga.
  • Ključni deo je tužbeni zahtev – petitum – ono šta tužilac traži od suda u odnosu na tuženog
    • da tuženom naloži isplatu, predaju stvari
  • S obzirom na vrstu zaštite koja se tužbom traži, tužbe su trovrsne.
    1. Kondemnatornim tužbama traži se da sud naloži tuženom određeno ponašanje
      • da preda stvar, da nadoknadi štetu
    2. Konstitutivnim tužbama se traži promena pravne situacije
      • poništaj pravnog posla
    3. Deklarativnim tužbama se zahteva da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje prava ili obaveza
      • da je tužilac vlasnik, da brak ne postoji i sl
  • Među strankama spor se vodi o osnovanosti tužbenog zahteva, a sud treba da odluči hoće li usvojiti ili odbiti zahtev.

Građansko pravo određuje šta koja stranka treba da dokaže da bi sud odlučio u njenu korist.

  • Sve što stranka treba da dokaže kako bi uspela u sporu predstavlja njen teret dokaza (onus probandi).
    • na svakoj stranci je teret da dokaže ono što njoj ide u prilog
    • ako u tome ne uspe, gubi spor – rizik nedokazanosti
      • da bi sud naložio tuženome da preda stvar tužiocu, tužilac treba da dokaže da je vlasnik i da se njegova stvar nalazi kod tuženoga, a
      • da bi sud odbio tužbeni zahtev, tuženi treba da dokaže da ima pravo da stvar drži, recimo da je zakupac

Građansko pravo određuje i šta sud mora da utvrdi po službenoj dužnosti (ex officio) bez obzira da li se stranke na to pozivaju.

  • da li je ugovor zabranjen

Za neke činjenice koje nisu izvesne građansko pravo uzima da postoje ili da ne postoje, ne tražeći da se dokaže da je zaista tako, a za neke činjenice čije je postojanje ili nepostojanje izvesno, uzima suprotno od toga što je izvesno, ne dopuštajući dokaz kako jeste zaista.

  • Građansko pravo normama o presumcijama i fikcijama određuje položaj suda i strankama u odnosu na ovakve činjenice:
    • raspoređuje teret dokazivanja o njima
    • isključuje mogućnost njihovog dokazivanja
    • nameće sudu obavezu da vodi računa o njima po službenoj dužnosti

Kada sud utvrdi sve što je dužan u pogledu sporne stvari, donosi odluku kojom rešava spor, a ona se zove meritorna odluka ili presuda.

  • Vrstom tužbe određena je i vrsta presude: kondemnatorna, konstitutivna ili deklarativna.
  • Pre donošenja meritorne sudske odluke sud može, na traženje stranke doneti i provizornu odluku –privremenu meru.
    • njome usvaja pravozaštitni zahtev samo za određeno vreme
    • najduže do donošenja meritorne odluke
    • samo ako postoji opasnost da bi bez izricanja ove mere ostvarivanje pravozaštitnog zahteva bilo onemogućeno ili bitno otežano

Zaštita prava

Subjektivno pravo se štiti kada je povređeno, a i njegovo ugrožavanje se smatra povredom.

  • načelo je da se svako pravo štiti i da se štiti od svake povrede; suprotno treba da bude posebno određeno
  • cilj građanskopravne zaštite je da se povređeno pravo dovede u stanje u kakvom bi se nalazilo da povrede nije bilo

Povreda subjektivnog prava je stanje suprotno subjektivnom pravu, ili opasnost da takvo stanje nastane.

  • povreda prava u užem smislu ili prosto povreda postoji ako zbog tuđe ljudske radnje ili događaja titular ne može ili samo otežano može da vrši svoje pravo
    • najčešće znači nemogućnost u celosti ili delom vršiti sadržinu prava, ovlašćenja iz kojih se ono sastoji
      • kada se autorovo delo objavi bez dozvole
    • gubitak prava najteži je vid povrede
      • uništenje stvari
    • povreda prava u širem smislu ili ugrožavanje postoji ako je vršenje prava u opasnosti odnosno ako je ugroženo
      • kada još nije stvoreno stanje suprotno pravu, ali aktuelno preti takva stvarna opasnost
        • npr zgrada se još nije srušila ali je potkopana

Radnja povrede i povređujući događaj

  • Pravo može biti povređeno bilo radnjom povrede – ljudskom radnjom, fizičkog ili pravnog lica, bilo povređujućim događajem
    • pravo službenosti je povređeno ako neko stenom zapreči prolaženje putem, ali i ako se stena nađe tu usled odrona
  • radnja životinje ili uređaja računa se kao radnja onoga ko se njima služi
  • ljudska radnja i događaj mogu izazvati kako povredu prava tako i ugrožavanje

Povreda obaveze – svako pravo mogu povrediti druga fizička i pravna lica

  • pravni poredak, priznajući imaocu pravo, ostalima odnosno potencijalnim povrediocima zabranjuje radnje povrede i ugrožavanja (neminem laedere)
    • Povreda prava ljudskom radnjom zato je, posmatrano sa druge strane, uvek ujedno povreda one obaveze koja stoji nasuprot prava, i sastoji se u neizvršenju te obaveze ili nepravilnom izvršenju.

Vrsta povrede zavisi od sadržine prava i načina njegovog vršenja:

  • Prava vlasti povređuju se u užem smislu kada se onemogući ili ometa titular da neposredno na objektu prava sprovede svoju volju.
  • Prava traženja povređuju se u užem smislu kada obavezani titularu ili ne izvrši ili tek delimično izvrši radnju, ili kada treće lice onemogući ili ometa izvršenje ili prijem radnje.
  • Preobražajna prava povređuju se u užem smislu kada se onemogući ili ometa titular da voljnom radnjom promeni pravnu situaciju.
  • Prava učešća povređuju se u užem smislu kada se onemogući ili ometa titular da učestvuje u onome u čemu je ovlašćen.

Sva prava mogu biti ugožena na razne načine u zavisnosti od svoje sadržine i načina vršenja.

  • Prava vlasti ugrožavanjem titularu mogućnosti da sprovede svoju volju u pogledu objekta prava.
  • Prava traženja ugrožavanjem izvršenja dugovane radnje.
  • Preobražajna prava ugrožavanjem mogućnosti da preduzme voljnu radnju.
  • Prava učešća ugrožavanjem mogućnosti da učestvuje u onome u čemu je ovlašćen.

Pravozaštitni zahtev i pravozaštitna radnja omogućavaju titularu ostvarivanje interesa radi čijeg zadovoljenja pravo i postoji.

  • Pravozaštitni zahtev je mogućnost titulara da od povredioca traži onakvo ponašanje kakvo je potrebno da bi ostvario interes kojem služi njegovo povređeno pravo.
    • titular pravozaštitni zahtev odnosno pravo na tuđu radnju stiče po sili zakona (ipso iure) nastupanjem povrede u užem ili širem smislu
    • postoji samo prema fizičkom ili pravnom licu koje je povredilo pravo
    • sadržina zahteva zavisi od vrste povrede
      • ako je vlasniku oduzeta stvar, može da zahteva njeno vraćanje
      • ako je poveriocu dug izvršen samo delimično, može da traži izvršenje u celosti i sl
    • zahtev se može isticati posredstvom suda dakle tužbom, a može i vansudski – sam, sopstvenom silom
  • Pravozaštitne radnje su faktičke radnje koje se preduzimaju radi zaštite prava.
    • neke pravozaštitne radnje se vrše i prema drugim bićima ili neživim predmetima
      • napadnuti povredi ili ubije životinju, zavejani u planinskoj kući troši zatečeni ugalj itd
    • neke pravozaštitne radnje preduzima sud (oduzme stvar smetaocu državine), a druge sam povređeni titular (vlasnik zadrži stvar zakupca koji se iseljava, a nije izmirio svoje obaveze)

Prigovor je pravo da se odbije ispunjenje pravozaštitnog zahteva.

  • zahtev se njime lišava osnovanosti oduzima mu se pravna zaštićenost.
    • npr prigovor zastarelosti, zloupotrebe prava
  • po trajnosti prigovori su dvojaki:
    • dilatoran ili privremen tj. odgađajući – pravo imaoca da samo privremeno, do daljega, spreči ispunjenje zahteva
      • prigovor zakupca da još nije prestalo pravo držati stvar
    • peremptoran ili trajan tj. isključujući prigovor zauvek sprečava zahtev konačno odbija ispunjenje zahteva
      • prigovor zastarelosti
    • po razlogu neosnovanosti zahteva prigovori su trojaki
      • Negatornim prigovorom ističe se da pravozaštitni zahtev uopšte nije ni nastao jer ne postoje pravne činjenice na kojima tražilac zasniva zahtev
        • šteta nije ni nastala
      • Ukidnim prigovorom se ističe da je zahtev prestao postojati zbog kasnije nastalih pravnih činjenica
        • titular povređenog prava se kasnije odrekao prava na naknadu štete
      • Odložnim prigovorom navodi se da zahtev još nije nastao jer nedostaju neke pravne činjenice
        • potraživanje naknade štete još nije dospelo
      • prigovori mogu biti sudski ili vansudski
        • nekim sudskim prigovorima se sudu skreće pažnja na ono što on već i sam, po službenoj dužnosti (ex officio) mora da uzme u obzir
          • da je ugovor zabranjen, da je nastupila prekluzija
        • pomoću drugih sudskih prigovora se sudu skreće pažnja na ono što sud ne sme da uzme u obzir po sopstvenoj inicijativi, nego samo ako se stranka na to pozove
          • da je ugovor rušljiv, da je pravo zastarelo

Povreda prava povlači za sobom reaktivnu zaštitu, a ugrožavanje izaziva preventivnu zaštitu.

  • Reaktivna zaštita sledi kada je već stvoreno stanje povrede subjektivnog prava i sastoji se u uklanjanju stanja povrede.
    • Oblici zaštite podešavaju se prema vrsti povrede, razlikuju se
      • kada je povredom pravo prestalo u celosti ili delimično
      • kada je onemogućeno ili otežano vršenje pojedinih ovlašćenja
      • kada su usled prestanka ili ometanja nastupila dalje posledice
    • Tipični oblici reaktivne zaštite:
      • Restitucija kao posledica izvršenog nevažećeg pravnog posla ili neosnovanog obogaćena:
        • jedna ili obe strane vraćaju dato odnosno primljeno
      • Naknađivanje štete nastale povredom prava:
        • naturalna restitucija, davanje druge stvari umesto oštećene, naknada u novcu i dr.
      • Uklanjanje stanja stvorenog povredom prava vlasti
        • vraćanje stvari vlasniku po reivindikacionom zahtevu
        • rušenje bespravno izgrađenog objekta
      • Preventivna zaštita se sastoji u sprečavanju radnje povrede
        • sud zabranjuje izvršenje radnje, ugroženi je sam osujeti
      • sprečava nastupanje povrede prava u užem smislu, tj. da se ugrožavanje pretvori u povredu
      • zahtev da povredilac svojine ne preduzme radnju povrede (actio negatoria), priznat je i imaocima drugih prava, intelektualnih, ličnih (actio quasi negatoria)
      • Tipični vidovi preventivne zaštite su:
        • zabrana daljeg vršenja radnje koja je u toku
          • zabrana nastavljanja građenja, obustavljanje štampanja
        • zabrana ponavljanja već izvršene radnje
          • zabrana ponovnog prelaženja preko zemljišta
        • zabrana izvršenja tek pripremane radnje
          • zabrana objavljivanja dela koje se štampa

Sudsko zastupništvo

Vanugovorno zastupništvo se ne zasniva na volji zastupanog lica, koje ovde nije u mogućnosti da odredi sebi zastupnika (poslovna nesposobnost ili sprečenost odnosno odsutnosti).

S obzirom na to kojim se aktom određuje zastupnik i na obim njegovih ovlašćenja, moguće je razlikovati nekoliko slučajeva:

  1. Zakonsko zastupništvo (u užem smislu)
    • sve određeno zakonom:
      • obim zastupnikovih ovlašćenja
      • sam zastupnik.
    • slučaj zastupanja maloletnika od strane njihovih roditelja
  2. Nužno i korisno poslovodstvo bez naloga (nezvano vršenje tuđih poslova)
    • zakonom određeno ovlašćenje za delanje
      • krug poslova i uslovi pod kojima se mogu preduzeti
    • zakonom nije određen zastupnik
      • koji se samoinicijativno prihvata te uloge u uslovima potrebe hitnog postupanja
  1. Zakonsko-sudsko zastupništvo
    • zakonom određen obim ovlašćenja
    • zastupnika određuje posebnom odlukom sud
    • zastupništvo poslovno nesposobnih štićenika od strane njihovih staralaca
  2. Sudsko zastupništvo (sudsko zastupništvo u užem smislu)
    • i zastupnik i obim njegovih ovlašćenja se određuju odlukom suda
    • razni slučajevi zastupništva ad hoc (staraoci za posebne slučajeve)

Posebni slučajevi starateljstva (starateljstvo AD HOC):

  • nadležni organ postavlja posebnog staraoca za pojedine poslove ili određenu vrstu poslova u slučajevima kada je to potrebno radi zaštite prava i interesa pojedinih lica
    • odsutnom licu čije prebivalište odnosno boravište nije poznato, a koje nema zastupnika
    • nepoznatom sopstveniku imovine, kad je potrebno da se neko o toj imovini stara
  • kolizioni staralac – posebni slučaj
    • u slučajevima kada treba da se vodi spor ili zaključi pravni posao između maloletnika (odnosno štićenika) s jedne strane, i njegovog zakonskog zastupnika (roditelja) s druge, ili između dva maloletnika (dva štićenika), koji imaju istog zakonskog zastupnika
  • na zahtev poslovno nesposobnih lica organ starateljstva može tim licima postaviti staroca za obavljanje određenih poslova ako ona nisu u stanju da se sama staraju o svojim pravima i interesima iz zdravstvenih ili nekih drugih opravdanih razloga
    • mešoviti slučaj
    • volja zastupanog, zastupnik ne dela na osnovu ugovora sa zastupanim nego na osnovu odluke nadležnog organa, nadležni organ donosi odluku na zahtev zastupanog
  • organ starateljstva određuje obim ovlašćenja staraoca ad hok imajući u vidu okolnosti svakog konkretnog slučaja

Zakonsko i statutarno zastupništvo

Vanugovorno zastupništvo se ne zasniva na volji zastupanog lica, koje ovde nije u mogućnosti da odredi sebi zastupnika (poslovna nesposobnost ili sprečenost odnosno odsutnosti).

S obzirom na to kojim se aktom određuje zastupnik i na obim njegovih ovlašćenja, moguće je razlikovati nekoliko slučajeva:

  1. Zakonsko zastupništvo (u užem smislu)
    • sve određeno zakonom:
      • obim zastupnikovih ovlašćenja
      • sam zastupnik
    • slučaj zastupanja maloletnika od strane njihovih roditelja
  1. Nužno i korisno poslovodstvo bez naloga (nezvano vršenje tuđih poslova)
  • zakonom određeno ovlašćenje za delanje
    • krug poslova i uslovi pod kojima se mogu preduzeti
  • zakonom nije određen zastupnik
    • koji se samoinicijativno prihvata te uloge u uslovima potrebe hitnog postupanja
  1. Zakonsko-sudsko zastupništvo
  • zakonom određen obim ovlašćenja
  • zastupnika određuje posebnom odlukom sud
  • zastupništvo poslovno nesposobnih štićenika od strane njihovih staralaca
  1. Sudsko zastupništvo (sudsko zastupništvo u užem smislu)
  • i zastupnik i obim njegovih ovlašćenja se određuju odlukom suda
  • razni slučajevi zastupništva ad hoc (staraoci za posebne slučajeve)

 

Sa gledišta poslovne sposobnosti sva fizička lica možemo razvrstati u tri kategorije:

  • mlađi maloletnici – do navršenih 14
  • stariji maloletnici – između 14 i 18 godina
    • stiču ograničenu poslovnu sposobnost
      • uz saglasnost zakonskog zastupnika mogu preduzimati sve pravne poslove a pravne poslove manjeg značaja mogu preduzimati samostalno
    • sa navršenih 15 godina života stiče se tzv. radna sposobnost
      • može samostalno zasnovati radni odnos i raspolagati svojom zaradom
    • punoletna lica – sa navršenih 18 godina
      • stiče se potpuna poslovna sposobnost
      • odlukom suda zakonsko zastupanje može se produžiti i posle punoletstva deteta
        • ako ono usled duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja, telesnih mana ili drugih razloga nije u stanju da se samo stara o svojoj ličnosti, pravima i interesima

Sa gledišta prava i obaveza roditelja kao zakonskih zastupnika potrebno je voditi računa o uzrastu deteta a takođe praviti razliku između imovine koju je ono steklo radom i ostale njegove imovine.

  • sa 15 godina samostalno upravlja i raspolaže imovinom koju je stekao radom
    • u odnosu na ovu imovinu on je poslovno sposoban
    • isključuje zakonsko zastupništvo u odnosu na ovu imovinu
  • zakonsko zastupništvo odnosi se na ostalu maloletnikovu imovinu, stečenu nasleđem, poklonom, dobitkom na lutriji i sl
    • do njegovog punoletstva upravljaju u korist deteta njegovi roditelji

“Upravljanje” – svi akti administracije potrebni za očuvanje, iskorišćavanje i unapređenje imovine deteta, raspolaganje plodovima i uopšte dohotkom od ove imovine.

  • sve akte koji ulaze u upravljanje maloletnikovom imovinm roditelji preduzimaju samostalno
  • za preduzimanje poslova van tih okvira potrebna saglasnost nadležnog državnog organa
    • roditelji bez odobrenja organa starateljstva ne mogu otuđiti ili opteretiti imovinu svog deteta
    • organ starateljstva može dati ovo odobrenje samo ako to zahteva neki interes deteta

Pravna lica stupaju u pravne odnose tako što u njihovo ime pravne poslove preduzimaju nadležni organi pravnog lica.

  • ovi organi pravnog lica su njegovi zastupnici
  • ovlašćeni su da u ime pravnog lica preduzimaju sve pravne poslove vezane za predmet delatnosti pravnog lica kao i da pravno lice zastupaju pred sudovima i drugim organima
    • radnici koji rade na poslovima čije je obavljanje vezano za zaključenje i ispunjenje određenih ugovora ovlašćeni su samim tim na zaključenje i ispunjenje tih ugovora – punomoćnici po zaposlenju
      • prodavci u prodavnicama, radnici koji obavljaju određene usluge u ugostiteljstvu, radnici na poslovima šalterske službe i sl.

Teorije o pravnoj prirodi istupanja ovlašćenih organa pravnog lica u ime i za račun pravnog lica.

  1. organi pravnog lica preko kojih ono stupa u pravni promet su njegovi zakonski odnosno statutarni zastupnici
    • iz pravnih poslova koje oni u granicama svojih ovlašćenja preduzmu ne nastaju prava i obaveze za njih već samo pravno lice
  2. nije reč o zastupništvu, već o istupanju celine preko jednog svog sastavnog dela (pravnog lica preko svog organa)
    • svako zastupništvo pretpostavlja 2 subjekta – zastupanog i zastupnika – što ovde nije slučaj
      • organi pravnog lica su njegovi sastavni delovi
    • pravno lice ima svoju volju – poslovnu sposobnost koja se u pravnom životu ispoljava preko organa koji dela u njegovo ime

Pravno lice može stupati u pravne odnose preko ugovornih zastupnika.

  • nadležni organ pravnog lica može dati drugom licu pismeno ovlašćenje za zaključivanje pravnih poslova u ime organizacije, bilo određene vrste pravnih poslova, bilo tačno određenih poslova
  • zastupništvo u pravom smislu
    • ugovorni zastupnik je subjekt različit od samo pravnog lica a ne njegov sastavni deo

Ugovorno zastupništvo – punomoćstvo

Ugovorno zastupništvo je ono koje se zasniva na ugovoru između zastupanog, koji se ovde zove vlastodavac i zastupnika odnosno punomoćnika, dok se ovlašćenje za zastupanje zove punomoćje, bez obzira da li je dato usmeno ili pismeno.

  • isprava o punomoćstvu je po definiciji uvek jedno pismeno, čak i kad je po zakonu dovoljno usmeno punomoćje
    • po našem pravu forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za zaključenje tog ugovora
      • ako je posao za čije se zaključenje daje punomoćje neformalan, i samo punomoćje je neformalno

Kod ugovornog zastupništva treba razlikovati dva odnosa:

  • odnos između vlastodavca i punomoćnika
    • merodavan je ugovor koji uređuje njihova međusobna prava i obaveze
      • nekad se svodi na ovlašćenje za zastupanje
      • nekad je to ovlašćenje deo znatno šire celine odnosa
        • punomoćnik je onda obavezan i na preduzimanje drugih poslova
      • odnos između vlastodavca i trećeg lica s kojim punomoćnik zaključuje ugovor
        • merodavno je punomoćje
          • ZOO propisuje da su postojanje i obim punomoćja nezavisni od pravnog odnosa na čijoj je podlozi punomoćje dato

U ZOO ne govori se o ugovornom zastupništvu, već o ovlašćenju za zastupanje

  • zasniva se na „izjavi volje zastupanog“, ali te dve stvari ne treba međusobno suprotstavljati
  • nekada od samog početka postoji ugovor o zastupanju tako da istovremeno sa ovlašćenjem za zastupanje nastaje i obaveza zastupanja
  • nekada prvo nastaje ovlašćenje za zastupanje na osnovu jednostrane vlastodavčeve izjave, koja biva prihvaćena kasnije, a najkasnije samim preduzimanjem posla od strane punomoćnika

Prema obimu ovlašćenja i krugu poslova na koje glasi može biti opšte i posebno.

  1. Opšte ili generalno punomoćje je ono koje glasi na preduzimanje svih pravnih poslova vlastodavca ili je dato u opštim izrazima, bez bližeg označenja pojedinih poslova.
    • na osnovu njega se ipak ne mogu preduzimati svi vlastodavčevi pravni poslovi, već samo oni koji dolaze u „redovno poslovanje“
      1. pravni standard koji dobija svoju sadržinu tako što pomoću njega sud vrši kvalifikacije u praksi
      2. najvažniji slučajevi akata redovnog poslovanja, u pogledu kojih postoji visok stepen saglasnosti:
        1. naplata potraživanja
        2. isplata dugova
        3. deponovanje gotovog novca na štednju
        4. prodaja tržišnih viškova i stvari podložnih brzom kvarenju
        5. raspolaganje stvarima ili pravima manje vrednosti
        6. kratkoročni zakup
  • to su prvenstveno akti upravljanja a ne akti raspolaganja
  1. po ekonomskom značaju poslovi koji ne menjaju bitno vrednost imovine, njenu strukturu ili način eksploatacije
  1. Posebno ili specijalno punomoćje je potrebno za preduzimanje poslova koji prelaze okvire redovnog poslovanja može biti dvojako:
    1. posebno ovlašćenje za određenu vrstu poslova

  • punomoćnik može preduzeti jedan ili više pravnih poslova, koji moraju biti istovrsni
    • recimo prodaja vlastodavčevih nepokretnosti
      • može prodati bilo koju vlastodavčevu nepokretnosti, više njih ili sve
  1. posebno ovlašćenje za svaki pojedini slučaj
    • nije dovoljno označenje vrste posla ni ograničavanje na samo jedan posao
    • mora glasiti na jedan konkretno određeni slučaj
      • zaključenje ugovora o poravnanju sa tačno određenim licem i o tačno određenom pravu

Po pitanju poslovne sposobnosti punomoćnika u uporednom pravu i teoriji zastupljena su 2 stanovišta.

  1. Punomoćnik može biti samo potpuno poslovno sposobno lice, jer je „nelogično da za drugoga može vršiti pravni posao onaj koji je za sebe to ne može“
  2. Drugo stanovište je u uporednom pravu vladajuće, punomoćnik može biti i lice ograničeno poslovno sposobno
    • u tome nema nikakve nelogičnosti, pošto je ograničenje poslovne sposobnosti učinjeno u interesu samog tog lica
  • U našem pravu punomoćnik mora imati punu poslovnu sposobnost, bez obzira što se teorijski može braniti i ono drugo stanovište
    • lice ograničeno poslovno sposobno može pojaviti u ulozi punomoćnika samo uz saglasnost svog zakonskog zastupnika

Kad punomoćnik prekorači granice ovlašćenja, vlastodavac je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje

  • odobrenje tj. ratifikacija ima povratno dejstvo
    • proizvedena pravna dejstva su ista kao da je punomoćnik od početka delao na osnovu ovlašćenja
  • ukoliko odobrenje bude uskraćeno, vlastodavac i punomoćnik solidarno odgovaraju trećem za pretrpljenu štetu, pod uslovom da je ovaj savestan

Pojam i vrste zastupništva

Zastupništvo je obavljanje pravnih poslova u tuđe ime, na osnovu ovlašćenja za zastupanje, sa tim dejstvom da prava i obaveze iz preduzetog posla nastupaju neposredno za zastupanoga.

U ovoj operaciji učestvuju tri lica:

  1. zastupani – onaj u čije ime se posao zaključuje
  2. zastupnik – koji posao zaključuje sa trećim
  3. treće lice – sa kojim zastupnik posao preduzima
    • druga ugovorna strana ako je u pitanju zaključenje ugovora

Pravni odnos iz tog ugovora nastaje između zastupanog i trećeg i to neposredno, tako da zastupani postaje vlasnik, poverilac, dužnik, on se oslobađa obaveze.

  • Zastupnik koji je zaključio ugovor, nije subjekt prava i obaveza koje iz njega nastaju, niti odgovara za izvršenje obaveza zastupanog prema trećem i trećeg prema zastupanome.

Zastupništvo proizvodi ova dejstva samo ako je zastupnik imao ovlašćenje za zastupanje i ako se kretao u njegovim granicama, ali to nije dovoljno.

  • potrebno je još da se on, zaključujući posao sa trećim, deklarisao kao zastupnik ili barem da je njegovo zastupničko svojstvo bilo poznato na osnovu okolnosti slučaja
    • ako trećem nije bilo poznato niti mu je na osnovu okolnosti moglo biti poznato da zastupnik istupa u tuđe ime, pravni odnos neposredno nastaje između zastupnika i trećeg
    • treći, koji ugovara sa zastupnikom, uvek može zahtevati da ovaj dokaže svoje zastupničko svojstvo, a kad ovlašćenje proističe iz neke pismene isprave, da mu da njen prepis potvrđen potpisom
      • u sumnji se uzima da je posao zaključen u svoje ime

U principu zastupništvo je moguće kod svih pravnih poslova

  • Izuzetno kad su u pitanju pravni poslovi čiji je lični karakter naročito naglašen, zakon zahteva da posao bude lično preduzet.
    • testament, delimično i brak

Zastupništvo treba razlikovati od nekih sličnih ustanova pre svega od posredništva i komisiona.

  • Ugovorom o posredovanju jedno lice posrednik (mešetar) obavezuje se da nastoji naći i dovesti u vezu sa nalogodavcem lice koje bi se s njim pregovaralo o zaključenju određenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu, ako taj ugovor bude zaključen.
    • posrednik ne obavlja pravne poslove već samo dovodi stranke u vezu
  • Kod komisionog posla (komisiona) jedno lice (komisionar) zaključuje pravni posao u svoje ime ali na tuđi rač
    • učestvuju tri lica:
      • komitent – lice za čiji račun je posao zaključen sa trećim
      • komisionar – lice koje u svoje ime a za račun komitenta preduzima pravni posao
      • treće lice – komisionarev saugovornik
    • komisionar preduzima pravne radnje
      • dela u svoje ime
      • pravni odnos iz komisionog posla neposredno nastaje između komisionara i trećeg
    • dela za račun komitenta
      • dužan je efekte posla preneti na njega
      • komitent se posle nalazi u pravnom odnosu sa trećim
        • sticanje prava i obaveza preko komisionara se zato naziva posrednim zastupništvom

Neki pisci definišu zastupništvo kao vršenje pravnih poslova u tuđe ime i za tuđ račun.

Od zastupništva treba razlikovati i nezvano vršenje tuđih poslova

  • vršenje tuđih poslova, pravnih ili materijalnih, bez ovlašćenja onoga čiji je posao, u cilju zaštite njegovih interesa
    • gospodar posla – onaj čiji je posao – dominus negocii
    • nezvani vršilac ili poslovođa bez naloga – onaj koji je delao u njegovo ime bez ovlašćenja – negotiorum gestor
    • poslovodstvo bez naloga – delanje nezvanog vršioca – negotiorum gestio
  • nezvani vršilac može preduzimati
    • materijalne akte
      • u odsustvu vlasnika zgrade njegov sused vodoinstalater po sopstvenoj inicijativi popravi naprsle vodovodne cevi u zgradi, i tako spreči nastanak štete
    • pravni posao
      • sused o popravci cevi zaključi ugovor sa trećim – vodoinstalaterom, stavljajući mu do znanja da je posao tuđ i da dela bez ovlašćenja gospodara posla deklarišući se kao nezvani držalac
    • prema ZOO vršenju tuđeg posla može se nezvano pristupiti ako posao ne trpi odlaganje te predstoji šteta (nužno poslovodstvo) ili propuštanje očigledne koristi (korisno poslovodstvo) pod uslovom da onaj čiji je posao nije zabranio preduzimanje posla
      • ako je nezvani vršilac delao pod izloženim uslovima, dominus negocii dužan je posao odobriti
        • odobrenje ima povratno dejstvo
          • smatra se da je nezvani vršilac od početka delao kao zastupnik
        • nužno i korisno poslovodstvo u stvari su slučajevi delanja na osnovu ovlašćenja sadržanog u zakonu
          • zakonom su definisani uslovi za preduzimanje posla
          • zbog prirode stvari nije mogao unapred biti određen i preduzimač posla tj. zastupnik

O nezvanom vršenju tuđih poslova u pravom smislu reči može se govoriti samo onda ako se dela bez ikakvog ovlašćenja, ne samo ovlašćenja gosopodara posla, nego ni zakonskog odnosno sudskog ovlašćenja.

  • naknadno odobrenje tj ratifikacija i ovde ima povratno dejstvo
    • smatra da je nezvani vršilac od početka delao kao punomoćnik lica čiji je posao
  • pravo nezvano vršenje tuđih poslova je ono van slučajeva nužnog i korisnog poslovodstva bez naloga

Uloga zastupništva

  • poslovno nesposobnim licima na ovaj način se omogućuje da stiču prava i obaveze
  • poslovnim ljudima se omogućuje da u pravnom prometu učestvuju u neuporedivo većem obimu
  • organizuje se zaštita važnih interesa odsutnih lica i lica čije je mesto boravka nepoznato

U zavisnosti od toga u kom pravnom aktu je sadržano ovlašćenje za zastupanje, možemo razlikovati ugovorno, zakonsko, sudsko i statutarno zastupništvo.

Modaliteti pravnih poslova – nalog

Nalog je modifikacija dobročinih pravnih poslova (poklona i testamenta), koja se sastoji u obavezi korisnika dobročinog raspolaganja (poklonoprimca, naslednika) na neko davanje, činjenje ili nečinjenje, s tim što se primljene koristi gube ako se obaveza ne izvrši.

Sama obaveza po opštim pravilima, mora biti određena, moguća i dopuštena.

Kod poklona nalog pre svega može biti ustanovljen

  1. u korist nekog trećeg
    • da poklonoprimac npr. izdržava nekoga dok se ovaj nalazi na redovnom školovanju, ili da ga za to vreme primi u stan, ili da nagradi najbolje ostvarenje u nekoj oblasti
  2. u korist samog poklonodavca
    • recimo da ga poklonoprimac obilazi u bolesti, da pripremi neki njegov rukopis za štampu, da finansira neku njegovu aktivnost
  3. u korist samog poklonoprimca
    • da poklonjenu stvar upotrebi na određeni način (recimo da u poklonjenoj kući stanuje), da napusti profesiju kojom se bavi, da ostavi pušenje ili alkohol, da obavi određeno putovanje

Kod testamenta nalog može biti ustanovljen

  1. u korist nekog trećeg
  2. u korist naslednika odnosno legatara – korisnika dobročinog raspolaganja
  3. u korist samog zaveštaoca
    • da se naslednik stara o održavanju ostaviočevog groba