Francuski sistem sticanja prava svojine na osnovu ugovora

Ugovor u francuskom sistemu ima translativno dejstvo – svojina prelazi na pribavioca na osnovu samog punovažnog ugovora, bez obzira da li je stvar plaćena ili predata.

Ugovor ima translativno dejstvo samo ako su u pitanju individualno određene stvari.

Posto momentom zakljucenja ugovora pribavilac postaje vlasnik:

  1. snosi rizik slučajne propasti stvari
  2. njemu pripadaju plodovi koje stvar da
  3. njegovi poverioci mogu stvar zapleniti od tog trenutka i prinudno prodati za namirenje potraživanja

Ako prodavac još nije predao stvar kupcu, a zaključi novi ugovor sa trećim licem i njemu preda stvar, trećem licu pripada svojina na stvari pod uslovom da je bio svestan – nije znao niti je mogao znati za prvi ugovor.

Nemački sistem sticanja prava svojine na osnovu ugovora

Za prenos svojine na jednoj pokretnoj stvari, potrebno je da vlasnik preda stvar i da postoji saglasnost volja o prelasku stvari sa jednog lica na drugo.

  • ako postoji punovažan osnov sa predajom prenosi pravo svojine kao u našem pravu
    • prenosilac više ne može podneti tužbu za povraćaj stvari (državinsku), ni stvarnopravnu (jer je prestao biti vlasnik), ni obligacionopravnu (po osnovu neosnovanog bogaćenja) jer postoji punovažan ugovor
  • ako nema pravnog osnova (punovažnog ugovora), a vlasnik preda stvar, svojina je preneta
    • predaja se shvata kao samostalan i to apstraktan pravni posao jer prenosi svojinu nezavisno od osnovnog pravnog posla (ugovora); dovoljno je da je predaja usmerena na prenos svojine i da su stranke u tome saglasne
    • ne može više podneti svojinsku tužbu i zahtevati povraćaj stvari
    • može podneti tužbu iz neosnovanog bogaćenja i izdejstvovati povraćaj stvari i uspostavljanje prava svojine

Ako pribavilac nije preneo pravo svojine, već ustanovio uže pravo u korist trećeg lica na stvari, pravo deluje prema prenosiocu, odnosno prodavcu, koji može samo prema pribaviocu odnosno kupcu upotrebiti tužbu iz neosnovanog obogaćenja, odnosno tužbu za naknadu štete

Ako je pribavilac preneo pravo svojine na trećeg, prenosilac ne može tužbom iz neosnovanog bogaćenja tražiti stvar nazad od trećeg lica, tako da tad on ima pravo samo na naknadu od pribavioca (i snosi rizik njegove insolventnosti); u suprotnom može.

Pitanja za testove

  1. Koja je tužba na raspolaganju prenosiocu protiv pribavioca stvari u našem, a koja u nemačkom pravu ako nakon predaje pokretne stvari ugovor bude poništen?
    • nemačko: obligacionopravna – tužba iz neosnovanog obogaćenja
    • naše: svojinskopravna tužba za povraćaj stvari
  2. Koja je tužba moguća u prethodnom slučaju (koja u našem,a koja u nemačkom pravu) ako je pribavilac u međuvremenu otuđio stvar?
    • nemačko: prenosilac ima pravo na novčanu naknadu od pribavioca i snosi rizik njegove insolventnosti
    • naše: prava trećih lica padaju sem ako nisu ispunjeni uslovi za sticnje svojine od nevlasnika ili održajem
  3. Položaj prenosioca i trećih lica u našem i nemačkom pravu ako je pribavilac u međuvremenu u korist trećeg konstituisao neko pravo uže od prava svojine?
    • nemačko: pravo trećih lica deluje i prema prenosiocu koji samo može koristiti tužbu iz neosnovanog obogaćenja ili tužbu za naknadu štete prema pribaviocu
    • naše: prava trećih padaju ako nisu ispunjeni uslovi za sticanje svojine od nevlasnika ili održajem

Zadržavanje prava svojine i pored predaje (pactum reservati dominii)

Modalitet ugovora o prodaji koji se sastoji u tome što prodavac preda stvar kupcu, ali i dalje zadržava pravo svojine sve dok mu kupac ne izmiri kupovnu cenu.

  • kupac je u povoljnom položaju jer je kreditiran i ima državinu na kupljenoj stvari, tako da je može upotrebljavati, izvlačiti korist iz nje i lakše otplatiti dug
  • prodavac je u povoljnom položaju jer vlasnik ostaje sve do konačne isplate cene i zadržano pravo svojine mu služi kao obezbeđenje

Pošto je kupac samo držalac:

  • nema pravo da raspolaže stvarju
    • njegovi poverioci se ne mogu namiriti iz stvari koju je kupio
  • raspolaganja prema trećima su bez dejstva prema prodavcu
    • osim ako su ispunjeni uslovi za sticanje od nevlasnika
  • prodavac može upotrebiti svojinsku tužbu za povraćaj stvari
  • kupac može krivičnopravno odgovarati ako raspolaže stvarju pre nego što je isplati u potpunosti
  • ako stvar ne bude isplaćena prodavac može svojinskom tužbom tražiti povraćaj stvari

Prodaja sa zadržavanjem se sastoji iz 2 ugovora:

  1. kupoprodaje
    • pod odložnim potestativnim uslovom
    • kupac postaje vlasnik kad cenu isplati do kraja
    • isplatom cene u potpunosti odnosno isplatom poslednje rate ostvaruje se odložni uslov kojim je modifikovana kupoprodaja i pravo svojine prelazi na kupca automatski
  2. najma
    • modifikovan raskidnim potestativnim uslovom
    • konačnom isplatom kupoprodajne cene prestaje najam

Kupac može stvar da upotrebljava da izvlači korist i lakše isplati dug.

Vrste predaje

Postoji fizička, simbolična i fiktivna predaja.

Fizička predaja je materijalni akt čije osobine zavise od vrste stvari i namere stranaka.

  • manje stvari se redovno mogu preneti predajom iz ruke u ruku
  • veće stvari se mogu preneti ostavljanjem stvari na mesto koje je kupac označio
  • fizicka predaja je prenos državine kao faktičke vlasti
  • voljni akt jer mora biti izvršena s namerom da se prenese svojina na osnovu punovažnog ugovora
    • predaja bez namere prenosa svojine ne proizvodi prenos svojine

Simbolična predaja je predaja znacima i postoji u nekoliko slučajeva:

  1. predaja isprava sticaocu na osnovu kojih sticalac može raspolagati sa stvari
    • prenos konosmana, tovarnog lista, založnice odnosno varanta
  2. uručenje dela stvari ili sprave kojim se kupac stavlja u mogućnost da samo on može da dođe do stvari
    • predaja ključeva od prostorije u kojoj se nalazi prodata stvar
  3. izdvajanje stvari
  4. drugo označavanje koje znači predaju

Fiktivna predaja stvari je prenos prava svojine na osnovu ugovora, pri čemu se uzima odnosno fingira da je izvršena fizička predaja stvari. Fizičke predaje u stvari nema jer bi bila bez smisla.

Postoje 3 slučaja fiktivne predaje:

  1. constitutum possessorium – vlasnik prenese na pribavioca svojinu samim ugovorom, a stvar zadrži kod sebe kao imalac užeg prava
    • postaje poslugoprimac ili čuvar
    • smisao je da se izbegne dvostruka predaja koja bi bila bespredmetna i besmislena
  2. traditio brevi manu – neko već drži stvar po nekom osnovu ili bez osnova, pa kupi stvar i stekne svojinu zaključenjem ugovora
  3. cessio vindicationis
    1. postoje tri lica
      1. vlasnik stvari koji je posredni držalac
      2. pribavioc stvari koji u vreme zaključenja ugovora nema ni posrednu ni neposrednu državinu
  • treće lice kod kog se stvar nalazi – neposredni držalac npr plodouživalac
  1. pravo svojine prelazi na kupca samim zaključenjem ugovora
  2. treći će kasnije biti dužan da stvar preda kupcu tj. novom vlasniku

Sticanje prava svojine na osnovu ugovora sa prethodnim vlasnikom

Sticanje na osnovu ugovora sa prethodnim vlasnikom je slučaj derivativnog sticanja tj. sticanja na osnovu skupa pravnih činjenica među kojima kao bitna figurira ta da je određeno lice vlasnik stvari u pitanju.

Kod ovog sticanja postoje 2 lica: prethodni vlasnik – prenosilac, tradens, i novi vlasnik – sledbenik, sticalac, akcipijens

Tradens i akcipijens zaključuju ugovor upravljen na prenos prava svojine za šta moraju biti ispunjeni sledeći uslovi:

  1. da je prethodnik zaista vlasnik
    1. ako je ugovor zaključen sa nevlasnikom neće doći do sticanja
      • može doći do sticanja na osnovu nekog od originarnih načina pod različitim uslovima od onih koji se zahtevaju na osnovu ugovora sa vlasnikom
    2. da je ugovor o prenosu svojine punovažan
      1. punovažan ugovor ugovor nije sam za sebe dovoljan – nema translativno dejstvo, sam po sebi ne prenosi svojinu
      2. on samo ima obligaciono dejstvo i stvara relativna prava za stranke
      3. ugovor je samo pravni osnov – iustus titulus
    3. da je izvršena predaja
      1. svojina na kupca prelazi tek izvršenjem ugovora
      2. za prenos svojine je potreban način sticanja u užem smislu ili modus acquirendi
      3. način sticanja kod pokretnih stvari je predaja, kod nepokretnih stvari upis u zemljišne knjige ili prenos tapije

 Do predaje stvari prodavac je njen vlasnik što znači da:

  1. rizik slučajne propasti individulano određene stvari do njene predaje snosi prodavac
    • ako je u pitanju individualno određena stvar, pa ova propadne bez prodavčeve krivice pre predaje kupcu, prodavčevo pravo na naplatu kupovne cene se gasi
    • ako mu je cena bila plaćena dužan ju je vratiti
  2. plodovi koje stvar da, do predaje pripadaju prodavcu
  3. prodavčevi poverioci mogu prodatu a nepredatu stvar zapleniti i prinudno prodati radi namirenja
  4. ako prodavac istu stvar proda i preda drugome, vlasnik postaje taj drugi kupac ako je savestan
    • prvi kupac može zahtevati naknadu štete zbog neizvršenja ugovora i povraćaj cene ako ju je isplatio

Predaja je neophodna u slučaju pokretnosti i treba da bude

  • posledica punovažnog ugovora usmerenog na prenos svojine
    • ako ugovor nije punovažan prodavac može upotrebiti svojinsku tužbu za povraćaj stvari, raspolaganja kupca nemaju dejstva prema prodavcu osim u slučaju održaja
  • delo prodavca odnosno akt njegove volje
    • kupac nema pravo da sam uzme stvar ako mu je prodavac ne da
      • ako uspostavi sam državinu, neće postati vlasnik već samo držalac i to manljiv
    • upravljena na prenos svojine
      • ako je dao prodatu stvar da se pričuva ne znači da je preneo svojinu

Sticanje prava svojine (uopšte)

Za sticanje prava svojine potrebno je da postoje određene pravne činjenice, skupovi pravnih činjenica koje nazivamo osnovi ili načini sticanja svojine.

Načini ili osnovi sticanja su pravne činjenice na osnovu kojih se stiče pravo svojine.

  • način sticanja u užem smislu (modus acquirendi) je samo jedna pravna činjenica kod sticanja na osnovu pravnog posla sa vlasnikom

U zavisnosti od toga da li na stvari već postoji nečije pravo svojine, sticanje se deli na:

  1. Apsolutno sticanje je sticanje na stvarima koje nisu objekt prava svojine, ali bi to mogle biti.
    1. ničije stvari
      • ne postoji pravni prethodnik
    2. zasnivanje prava svojine na stvarima u društvenoj svojini
      • postoji pravni prethodnik, ali on nema pravo svojine već neko drugo pravo izvedeno iz društvene svojine
    3. Relativno sticanje je sticanje na stvari koja ima vlasnika, tako da je to ujedno i način prestanka prava svojine.
      • u nekim slučajevima je za sticanje svojine bitna volja vlasnika stvari a u drugim je nebitna
      • sticanje na osnovu volje prethodnika je sticanje na osnovu pravnog posla čiji je jedini ili jedan od tvoraca prethodni vlasnik:
        1. sticanje na osnovu jednostranih pravnih poslova
        2. sticanje na osnovu ugovora

Pravo svojine u Jugoslaviji. Opšta ograničenja sadržine prava svojine i ograničenja za strana lica

Posle drugog svetskog rata u zemlji je ustavom garantovano pravo svojine građana i pravnih lica ali je društvena svojina predstavljala dominantan i osnovni oblik svojine. Proklamovanjem pluralizma svojinskih odnosa uspostavljena je ravnopravnost između različitih oblika svojine, otpala su mnoga ograničenja za privatnu svojinu, a ostala su samo ona koja se tiču sadržine prava svojine.

Ograničenja sadržine prava svojine mogu biti:

  • negativna ili pozitivna
    • kada se vlasniku zabranjuje da nešto čini i kad mu se nameće obaveza preduzimanja nekih radnji
  • ustanovljena u korist susedne nepokretnosti
    • susedska prava
  • u interesu šire društvene delatnosti
    • zakonske službenosti u opštem interesu
  • u opštem društvenom interesu – ekonomskom, kulturnom
    • propisana za stvari koje imaju veliki značaj za društvo
    • poljoprivredno zemljište je dobro od opšteg interesa
      • zakonska obaveza vlasnika je da zemljište obrađuje za poljoprivrednu proizvodnju na mesno uobičajan način
      • u suprotnom mu se oduzima zemljište i dodeljuje drugome na upotrebu
    • vlasniku kulturnog dobra je zabranjeno da:
      • ošteti ili uništi kulturno dobro
      • iznosi ili izvozi dobro u inostranstvo
      • koristi kulturno dobro u svrhe koje nisu u skladu sa prirodom, namenom, značajem
      • vrši radove koji mogu da naruše svojstvo kulturnog dobra
      • da rasparčava zbirke, kolekcije, fondove

Zabranjena je zloupotreba prava svojine

  • vršenje prava svojine protivno cilju zbog koga je zakonom ustanovljeno ili priznato ili protivno moralu društva
  • usvojeno je objektivno shvatanje
    • zloupotreba je i prekomerno vršenje prava u čisto objektivnom smislu

Ograničenja za strana fizička i pravna lica:

  • s obzirom na dostupnost strancima postoje 3 vrste subjektivnih prava
    • prava podjednako dostupna i strancima i domaćim državljanima
    • prava relativno rezervisana za domaće državljane, koje stranci mogu steći pod određenim uslovima
    • prava apsolutno rezervisana za domaće drržavljane, koje stranci ne mogu steći ni pod kojim uslovima
  • sticanje prava svojine za strance na pokretnim stvarima je izjednačeno sa domaćim državljanima
  • sticanje na nepokretnim stvarima se razlikuje s obzirom na osnov sticanja:
    • po osnovu nasleđivanja pod uslovom reciprociteta
      • da strana držav našim ljudima prizna ista prava
    • pravnim poslom među živima ukoliko na našoj teritoriji obavljaju neku delatnost i pod uslovom reciprociteta

Opšti pojam i pravne karakteristike svojine. Nove teorije o pravu svojine

Pravo svojine je najšire pravo u granicama zakona korišćenja, držanja i raspolaganja jednom stvari, koje se može isticati prema svim trecim licima.

  1. Ovlascenje držanja – da se stvar ima u državini
    • pretpostavka za korišćenje stvari
    • sastoji se u pravnoj mogućnosti da se ima faktička vlast na stvari
  2. Ovlašćenje korišćenja se sastoji u pravnoj mogućnosti da se preduzimaju materijalni akti prema stvari radi izvlačenja koristi iz nje i ima 2 oblika:
    • upotreba stvari
    • pribiranje plodova i drugih prihoda
  3. Ovlašćenje raspolaganja sa svoje strane ima 2 komponente: faktičko i pravno raspolaganje
    • Faktičko raspolaganje je preduzimanje materijalnih akata kojima se utiče na supstanciju stvari
      • popravka, promena kojom menjamo namenu stvari
    • Pravno raspolaganje se sastoji u preduzimanju pravnih akata, kojima se pravo svojine u celini ili delimično prenosi na druge subjekte.
      1. Potpuno raspolaganje je prenos prava svojine na drugoga ili odricanje od prava svojine
        1. prodaja, poklon, trampa ili derelikcija
      2. Delimično raspolaganje je preduzimanje pravnih akata kojima vlasnik na svom pravu svojine ustanovljava prava u korist drugih subjekta, kojima se pravo svojine u većoj ili manjoj meri sužava odnosno ograničava.

Pravo svojine je apsolutno prema svim licima u 2 različita smisla:

  1. deluje prema svima:
    • vlasnik ima pravo sledovanja odnosno pravo da zahteva povraćaj stvari od bilo kog trećeg lica kod koga je stvar bez pravnog osnova
  2. u svojini je koncentrisana sva pravna vlast koja se moze imati na jednoj stvari

Pravo svojine je najapsolutnije pravo u granicama zakona (relativna sveobuhvatnost)

  • za nebitne stvari kao što je olovka zakon priznaje apsolutnost u punom smislu
  • za neke stvari većeg ekonomskog značaja zakoni postavlju ograničenja vlasnicima čak i zabranu menjanja supstancije stvari

Princip sveobuhvatnosti prava svojine ima dve važeće praktične pravne posledice:

  • na istoj stvari ne mogu istovremeno postojati dva prava svojine
    • sticanje prava svojine na stvari koja već ima vlasnika je i prestanak prava svojine dotadašnjeg vlasnika
  • ograničenja svojine se moraju zasnivati na pozitivnim propisima, ustavnim načelima, i moralnim normama
    • vlasniku je dozvoljeno sve što mu nije zabranjeno

Pravo svojine je trajno i vremenski neograničeno u dvostrukom smislu:

  1. postoji dok postoji sama stvar
  2. ne zastareva

NOVE TEORIJE O PRAVU SVOJINE

  1. Teorija zabrane zloupotrebe subjektivnih građanskih prava – nije dozvoljeno:
    1. vršenje prava s namerom da se nekome škodi
    2. prekomerno tj. nenormalno vršenje prava
  • Zloupotreba prava u iznetom smislu sankcionisana je
  1. naknadom štete
  2. zabranom daljeg vršenja štetne aktivnosti
  • upotrebom naprava radi izbegavanja nanošenja štete drugima
  1. Teorija subjektivnih prava kao socijalnih funkcija je formulisana na hipotezi prava svojine
    1. svojina nije pravo vec funkcija
      • držalac jednog bogatstva ima određenu socijalnu funkciju i dok je ispunjava njegovi postupci kao vlasnika uživaju zaštitu zakona
    2. najpoznatiji zastupnik francuski pravnik Leon Digi
    3. pokazala je da svojina na privredno najvažnijim objektima ima 2 strane: individualnu i društvenu
      • svojina je priznata pojedinim subjektima radi zadovoljenja njihovih opravdanih interesa i mora bti vršena uz vođenje računa o društvenim interesima

Sve veći broj pozitivnih ograničenja izazvao je polemike o tome da li je došlo i do promene u samom pojmu prava svojine:

  • prema jednima: obaveze koje terete vlasnika nisu ograničenja već deo njegovog prava svojine
  • po drugima: zakonska ograničenja ne ulaze u pojam prava svojine vec određuju njegov okvir, uži ili širi, ili potpuno ukidanje prava svojine
    • više saglasno pravnoj stvarnosti

Državinske tužbe neposrednog i posrednog držaoca

Neposredni držalac uživa zaštitu u odnosu na treća lica i posrednog držaoca.

  • plodouživalac može da državinskom tužbom tuži vlasnika koji mu je oduzeo stvar ili ga ometa u upotrebi stvari, odnosno pribiranju plodova

Posredni držalac može tražiti zaštitu u korist neposrednog držaoca, bilo da je u pitanju smetanje bilo oduzimanje državine.

  • ako neposredni držalac ne želi da mu se vrati stvar, ili ne može da uđe u posed stvari, posredni držalac može zahtevati da stvar bude vraćena njemu

Sporno pitanje je da li posrednom držaocu treba priznati pravo na državinsku zaštitu u odnosu na neposrednog držaoca ako ovaj prekorači svoja ovlašćenja.

  • na to pitanje se najčešće daje pozitivan odgovor

prekoračenjem granica svoje neposredne državine, neposredni držalac vređa interese posrednog, a radi njihove zaštite je konstruisan pojam posredne državine

Zaštita sudržavine

Svaki sudržalac uživa zaštitu u odnosu na treća lica u slučaju oduzimanja i u slučaju smetanja državine.

U međusobnim odnosima sudržalaca nesporna je dopuštenost tužbe u slučaju oduzimanja stvari.

U slučaju smetanja postoje 2 stanovišta:

  1. tužba je isključena u međusobnim odnosima sudržaoca
    • reč je o utvrđivanju granica pojedinačne upotrebe što podrazumeva utvrđivanje pravnih pitanja koja su u državinskim sporovima u načelu isključena
  2. treba dozvoliti državinsku tužbu kada je smetanje usmereno na izmenu dotadašnjeg vršenja faktičke vlasti
    • rešenje prihvaćeno i u Zakonu o osnovim svojinsko-pravnim odnosima

Državinske tužbe

Tužbe se dižu zbog povrede državine.

Povrede mogu biti učinjene: oduzimanjem stvari i smetanjem državine.

  • Oduzimanje stvari podrazumeva potpuno isključenje ranijeg držaoca iz faktičke vlasti i zasnivanje faktičke vlasti novog držaoca (češće pokretne, ređe nepokretne)
    • kradja, useljenje u tuđi stan dok je vlasnik ili držalac odsutan
  • Smetanje državine po pravilu nepokretne, retko pokretne
    • potpuno onemogućavanje držaoca da vrši faktičku vlast bez zasnivanja faktičke vlasti novog držaoca
      • ja se nisam uselio ali nećeš ni ti
    • sužavanjem i otežavanjem faktičke vlasti novog držaoca
    • može se vršiti verbalno, pretnjom
      • lice pretnjom zabrani prolazak licu koje je do tada prelazilo preko njegove nepokretnosti

Smetnja se može izvršiti

  1. jednim postupkom kojim se zasniva trajno stanje povrede tuđe državine
    • istovari se radioaktivni otpad na susedovu parcelu prokelja
  2. periodičnim radnjama
    • prelazenje preko tudje parcele

Postoje dve tužbe za zaštitu državine

  • tužba za povraćaj oduzete stvari – interdictum recuperande possessions
  • tužba za smetanje državine – interdictum retinende possessions

Postoje 2 roka i oba su prekluzivna što znači da sud na njih pazi po službenoj dužnosti:

  1. subjektivan – kraći, 30 dana, traje od dana saznanja za smetanje/oduzimanje
    • ističe najkasnije sa istekom objektivnog roka
  2. objektivan – duži, godinu dana, teče od dana kad je izvršeno smetanje/oduzimanje, bez obzira da li je držalac za to saznao
    • ako se smetanje sastoji u zasnivanju trajnog stanja rok teče od početka zasnivanja ovakvog stanja od preduzimanja radnje kojom je zasnovano ovakvo stanje – produženo smetanje
    • ako se smetanje vrši povremenim radnjama rok se po jednima računa od prve radnje, a po drugima od svake sledeće
      • rok treba da teče od onog dana kad je prema razumnoj proceni postalo jasno da će se smetanje nastaviti te da je potrebna intervencija

Po isteku roka za tužbu ne može se pokrenuti državinski spor, ali držalac moze podneti petitornu tužbu, voditi petitorni spor, u kom će se raspravljati o pravnim pitanjima

  • pravu svojine, zakonitosti državine, savesnosti/nesavesnosti

Državinski spor:

  • ne raspravljaju se pravna vec faktička pitanja
    • ako se podigne tužba za povraćaj stvari, sud utvrđuje faktičko stanje
      • da li je zaista oduzeo stvar tužiocu, i da li je pre toga imao mirnu državinu
      • sud ne ulazi u to kako je tužilac došao do stvari
    • izuzeci:
      • tuženi može istaći prigovor da je tužiočeva državina manljiva prema njemu, tuženome – exceptio vitiosae possessionis ab adversario
        • pretpostavlja da je tužilac ranije oduzeo stvar tuženome silom, prevarom, zloupotrebom poverenja, a zatim da je tuženi povratio državinu, a da sad tužilac tuži i zahteva povraćaj stvari
      • tuženi može istaći prigovor petitorium absorbet possesorium
        • ako je između istih stranaka i zbog iste stvari ranije vođen petitorni spor i okončan u korist tuženog, tuženi se u tekućoj parnici može pozvati na ovu presudu i odbiti tužiočev zahtev
      • van ovih slučajeva tuženi se ne može pozvati na to da je njegovo postupanje dozvoljeno
        • da se zasniva na zakonu, odluci državnog organa, ili pristanku tužioca

Neposredni držalac uživa zaštitu u odnosu na treća lica i posrednog držaoca.

  • plodouživalac može da državinskom tužbom tuži vlasnika koji mu je oduzeo stvar ili ga ometa u upotrebi stvari, odnosno pribiranju plodova

Posredni držalac može tražiti zaštitu u korist neposrednog držaoca, bilo da je u pitanju smetanje bilo oduzimanje državine.

  • ako neposredni držalac ne želi da mu se vrati stvar, ili ne može da uđe u posed stvari, posredni držalac može zahtevati da stvar bude vraćena njemu

Sporno pitanje je da li posrednom držaocu treba priznati pravo na državinsku zaštitu u odnosu na neposrednog držaoca ako ovaj prekorači svoja ovlašćenja.

  • na to pitanje se najčešće daje pozitivan odgovor
  • prekoračenjem granica svoje neposredne državine, neposredni držalac vređa interese posrednog, a radi njihove zaštite je konstruisan pojam posredne državine

Svaki sudržalac uživa zaštitu u odnosu na treća lica u slučaju oduzimanja i u slučaju smetanja državine.

U međusobnim odnosima sudržalaca nesporna je dopuštenost tužbe u slučaju oduzimanja stvari.

U slučaju smetanja postoje 2 stanovišta:

  1. tužba je isključena u međusobnim odnosima sudržaoca
    • reč je o utvrđivanju granica pojedinačne upotrebe što podrazumeva utvrđivanje pravnih pitanja koja su u državinskim sporovima u načelu isključena
  1. treba dozvoliti državinsku tužbu kada je smetanje usmereno na izmenu dotadašnjeg vršenja faktičke vlasti
    • rešenje prihvaćeno i u Zakonu o osnovim svojinsko-pravnim odnosima

Državinski sporovi se odlikuju sumarnošću

  • brzi i kratki
  • pri određivanju rokova sud uvek obraća pažnju na potrebu hitnog rešavanja
    • rok za ispunjenje dužnosti sud određuje po okolnosti slucaja
    • rok za podnosenje žalbe je 8 dana
  • protiv rešenja revizija nije dozvoljena; postupak se završava pred drugostepenim sudom
  • izvršenje rešenja se može zahtevati u izvršnom postupku u roku od 30 dana po proteku roka koji je rešenjem određen za izvršenje te radnje

Sudska odluka kojom se rešava državinski spor ne donosi se u obliku presude već u obliku rešenja – provizornost državinske zaštite:

  • po okončanju državinskog spora stranke mogu voditi novi petitorni spor
    • ako Milorad prepozna svoj traktor kod Milunke silom ga oduzme, ona može da ga tuži, i dobiće državinski spor, ali zato će Marko pokrenuti petitorni spor i dobiti stvar nazad
  • ako se usvoji tužbeni zahtev u drzavinskom sporu naređuje se uspostavljanje pređašnjeg stanja
    • ako tuženi ne izvrši ove radnje pristupiće se prinudnom oduzimanju stvari i predaji iste tužiocu
    • u slučaju ponovnog smetanja državine ne vodi se novi spor, već se postupa po starom rešenju
      • tužilac zahteva izvršenje ranije donetog rešenja

Osnov i smisao državinske zaštite:

  • državinska zaštita je pojednostavljena i olakšana zaštita prava koja ovlašćuju na državinu
    • de facto u državinskim sporazumima držaoci, koji su u najvećem broju slučajeva imaoci prava koja ih ovlašćuju na državinu, ostvaruju zaštitu svojih prava efikasnije, brže i pod lakšim uslovima nego u petitornom sporu
  • državina se štiti u interesu društvenog reda i mira
    • pojedinci bi se bez te zaštite često pojavljivali u ulozi sudije u svojim stvarima

Pitanja u testovima

  1. Koje specifične prigovore može da istakne tuženi u državinskom sporu?
    • prigovor exceptio vitiosae possessionis ab adversario – da je tužiočeva državina manljiva prema njemu i petitorium absorbet possesorium ako je vođen petitorni spor pre i okončan u korist tuženog
  2. Može li posredni držalac da podigne državinsku tužbu protiv lica koje je oduzelo stvar neposrednom? – Može
    • Kada će on to učiniti i kome će se vratiti stvar ako njegov zahtev bude usvojen? – U slučaju smetanja ili ometanja državine neposrednog držaoca kada neposredni držalac ništa ne preduzme, a stvar će se vratiti neposrednom držaocu, sem ukoliko ne želi kada se stvar vraća posrednom držaocu.
    • Može li posredni držalac da podigne tužbu zbog smetanja državine protiv neposrednog? – Može
    • Kada i u kom slučaju? – Ako neposredni držalac prekorači granice svoje neposredne državine jer vređa interese posrednog držaoca.

Samopomoć

Pravo na samopomoć je pravo držaoca da sam primenom izvesne sile odbije smetanje svojoj državini, odnosno da vrati državinu koja mu je oduzeta.

Dopuštena je pod sledećim uslovima:

  • da je smetnja tj. oduzimanje državine neovlašćeno
    • da se smetnja ne zasniva na zakonskom ovlašćenju, odluci državnog organa, niti na volji samog držaoca
    • zakon izričito postavlja ovaj uslov
  • da se ne vrši nanošenjem telesne povrede
    • osim ako se držalac kreće u granicama nužne odbrane u smislu propisa krivičnog prava
    • ovaj uslov zakon izričito ne postavlja ali se on izvodi iz opštih pravila po kojima važnija dobra ne mogu biti žrtvovana manje važnim
  • da se držalac uzdržava od postupaka koji prema okolnostima nisu opravdani
    • sud ocenjuje opravdanost kod svakog slučaja
    • zakon izričito postavlja ovaj zahtev ali se on i inače izvodi iz načela da se sila odbija srazmernom silom
      • držalac odgovara za štetu prouzrokovanu prekoračenjem granica dozvoljene samopomoći

Pod ovim uslovima držalac može štititi svoju državinu u toku samog postupka smetanja/oduzimanja, a ako mu je stvar oduzeta može je povratiti u roku u kom se može podići državinska tužba.

  • u roku od 30 dana od saznanja za oduzimanje i učinioca
  • najkasnije u roku od godinu dana od dana oduzimanja

Prava i manljiva državina

Manljiva je ona državina stečena silom, prevarom ili zloupotrebom poverenja, inače je prava.

  • OIZ CG manljivu naziva samovoljnom, Austrijski GZ je naziva neistinitom, dok je prava po AGZ istinita

Prava državina se ne poklapa sa zakonitom, tako da i zakonita moze biti manljiva.

  • kupac silom uzme prodatu, a nepredatu stvar
  • u Zakoniku o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima nema ovakve odredbe
    • kao uslov za zakonitost državine se, pored punovažnog osnova, zahteva da nije pribavljena silom, zloupotrebom ili prevarom (tj zakonita državina ne može biti manljiva)
  • može se prihvatiti uslov da državina bude zakonita i prava (tj. nemanljiva), ali se jedna ne može izjednačavati sa drugom

Savesna i nesavisna državina

Zakonski pojam savesne državine – Državina je savesna ako držalac ne zna ili ne može znati da stvar koju drži nije njegova

  • ograničena na svojinsku državinu, a ostala je po strani državina prava, koja takođe može biti savesna i nesavesna i koju treba uključiti u opšti pojam savesnosti državine

Savesna državina postoji kada držalac nije znao niti je mogao znati da nije imalac prava čiju sadržinu vrši odnosno savesni držalac u datim prilikama opravdano veruje da mu pripada pravo čiju sadržinu vrši.

  • savesni držalac prava plodouživanja je onaj ko opravdano veruje da mu pripada pravo plodouživanja
  • savesni svojinski držalac je onaj ko opravdano veruje da ima pravo svojine

Pretpostavlja se da je državina savesna dok se suprotno ne dokaže.

Savesnost državine pravnog lica ceni se po savesnosti njegovih organa koji su ovlašćeni da ga zastupaju.

Državina poslovno nesposobnog lica koje nije sposobno za rasuđivanje savesna je ako je savestan njegov zakonski zastupnik

  • ako je poslovno nesposobno lice sposobno za rasuđivanje, njegova državina je savesna ako su savesni i to lice i njegov zakonski zastupnik
  • kada se stiče preko ugovornog zastupnika državina je savesna ako su savesni i vlastodavac i punomoćnik

Savesnost naslednikove državine ceni se nezavisno od savesnosti, odnosno nesavesnosti dekujusove državine.

Zakonita i nezakonita državina

Zakonita državina se zasniva na punovažnom pravnom osnovu, tj. na pravnom poslu koji je po objektivnom pravu podoban za sticanje one vrste prava čiju sadržinu držalac vrši.

Zakonitu svojinsku državinu ima onaj ko je do državine došao nekim poslom podobnim za prenos svojine (kupoprodaja, trampa, poklon), bez obzira da li je

  1. prethodnik imao zakonitu državinu ili ne
  2. sledbenik znao ili mogao znati da prethodnik nema zakonitu državinu
    • kupac stvari je zakoniti držalac i kad kupuje od lopova

Po OIZCG naslednik uvek ima zakonitu državinu, bez obzira na to da li je dekujus bio zakoniti ili nezakoniti držalac.

Punovažnim pravnim osnovom stiće se samo pravo na državinu neke stvari, a ne sama državina.

  • ko ima pravni osnov na stvari koja mu se uskraćuje, može je potraživati samo preko suda, a ne samovlasno uzeti stvar
  • ako je stvar zaredom nekolicini prodata, zakonitu državinu ima onaj kome stvar bude predata (ja se uselim u stan prvi), i zato je
    • član 72 našeg zakona je netačan jer: državina može biti zakonita a manljiva

Nezakonita državina je ona koja se ne zasniva na punovažnom pravnom osnovu

  • lopov je nezakoniti držalac, a ako proda stvar kupac će biti zakoniti držalac, osim ako je ugovor nevažeći

Državina može biti

  • zakonita a nesavesna – kupac zna ili prema prilikama mora znati da je prodavac lopov
  • savesna a nezakonita – ugovor o kupovini je zaključen sa vlasnikom ali je ništav, a to kupac nije znao niti je mogao znati