Načela zemljišnoknjižnog prava
Pod načelom zemljišno-knjižnog prava podrazumevaju se najopštija pravila koja važe u ovoj oblasti.
Pravila zemljišnoknjižnog prava mogu se svesti na pet načela.
Pod načelom zemljišno-knjižnog prava podrazumevaju se najopštija pravila koja važe u ovoj oblasti.
Pravila zemljišnoknjižnog prava mogu se svesti na pet načela.
Zemljišna knjiga se sastoji od glavne knjige i zbirke isprava. U širem smislu tu spadaju i zbirka katastarskih planova, registri i pomoćna evidencija.
Glavna knjiga
Zemljišno-knjižni uložak je sastavni deo glavne knjige zemljišne knjige.
Popisni list – list A, posedovnica – obuhvata dva odeljka.
Ograničenja prava svojine na nepokretnosti, tereti i obaveze koje su ustanovljene imperativnim zakonskim normama proizvode pravna dejstva prema svakom sopstveniku, bez obzira na to da li su upisani u zemljišne knjige.
Vlasnički list – B list, vlastovnica – upisuje se
Teretni list – list V po azbučnom, C po abecedi, teretovnica – upisuju se:
Zbirka isprava je skup isprava na osnovu kojih se vrše upisi u glavnu knjigu.
Zbirka katastarskih planova je deo zemljišne knjige.
Registri su pomoćne knjige koje omogućavaju lakše i brže snalaženje u glavnoj knjizi. Postoje:
Moderno uređene zemljišne knjige imaju za osnovu katastar zemljišta.
Katastar je evidencija o zemljištu koja sadrži podatke o položaju, obliku i površini zemljišnih parcela o načinu korišćenja (kulturi) i plodnosti (bonitetu) i o katastarskom prihodu i korisniku.
Katastarski podaci predstavljaju podlogu za izradu i uredno vođenje zemljišnih knjiga.
Katastar je javna knjiga.
Osnovna jedinica u sistemu katastra je katastarska parcela.
Više parcela čini katastarsku opštinu.
Dve ili više katastarskih opština sačinjavaju katastarski srez.
Katastar ima značaj faktičke evidencije nepokretnosti, zemljišna knjiga ima karakter pravne evidencije.
Kad je zemljišno-knjižno telo sastavljeno od više katastarskih parcela potrebni su ovi uslovi:
Zemljišne knjige su javni registri koje vode sudovi i u koje se upisuju nepokretne stvari i stvarna prava na nepokretnostima, kao i neka obligaciona prava na ovim stvarima.
Sistem zemljišnih knjiga postoji u Vojvodini.
Na užem području Srbije uvođenje zemljišnih knjiga počelo je posle donošenja zemišno-knjižnih zakona u staroj Jugoslaviji.
U ostalim delovima užeg područja Srbije, na Kosmetu i u CG (izuzev uskog obalnog pojasa koji je nekada pripadao Austro-Ugarskoj) zemljišne knjige ne postoje.
Zemljišni registri su javne knjige u koje se upisuju nepokretne stvari i prava koja se odnose na nepokretnosti.
Registrovanje podataka je od važnosti za poreske organe koji određuju visinu poreza prema podacima iz ovakvih registara i za druge upravne organe u oblasti građevinarstva, vodoprivrede, šumarstva i za promet prava na nepokretnim stvarima.
Na nepokretnostima mogu postojati i neka prava koja se ne ispoljavaju kroz državinu.
Potpuni uvid u okolnosti koje su od interesa za njega, kupac može steći samo ako je ustanovljen registar za nepokretnosti i ako su podaci iz registra dostupni javnosti.
U svakoj zemlji izdvajaju se tri sistema zemljišnih registara: