Dejstvo kriminogenih faktora u razdobljima relativnog društvenog mira

Ova razdoblja karakteriše postojanje jednog dominantnog normativnog sistema koga prihvata većina članova zajednice. Postoje određena pravila igre i mehanizmi koji štite njhovo poštovanje.

Ustanove poput porodice i škole imaju zadatak da izgrade konformistički način ponašanja kod mladih dok uticaj na odrasle sa istim ciljem vrše izgrađeni mehanizmi socijalne kontrole.

Status pojedinca i uskraćivanje šanse od strane društva:

  • uprkos iluziji o ravnopravnosti ljudi, društva su daleko od realizacije te proklamacije
  • kriminalno ponašanje marginalizovanih društvenih slojeva rezultat je revolta zbog nemogućnosti da se takav status promeni ili češće specifičnog oblika prilagođavanja

Zločin kao izraz političkog bunta:

  • većina političkih sistema se bavi zatvaranjem alternativa
  • suština se sastoji u suzbijanju onih pokreta i ideja koje se smatraju neprihvatljivim
  • kriminalitet protesta (kontestativni)
    • Gassin
    • seljaci i kamiondžije koji blokiraju puteve, štrajkači
    • protesti ekoloških grupa
    • strogo govoreći ne spadaju u politička dela ali to mogu postati kada se njihovi aktivisti suprotstave organima reda

Postojanje različitih kontrakulturnih grupa:

  • postoje grupe čiji članovi usvajaju normativni sistem koji odstupa manje ili više od onog koji je dominantan
  • za kriminologiju su bitne one čiji je normativni sistem suprotan važećem
  • razne kriminalne grupe, maloletničke bande, grupe narkomana ali i religiozne sekte i sl

Nedelotvornost mehanizama socijalizacije

  • socijalizacija se svodi na proces u kome se na mlade prenose osnovne tekovine jednog kulturnog sistema
  • dve institucije tradicionalno zadužene za ostvarenje tog zadatka:
    • porodica
      • problemi s kojima se sreće porodica u egzistencijalnom pogledu
      • poremećeni odnosi roditelja
      • posebnu pažnju zaokuplja deficijentna razbijena porodica u kojoj nema jednog roditelja
        • verovalo se da maloletnici iz takve porodice lakše postaju prestupnici od onih koji potiču iz komletne porodice
        • sama konstatacija da je porodica razbijena ne znači da će ta okolnost delovati nepovoljnije automatski
        • gubitak majke je mnogo značajniji od gubitka oca
    • škola
      • nedovoljno stručno osoblje u školama
      • neobjašnjive izmene školskog sistema koje su vršene bez ikakve verifikacije

Uticaj medija:

  • sredstva masovne komunikacije pomoću kojih se potencijalno širokom krugu ljudi prenosi saznanje u najširem smislu reči
  • kao štetni sadržaji obično se navode:
    • kriminalni sadržaji koji prikazuju radnju izvršenja
    • senzacionalističko pisanje koje izaziva nepotreban strah
    • iznošenje detalja koji ometaju istragu
    • neobaziranje na pretpostavku nevinosti
    • zadiranje u privatni život
    • pornografski sadržaji dostupni deci
    • sadržaji namenjeni najmlađima sa nasiljem
  • oni koji tvrde da sredstva masovne komunikacije mogu delovati kriminogeno ukazuju na dela koja ukazuju na mogući uticaj viđenog ili pročitanog
  • protivnici ističu principe slobode štampe, pravo građana da budu informisani i slobodu stvaralaštva
  • iza ovih principa stoji razlog – zarada
  • građani imaju pravo da budu obavešteni ali mediji ne mogu da tretiraju senzacionalistički i skandalistički
  • pretpostavke za uspeh poboljšanja uslova života građana su pošten odnos zasnovan na kompletnoj dokumentaciji, inteligenciji i istini

Delovanje mehanizama društvene represije:

  • oni koji su zaduženi da suzbijaju zločin utiču ne njegovo vršenje
  • zakonodavac može doprineti porastu broja zločina – legalistički determinizam
    • što je u krivičnom pravu propisana zabrana manje prihvatljiva građanima i što se organi kontrole više upinju da obezbede njeno poštovanje, više proizvode prestupnike
  • neki osuđenici iz zatvora izlaze gori nego što su u njega ušli

Dva pristupa uzročnosti u kriminologiji; pokušaj objašnjenja kauzaliteta zločina; Švedski primer

Mnogobrojna objašnjenja uzročnosti se mogu podeliti u dve velike grupe:

  • prvu čine monokazualistička ili monofaktorska
    • zločin i kriminalitet povezuju sa dejstvom jednog osnovnog činioca
    • klasičan primer je učenje osnivača kriminologije Lombrosa i njegovog zločinačkog atavizma kojima objašnjava celokupan kriminalitet
    • osnivač novog teorijskog pravca daje objašnjenje koje najčešće uzrok apsolutizuje
    • tek drugi pokušavaju da dovedu dejstvo tog činioca u sklad sa uticajem ostalih
  • drugu čine multikazualistička ili multifaktorska objašnjenja
    • oslanja se na ravnopravno tretiranje niza raznovrsnih faktora
    • osnivač tog gledišta je italijanski kriminolog Ferri koji je dao prvi pokušaj integracije raznovrsnih činilaca
    • kasnije tome doprinose i Glueckovi

Milan Milutinović na našim prostorima:

  • na kriminalitet deluju dve grupe činilaca:
    • opšti uslovi razvoja klasnog društva
    • koreni kriminaliteta
  • na dezorganizovanje i otuđenje ličnosti utiču:
    • protivrečnost između društvenih potreba i mogućnosti zadovoljenja
    • težnja za sticanjem profita i bogaćenjem
    • lični interesi i individualistička psihologija
  • kriminogeni faktori:
    • individualni i
    • sociogeni
  • prema kauzalnom uticaju na kriminalitet:
    • uzroci,
    • uslovi i
    • povodi

Pokušaj objašnjenja kauzaliteta

Tražiti uzroke samo u ljudskim motivima nije isplativo jer ima tako nepredvidljivih zločina da se mogu sprečiti ili se od njih može zaštititi kao od zemljotresa ili valova plime.

Posmatranje ličnih crta prestupnika je samo jedan od mnogo načina za posmatranje zločina.

Mnoge zločine su izazvale njegove žrtve. Mnogo zločina ne bi bilo izvršeno da su žrtve bile svesne rizika.

Korporacijski i poslovni kriminalitet su udruženi sa mišljenjem da je sve dozvoljeno kad se radi o novcu.

 

Problemi s kojima se srećemo pri proučavanju kauzalnosti krim. fenomena:

  1. treba razdvojiti uzročnost pojedinog kriminalnog ponašanja od kauzalnosti kriminaliteta kao ukupnosti
  2. jasno je da se jednim činiocem ne može objasniti ni svako pojedino delo, ni njegov totalitet
  3. izvršena a neregistrovana dela deluju na objašnjenje kriminaliteta kao celine
  4. činjenica je da je razmatranje uzroka kriminaliteta jedno pitanje u kome dolazi od ideologizacija

Svako kriminalno ponašanje izazvano je spojem dve grupe činilaca: ličnim crtama pojedinca i spoljnim činiocima.

Njihovo dejstvo nema istu snagu kod svih dela, negde je pretežan uticaj jednih a negde drugih, negde deluju s približnim intenzitetom.

Švedski primer

Marcus Felson, zašto su u Švedskoj stope kriminaliteta toliko porasle pored svih programa čiji je cilj bio smanjivanje socijalne razlike.

To znači da zločin ima svoju logiku odvijanja koja dobrim delom ignoriše socijalnu pravdu, nejednakosti, vladinu socijalnu politiku, siromaštvo i slične pojave.

Saobraćajni kriminalitet

Saobraćajni kriminalitet su sva krivična dela kojima se u javnom saobraćaju ugrožavaju i povređuju ljudski život i imovina većeg obima.

To su sledeća ponašanja:

  • koja ugrožavaju raznorodna zaštićena dobra
    • telesni integritet čoveka i imovina
  • izvršena sa različitim subjektivnim odnosom učinioca prema delu
    • nehatna krivična dela ali ima i umišljajnih
  • vrše se u različitim vidovima saobraćaja
    • drumski, vazdušni, železnički, rečni, pomorski
  • vrše se u javnom saobraćaju i krše se propisi kojima se reguliše ova društvena delatnost

Razlog za izdvajanje u odvojenu vrstu kriminaliteta su teške posledice kao ogromne materijalne štete i veliki broj teško povređenih i poginulih lica.

Treba prvo da se klasifikuju – Kaiser:

  • nehatna – učinilac lako drži da do posledice neće doći ili nije ni svestan takve mogućnosti
  • namerna – namerno preuzima neku radnju ili se ponaša u toj meri bezobzirno da je očigledno pristao na posledicu koja je nastupila

Osobine saobraćajnih prestupnika (lične crte):

  • prosečne intelektualne sposobnosti
  • slabija sposobnost predviđanja ponašanja drugih
    • sebičnost, nestabilnost u odlukama i namerama, nedoslednost, odsustvo osećanja dužnosti
    • nemaju moralnih principa ni savesti
  • ukočenost u reagovanju i rukovanju motornim vozilom, stalna strepnja i prenapregnutost, ponekad uključena i agresivnost
  • nizak nivo kulture i ne žele da ga menjaju, neprilagođenost na gradski život
  • nizak nivo saobraćajne i tehničke kulture
    • voze retko na dugačkim relacijama
    • kratko vozačko iskustvo
    • u toku vožnje bave se drugim stvarima
  • veliki broj radio prekovremeno 27%, 60% agresivnost i vožnja pod dejstvom alkohola
  • konformizam i potčinjavanje autoritetu, prema ostalima samovoljno i neprijateljski
  • nemir, nestrpljivost, razdražljivost i sklonost ispadima
  • ne osećaju krivicu zbog posledica

Etiologija saobraćajnog kriminaliteta:

  • ponašanje vozača
    • ustalila se logika da je jedino objašnjenje u faktoru čovek
      • po toj logici on je uvek kriv, šta god da se dogodi
      • ako je put loš, trebalo je da prilagodi vožnju uslovima
      • ako je vozilo ili neki deo otkazao, nije smeo s takvim vozilom da učestvuje
    • njegova odgovornost se približava objektivnoj kakva postoji u građanskom pravu – obavezuje ga da nadoknadi svaku štetu njegovog vozila bez obzira na krivicu
    • nije uvek isključivi krivac za događaj.
  • stanje puteva
    • loše u našoj zemlji
    • država koja od vlasnika vozila i korisnika autoputeva redovno ubira sredstva za održavanje puteva dužna je da omogući građanima nivo putne mreže koji odgovara intenzitetu saobraćaja i broju vozila.
  • stanje vozila
    • nema države u ovom delu sveta gde je prosečna starost registrovanih automobila tako velika
    • opasnosti kod vozila starijih od 12 godina:
      • preko 12% neispravan sistem za upravljanje
      • preko 30% točkovi i sistem za vešanje
      • preko 45% svetlosno signalni uređaji i
      • 43% kočioni sistem
    • potrebna rigorozna kontrola ispravnosti vozila iznad 10 godina
    • pribegavanje ekonomskim stimulansima gde građanima koji poseduju automobil stariji od 12 godina uz beskamatno kreditiranje zamenom staro za novo olakšavati nabavku novog automobila

Problem se ne može rešavati samo povremenim zaoštravanjem propisa

  • posle početnog smanjenja broja slučajeva neprihvatljivog ponašanja u saobraćaju, posle nekog vremena stanje vraća u stare okvire

 

 

Politički kriminalitet; kriminalitet države; terorizam i kontraterorizam

Politička krivična dela su ona koja ugrožavaju unutrašnju i spoljnu bezbednost zemlje ili svaki napad na državu shvaćenu kao vlast.

Mogu se razlikovati:

  • veleizdaja – dela kojima se ugrožava vlast iznutra i
  • izdaja – pomaganje neprijatelja, špijunaža
  • terorizam – osoben tip ovog kriminaliteta

Lica koja vrše ovakva dela su u osnovi konvencionalni prestupnici čija je bitna crta uverenost u svoju istinu i opravdanost svojih ubeđenja.

Stav je da je ugrožavanje bezbednosti zemlje kažnjivo samo ako se vrši protivpravnim nasilnim aktima.

Deklaracija o osnovnim principima pravde za žrtve zločina i zloupotrebe moći (7. Kongres UN za sprečavanje zločina i postupanje sa prestupnicima, Milano 1985)  je ukazala da milioni ljudi pate zbog zločina i zloupotrebe moći.

Kriminalitet vladajućih – Ponti

  • nosioci političke vlasti često nju zloupotrebljavaju za protivzakonito bogaćenje ili
  • za obračun sa političkim protivnicima zabranjenim sredstvima
  • zatim je koriste da spreče krivični progon za ovakva dela što obezbeđuje imunitet

Zločini vlasti – Hagan – kršenje ljudskih prava koje vrše javni službenici ili njihovi agenti:

  • tajne policije koje se formiraju sa ciljem da uguše svaku ozbiljniju opoziciju vladi i sve političke aktivnosti unutar državnih granica
  • kršenje ljudskih prava političkih protivnika
  • genocid
  • zločini policije
  • nezakonito praćenje, prisluškivanje i eksperimentisanje

Šira definicija političkog kriminaliteta – sve kriminalne aktivnosti koje se vrše iz ideoloških razloga

Zločini države – kršenje ljudskih prava od strane države

Terorizam

Vid političkog kriminaliteta kojim se putem nepredvidivog nasilja teže ostvariti promene u društvu.

Terorizam je sistematsko ubijanje i razaranje ili pretnja da će oni biti primenjeni kojim se zastrašuju pojedinci, grupe, zajednice ili vlasti da bi se iznudili određeni zahtevi.

Prema kriterijumu domicilnosti:

  • domaći – napad izvode državljani protiv svoje zemlje
  • međunarodni – karakteriše ga element inostranosti

Prema sredstvima koje koriste i objektima koji se napadaju – Siegel:

  • revolucionarni – napada se na vlast, predstavnike i one koji je podržavaju
  • politički – protiv onih koji se suprotstavljaju političkoj ideologiji terorista
  • nacionalistički – manjinska etnička ili religiozna grupa koristi nasilje da bi stvorila nezavisnu državu
  • ciljni – napada se na predstavnike i/ili vlade koje se proglašavaju neprijateljskim
  • od države sponzorisani – prisiljava podanike na poslušnost napadom na manjine i oponente
  • nuklearni – mogu iskoristiti nuklearno oružje radi pretnje
  • kriminalni – terorističke grupe posežu za distribucijom droge ili kidnapovanjima kako bi popunile fondove za svoje aktivnosti
  • protiv životne sredine

Gaines i Leroy – prema sredstvima – onaj koji koristi:

  • biološko i hemijsko oružje
  • dostignuća visoke tehnologije – sajber terorizam
  • transportna sredstva
  • oružja manje snage

Bitne crte terorističkih akata – kriterijum za razlikovanje terorizma od delatnosti koje sa njim imaju neke zajedničke osobine (terorom npr)

  • ne postoji ideološka grupa za koju se unapred može znati da za njim neće posegnuti niti postoji sredstvo za koje procene da će biti delotvorno da ga ne upotrebe
  • specifični akti koje karakteriše:
    • komunikacija – ne mogu dovesti sami po sebi do promene u društvu, zato prenose poruke javnosti o uzrocima i ciljevima delovanja
    • zastrašivanje – stvaranje kolektivnog straha i osećaja potpune nesigurnosti
    • amoralnost
    • protivzakonitost

Način izveštavanja medija je od izuzetnog značaja za uspeh ciljeva koje teroristi postavljaju. Zbog toga mediji imaju posebnu strategiju izveštavanja o terorističkim akcijama koje zadovoljavaju interes javnost, a s druge strane vode računa da ne postanu sredstvo propagande terorističkih organizacija.

Trgovina ljudima

Trgovina ljudima se sastoji u dovođenju ljudskih bića u ropski status koji podrazumeva vlasništvo nad njima.

U okrilju Društva naroda usvojene su:

  • Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine belim robljem – 1910
  • Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine ženama i decom 1921
  • Konvencija o ropstvu 1926
  • Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine punoletnim ženama 1933.

Pošto je ljude interesovalo da emigriraju u SAD i visokorazvijene zemlje Evrope, organizacije iz kriminalnog podzemlja su se angažovale na zadatku da prebace one koji dobro plate u neku zemlju – krijumčarenje ljudi (smuggling) i ono se obavlja korišćenjem najrazličitijih prevoznih sredstava i tehnika.

Ne treba to mešati sa trgovinom ljudima (trafficking) iako može postojati veza – onaj koji nema novac da plati mora da odradi tu sumu, čime postaje vlasništvo onog ko finansira njegovo krijumčarenje.

Ženama se najčešće trguje radi navođenja na prostituciju – sex trafficking, decom iz istog razloga ali i radi usvajanja, muškarcima radi iskorišćavanja za najrazličitije, najopasnija a slabo plaćene poslove.

Balkan – početak 90ih godina prošlog veka.

Naša država je označena uglavnom kao država tranzicije – najveći deo je samo na proputovanju kroz našu državu.

Manji deo ostaje na ovom tlu – država destinacije, a nije zanemariv ni broj koji su žrtve trgovine ljudima koja se odvija na zapadu – država porekla.

Organizovani kriminalitet

Definicija organizovanog kriminaliteta:

  • šira – delatnost kriminalnih organizacija, ako postoji organizacija postoji i organizovani kriminalitet
  • uža – nije dovoljno samo postojanje organizacija nego i četiri uslova:
    1. organizaciona dimenzija
    2. kontinuirano bavljenje delatnostima sa ciljem sticanja i maksimizacije profita – posluju kao kriminalne korporacije
    3. upotreba nasilja u cilju očuvanja pozicija prvenstva ii monopola, radi širenja monopola, finansiranje ubistva u cilju sprečavanja primene prava
    4. korupcija policijskih, sudskih i političko izvršnih vlasti

Organizacija – tradicionalni model mafije (Cosa Nostra):

  • podseća na srednjovekovna društva
  • na vrhu je vođa – Capo, Don, Padre ili Boss
  • zamenik ili Sotocappo, Underboss je prvi sledeći nivo
  • između glavnog i njegovog zamenika nalazi se savetnik – Consigliere, counselor čiji je uticaj veći od zamenikovog
  • ispod zamenika je nekoliko kapetana (Caporegima) od kojih svaki ima više vojnika – (Soldati) koji vrše neposredno poslove za organizaciju
  • Cosa nostra je organizovana kao kriminalni sindikat

Noviji model organizacije, Chembliss, kriminalno podzemlje Sijetla:

  • deluje u vidu mreže zločina
  • podzemna nevidljiva industrija koja se gradi na ilegalnoj kocki, drogama, lihvarenju , prevarama i prostituciji
  • tri nivoa organizacije:
    1. finansijeri
    2. organizatori
      1. biznismeni
      2. političari
      3. funkcioneri pravosuđa
    3. i reketaši

Delatnosti:

  • legalne
    • povezane s pranjem novca i svi poslovi koji donose visok profit
  • nelegalne
    • trgovina narkoticima, posredovanje pri zapošljavanju, kockanje, lihvarenje, ucene i reketiranje – iznuđivanje novca za zaštitu koja nije tražena

Pranje novca – proces kojim neko prikriva postojanje, ilegalno poreklo ili ilegaln upotrebu prihoda da bi ga zatim prikazao tako da on izgleda kao legitiman.

  • odnosi se na delatnost kriminalaca koji teže da očiste novac stečen kriminalnim aktivnostima da bi se izgubio trag o njegovom poreklu

Podela:

  • nacionalne
    • svoje aktivnosti obavljaju u okvirima državne teritorije
    • napuljska Camorra, kalabrijska Ndrangheta i Sacra Corona Unita u Italija
  • međunarodne

Zarade od organizovanog kriminaliteta su ogromne, najviše od distribucije narkotika, lihvarenja i organizovanja prostitucije

Suzbijanje:

  • izrada zakonskih akata koji treba da povećaju šanse
  • problem je faktička abolicija učinioca zbog raširene korupcije
  • društva koja žele da se ovog zla oslobode moraju da se pomire da će to imati posledice na prirodu odnosa

Skoro sve zemlje prikrivaju postojanje nacionalnog organizovanog kriminaliteta ili se on objašnjava teorijom zavere stranaca

Transnacionalni organizovani kriminalitet

Najčešće se misli na kriminalne delatnosti poput krijumčarenja droga i oružja, trgovinu ukradenim automobilima i pranje novca van države domicila.

Drugi izrazi:

  • multinacionalni sistemski kriminalitet
  • prekogranični organizovani kriminalitet
  • međunarodni organizovani kriminalitet

Transnacionalne kriminalne organizacije:

  • Mafija, Cosa Nostra
  • Japanske Jakuze
  • kineske Trijade
  • kolumbijski narkokarteli – Medelin i Kali
  • francuska Ujedinjena Korzika
  • afričke organizacije – najpoznatija nigerijska mafija

Osnovne aktivnosti:

  • krijumčarenje droga
  • krijumčarenje oružja i municije
  • trgovina ljudskim bićima
  • prostitucija
  • krijumčarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima
  • falsifikovanje novca
  • ilegalno unošenje opasnih materija
  • pranje novca
  • korupcija

Akcije usmerene na izgradnju mehanizama efikasnije kontrole:

  • april 1994, Kurmajer – Međunarodna konferencija o pranju novca
    • globalna strategija kontrole pranja novca
    • mreža protiv pranja novca – anti monez laundering net
  • novembar 1994, Napulj – Ministarska konferencija o transnacionalnom organizovanom kriminalitetu
    • usvojena dva akta – Politička deklaracija i Globalni plan akcija
  •  decembar 2000, Palermo – Konvencija UN protiv transnacionalnog organizovanog kriminaliteta i dopunski protokoli o pravnoj pomoći

Kompjuterski i kiber kriminalitet

Postoje dve definicije kompjuterskog kriminaliteta:

  • šira – po kojoj u ovu kategoriju spada bilo koje krivično delo povezano sa upotrebom ili funkcionisanjem računara i
  • uža – kompjuterski kriminalitet je poseban vid inkriminisanih ponašanja kod kojih se računarski sistem pojavljuje ili kao sredstvo izvršenja ili kao objekat krivičnog dela, ukoliko se delo ne bi moglo uopšte izvršiti ili bi ono imalo bitno drugačije karakteristike

Tradicionalni oblici:

  • korišćenje podataka iz kompjuterskog sistema u privatne svrhe
  • nedozvoljena upotreba od strane zaposlenog
  • krađa delova kompjuterskog sistema
  • uništenje podataka iz računara u cilju nanošenja štete
  • kršenje autorskih prava tvoraca računarskih programa koji se nedozvoljeno umnožavaju i prodaju – warez ili softverska piraterija
    • državama u kojima se masovno krše autorska prava zaprećeno je ekonomskim sankcijama

Nove kriminalne aktivnosti s razvojem Interneta:

  • nedozvoljeni pristup računarskih sistema – hacking i ilegalna izmena podataka u njemu
  • unošenje u tuđ računar ili sistem destruktivnih programa kao što su virusi, Trojanski konji, logičke bombe
  • zatrpavanje korisnika Interneta velikim brojem neželjenih poruka – spemovanje
  • distribucija zabranjenih sadržaja preko Mreže

Porastao je broj prevara na internetu.

Vrste prevara (Siegel):

  • aukcija na mreži
    • lažne ponude preko privremenih sajtova koji nikad ne isporuče robu
  • prevare kreditnim karticama
    • nedozvoljena upotreba kreditne kartice ili njenog broja do kog se došlo prevarom
    • lažne aukcije nude predmete da bi organizatori dobili broj kreditne kartice – fishing a zatim ga koriste za plaćanje na internetu – krađa identiteta
  • prevare u investiranju
    • žrtva se navodi da uloži novac u aranžmane koji donose brzu i laku zaradu
  • prevare finansijskih ustanova
  • piramidalne finansijske šeme
    • potencijalnim investitorima se nudi izuzetno visok profit ukoliko ulože novac u posao koji se ne namerava započeti
    • profit se prvim investitorima isplaćuje novcem koji ulažu sledeći i cela operacija traje dok je priliv novca novih investitora dovoljan za isplatu profita ranijih ulagača
    • konstrukcija se u jednom trenutku sruši i neisplaćeni investitori gube ne samo profit od posla nego i uloženi novac

 

Korupcija

Korupcija je kriminalno ponašanje kod koga se dodeljeno ovlašćenje zloupotrebljava u cilju pribavljanja lične koristi.

Carl Freidrih je smatrao da je to devijantno ponašanje povezano sa specifičnim motivom – da se pribavi privatna dobit na račun javnog ovlašćenja

  • moderno krivično pravo je toliko proširilo obim da je svaki vid korupcije kriminalizovan i zato je bolje reći kriminalno ponašanje
  • korupcija je moguća i u vezi s vršenjem ovlašćenja koja nisu javna, zato se deli na one u javnim službama i u privatnom sektoru

Korupcija:

  • u užem smislu – krivična dela protiv službene i druge dužnosti
  • u širem smislu – najrazličitija ponašanja od kojih su neka na granici zakonitosti ali protiv poslovnog morala i savesnog upravljanja poverenim sredstvima

Tri vrste korupcije u našoj zemlji:

  • dodatno plaćanje javnom službeniku radi dobijanja prava ili za ubrzavanje ostvarivanja
  • podmićivanje radi kršenja zakona – sticanje prava koja ne bi pripadala koruptoru
  • podmićivanje u toku donošenja ili izmena zakona kako bi se ishodila rešenja koja koruptoru odgovaraju
    • najređi tip kod nas
    • posredan dokaz da pravni sistem funkcioniše pa ne postoji nijedan drugi način sem da se rešenje ugradi u zakonski tekst

Jedno od važnijih pitanja pri oceni kvaliteta života građana ali i za strani kapital pri odlučivanju da li da investira negde.

Zato je potrebno utvrditi stvarno stanje ovog društvenog zla:

  • pod pojmom korupcije treba obuhvatiti samo one oblike koji su inkriminisani u krivičnom pravu
  • tamna brojka je ogromna
    • teža su dela za otkrivanje jer svima odgovara da se ne otkrije
  • javnost je jedan od ključnih faktora kontrole korupcije
  • shvata se preširoko
    •  korupcija su i dela koja se kose sa moralom i dobrim običajima ali ne podrazumevaju krivičnu odgovornost
  • građani naše zemlje smatraju da su gotovo sve proesije korumpirane

Korupciju rešiti primenom niza mera:

  • najopštija nastojanja da se zaustavi erozija društvenog morala,
  • zaoštriti političku odgovornost
  • uvesti niz mera formalne i neformalne kontrole
  • profiniti istražne zahvate kojima se ova dela mogu otkriti
  • rigorozno kazniti prestupnike

Kriminalitet belog okovratnika i kriminalitet korporacija

Kriminalitet belog okovratnika su zločini izvršeni od lica sa prestižnim i visokim društvenim statusom u okviru zanimanja koje obavljaju.

Osnovne karakteristike:

  • oblast u kojoj se vrši – sfera poslovanja, osiguranja, bankarstva, berze
  • status prestupnika – pripadnici najviših socijalnih slojeva
  • zaštićenost učinilaca od progona i kažnjavanja

Ne spadaju bilo koja dela pripadnika gornjih društvenih slojeva već samo ona u navedenim oblastima. Dela se vrše prikriveno i prevarno

Kriminalitet korporacija su dela kojima korporacije krše norme kojima je njihovo poslovanje regulisano. To je takođe kriminalitet belog okovratnika u širem smislu.

Oba se vrše u sličnim oblastima i na srodan način. Razlika je samo što kod kbo u širem smilu je jače istaknut lični koristoljubivi motiv, dok korist od dela iz korpusa kriminaliteta korporacija ide samoj kompaniji.

Ova lica budu retko gonjena zbog faktičkog imuniteta koji uživaju i zbog česte dileme mogu li se podvesti pod neku od postojećih inkriminacija.

Štete su ogromne, ne samo materijalne nego i ugrožavaju poverenje u celokupni društveni sistem; za posledicu mogu imati i povređivanje i smrt velikog broja ljudi, kao i nedozvoljeno zagađivanje čovekove okoline – ekološki kriminalitet.

Ekološki delikti su jedan od najkarakterističnijih oblika ispoljavanja kriminaliteta korporacija. Kompanije su počele da izbegavaju dosta stroge propise o odlaganju opasnog otpada tako što prebacuju svoje proizvodnje u nerazvijene zemlje sveta.

Imovinski kriminalitet – pojam, vrste i reagovanje građana; vandalizam

Imovinski kriminalitet su sva ona dela uperena protiv imovine, a njihov izvršilac nastoji da delom sebi ili drugom pribavi korist ili da nekom prouzrukuje štetu.

Osim kada su lično pogođeni ovim delom, ljudi prema izvršiocima ovih dela imaju drukčiji odnos nego prema učiniocima nasilničkih:

  • rezultati dobijeni metodom samooptuživanja pokazuju da neka od dela iz oblasti imovinskog kriminaliteta građanima i nisu tako strana
  • ljudi su prema imovinskom kriminalitetu tolerantniji jer imaju utisak da nikoga ne pogađa teško

Vrste:

  • situacioni, konvencionalni i profesionalni
    • situacioni – učinioci najčešće amateri koriste priliku za vršenje dela koja im se iznenada ukazala
      • odluka je spontana, akt nevešt, neplaniran i riskantan
      • akteri su često maloletnici ili mlađa punoletna lica
      • mali broj dela bude prijavljen organima formalne socijalne kontrole
      • obijanja prodavnica, krađe motornih vozila i izdavanje čeka bez pokrića
      • ova dela se mogu vršiti i profesionalni
    • konvencionalni – dela koja vrše lica čije su lične crte između amatera i profesionalca – poluprofesionalci
      • počinju u razdoblju maloletstva u sastavu maloletničkih bandi
      • napuštaju vršenje sredinom treće decenije života
    • u imovinski kriminalitet spadaju samo ona dela profesionalaca koja ispunjavaju uslov da se mogu svrstati pod imovinski
  • kriminalitet poziva uključujući i krimnalitet belog okovratnika
  • kriminalitet korporacija
  • organizovani kriminalitet

Vandalizam

Vandalizam je uništavanje tuđe imovine bez namere pribavljanja kakve koristi sebi ili drugom.

Vandalizam se smatra važnim potencijalnim simbolom rušenja socijalnog poretka.

Teško je reći koliko to košta društvo, ali velika je materijalna šteta. Šteta koja nastaje nije samo materijalna nego može dovesti do drugih problema kao na primer uklanjanje saobraćajnih znakova može dovesti do saobraćajnih nesreća.

Uzroci:

  • negativizam maloletničke potkulture
    • psihološko činioci kao emocioanlni poremećaji i nedostatak karaktera
    • frustracija, problemi u socijalizaciji i adolescentni stres
  • zavist – Schoech
    • može se objasniti zavišću veliki broj vandalističkih akata
  • mržnja – kod delikata mržnje kod kojih se uništava imovina žrtve

Naćini kontrole:

  • individualni tretman, upoznavanje javnosti sa delima i učiniocima, socijalne mere pomoći ugroženima, preventivni rad sa decom po školama, povećanje rizika otkrivanja ovakvih dela itd

Nasilnički kriminalitet – pojam, koreni nasilja

Nasilnički kriminalitet obuhvata dela kod kojih se radi postizanja određenog cilja koristi napad na žrtvu ili se njime preti.

Koreni nasilja:

  • biološki i psihološki
    • težnja da čovekovu agresivnost povežu sa činiocima kao što su struktura mozga, genetske deformacije, niska inteligencija i slični
    • Dorothy Lewis predstavnik
    • kod proučavanja bio-psihičkih korena nasilnosti treba uzeti u obzir:
      • visok nivo testosterona koji pomaže u objašnjenju agresivnog ponašanja mladih muškaraca
      • povrede mozga (frontalnog dela)
      • genetski defekt koji se prenosi najčešće u muškoj liniji
      • sindrom hiperaktivnosti i hiperkinetički impulsivni poremećaj
  • instinktivistički
    • smatraju da ponašanjem čoveka pa i agresivnim upravljaju nagoni poput polnog – libido i nagona smrti – thanatos
    • čovek poseduje iste agresivne instikte životinje ali se od njih razlikuje po tome što ne poseduje kočnice koje bi sprečile fatalno nasilje prema pripadnicima sopstvene vrste (Lorenz)
    • osnovni nedostaci ovog shvatanja su zanemarivanje spoljašnjih činilaca i sposobnosti da uči i na osnovu grešaka razvija mehanizme inhibicije agresivnosti
  • supkulturni
    • značaj socijalnih činilaca se ne može zanemariti
    • veliki broj – 40% se vrši prema prijateljima i bračnim partnerima
    • nasilje se obično javlja u izvesnim krugovima ambijentma i prilikama
      • krvna osveta u određenim delovima sveta
        • kontinuirana socijalizacija članova zajednice za njeno praktikovanje
        • njeno postepeno menjanje i prilagođavanje novim uslovima života
      • ubistva zbog časti
        • zaštita porodične časti
        • po pravilu stradaju žene

Zločini mržnje

Zločini mržnje su dela koja se vrše iz mržnje, odbojnosti ili negativne nastrojenosti izvršioca prema grupi ili kolektivitetu kojima žrtva po njegovom mišljenju pripada.

Vrši se zbog žrtvinog stvarno ili pretpostavljenog pripadanja oređenoj rasi, etničkoj grupi, polu, religiji, seksualnoj orijentaciji – zbog mržnje prema svima koji su drugačiji. Mogu biti povezana i sa etničkim čišćenjem i genocidom.

Broj ovih dela mnogo veći od registrovanih.

Devedesetih godina prošlog veka raste broj napada od strane pripadnika Skinheadsa, ekstremno konzervativnih i neonacizmom zadojenih gangova čije žrtve su posebno rasne i etničke manjine i seksualno aberantne osobe. Omiljena sredstva – bejzbol palice.

Tri osobine razdvajaju ova od ostalih nasilničkih dela:

  • po posledicama – opasnija od većine nasilničkih jer izazivaju osećaj nesigurnosti
  • brutalnost i odsustvo sažaljenja prema žrtvi
  • žrtve su potpno nepoznate, nasilje vrše grupe prestupnika – maloletni pripadnici radničke klase

Dela se ne prijavljuju jer među policajcima ima onih koji se prema žrtvama odnose neprijateljski a mediji su pre skloni da prećute ovakve napade.

Dela treba u cilju objašnjenja staviti u širi društveni kontekst ekonomskih uslova, rastuće nezaposlenosti u kome se talasi emigranata doživljavaju kao ugrožavanje egzistencije starosedelaca.

Većina zakona u svetu kažnjava već samo pozivanje na rasne, verske i druge mržnje; pa ipak rasistički ispadi različitih grupa nisu uopšte retka pojava.

 

Dejstvo kriminogenih faktora u razdobljima socijalnih potresa

U razdobljima turbulencija, nemira i bura na vršenje zločina utiče niz činilaca.

Nagle promene ekonomske strukture, krize i lomovi 

  • svojinska transformacija pri promeni ekonomske strukture
    • ljudi gube sigurnost i osećaju da im je egzistencija ugrožena
    • raste broj nedopuštenih dela koja organi ne stižu da gone
    • rizik otkrivanja dela se smanjuje
    • korupcija omogućava faktički imunitet od progona
  • stanja kriza i depresije
    • dovode do pada zaposlenosti i životnog standarda
      • učestalost delikata maloletnika ima obrnut tok od procenta njihove zaposlenosti
      • učestalost imovinskih delikata varira neposredno u zavisnosti od procenta njihove nezaposlesnosti
  • krah berze
    • oni koji ne mogu da podnesu promenu socijalnog statusa pribegavaju samoubistvu ili imovinskim krivičnim delima

Migracije

Seobe većeg broja ljudi iz jednog sociokulturnog ambijenta u drugi, obično iz ekonomskih razloga

Prelazak iz sela u grad predstavlja izvestan kulturni šok. Migracije izazivaju probleme egzistencijalne prirode

Istraživanje u Švedskoj Sveri:

  • kriminalitet je mnogo izraženiji među migrantima nego među Šveđanima
  • šveđani vrše 6 kd na 1.000 stanovnika, Mađari i Jugosloveni 1.012, Poljaci 7

Veliki broj kriminalaca prelazi iz jedne zemlje u drugu da bi vršio krivična dela pod povoljnijim uslovima.

Migracija suočava migrante sa problemom prilagođavanja, ali nema dokaza da vodi u delinkventno ponašanje.

Ratovi i revolucije

Revolucije su razdoblja nasilnog rušenja starog poretka i njegove zamene novim.

Rat je sukob dve oružane formacje.

Zajednička crta je snažna negacija vrednosnog sistema na kome je društvo pre njih počivalo, razlika je što je ona trajna i institucionalizovana u revolucijama, a u ratu samo privremena.

Legitimizacija nasilja oslobađa ljudsku agresivnost u vreme kada je očigledan nedostatak efikasne kontrole.

Posebno mesto u opravdanju u ratnim sukobima ima propaganda a u moderno doba sredstva masovne komunikacije ima isti značaj kao pripremanje oružanih snaga.

Dela imovinske prirode su ostatci u izvesnoj meri nekadašnjeg ratovanja zbog plena. Ovim delima pogoduju nestašice i opšta oskudica.

Omladina i žene se zbog potreba ratne proizvodnje angažuju da zamene muškarce sposobne za rat. Menjaju ih i u vršenju krivičnih dela – u to doba njihov kriminalitet raste.

Države sa niskom stopom kriminaliteta; Studija F. Adler

ŠVAJCARSKA

Prema zvaničnim podacima stopa kriminala u ovoj zemlji je od 1960-71 bila konstantna ili čak opadala.

Clinard poredi Švajcarsku i Švedsku:

  • prvi razlog je centralizacija političkog i ekonomskog sistema Švedske i decentralizacija u Švajcarskoj
  • švajcarsko forsiranje privatne inicijative, švedsko oslanjanje na ideju društvenog blagostanja

Studije o viktimizaciji u ovoj zemlji pokazale su da su njeni građani žrtve krivičnih dela znatno češće nego što se zaključuje iz statistika.

  • švajcarska policija ne unosi u zvanične evidencije sve zločine

Kriminalitet korporacija je u Švajcarskoj veoma izražen

  • najveći centar finansijske korupcije u svetu
    • švajcarske banke su bile optužene za pranje novca italijanske Mafije i drugih kriminalnih organizacija

Stopa nasilničkog kriminala je veoma niska ali kliše je da su Švajcarci manje violentni.

Kaznena i nepunitivna sredstva u ovoj zemlji kombinuju se u delotvoran mehanizam čije delove čine porodica, obrazovne ustanove i tržište radne snage.

REPUBLIKA IRSKA

Stopa kriminaliteta u gradovima nije porasla više nego na selu, porast je bio pre difuzan nego što se koncentrisao na gradska područja.

Irska se smatra izuzetkom od pravila da sa modernizacijom društva ide i porast kriminala. Objašnjenje je snažan uticaj katoličke crkve na vlast, obrazovanje i porodicu.

Čak 86% anketiranih građana ove zemlje ukazalo je da ima veliko poverenje u policiju, više nego u bilo koju drugu irsku instituciju.

MALTA

Spada u krug razvijenih država koje nemaju posebnih problema sa kriminalitetom. Valeta je jedini glavni grad neke evropske države sa višegodišnjom stopom ubistava – nula.

Više od 80% kriminaliteta odlazi na lakša imovinska dela, sitne krađe i vandalizam. Dosta tih dela se vrši na lokacijama gde se okuplja veliki broj ljudi – turista.

Broj policajaca je jedan od većih u Evropi, a organi reda imaju prestižan društveni ugled. Sistem socijalne neformalne kontrole je vrlo efikasan.

Dobra je integrisanost i solidarnost pojedinaca u malteško društvo – socijalni altruizam koji snažno utiče na prevenciju primarnog kvaliteta. To je i faktor otežane reintegracije osuđenih prestupnika jer ih sredina posle odbacuje.

JAPAN 

Japan ima nagli ekonomski razvoj kombinovan sa stabilnom stopom kriminaliteta koja je višestruko niža nego u ostalim razvijenim zemljama.

Japanci manje koriste krivične sankcije kao sredsto kontrole nego ranije.

Snažna društvena kontrola u svakodnevnom životu i potčinjavanje pojedinca grupnim interesima je objašnjenje za ovakve podatke. Na ovakvu kontrolu se nadovezuje delovanje vrlo efikasne japanske policije koja ima izvanrednu saradnju sa javnošću.

Uticaj kulturnih faktora (Reichel):

  • etnička homogenost
  • relativizam
  • kolektivizam
  • bespogovorno potčinjavanje hijerarhiji i poretku od strane građana

Beirne i Messerschmidt – ne slažu se s ovakvim objašnjenjima i posebno ukazuju na faktor podrške koju japansko društvo pruža građanima.

Japanska kultura počiva velikim delom na srednjovekovnom normativnom sistemu.

Studija F. Adler

Frede Adler je izdvojila 5 područja i u njima proučavala po dve zemlje sa niskom ili najnižom stopom u regionu.

Za svaku od tih država je izračunala stopu kriminaliteta i 47 socio-ekonomskih varijabli.

Iz tih podataka nije mogla doći do bilo kakve pravinosti jer su se te države međusobne razlikovale po državnoj organizaciji, obliku vladavine, nivou privrednog razvoja, urbanizaciji, homogenosti itd.

Daljom analizom bavila se kvalitativnim upoređivanjem formalnih i neformalnih mehanizama socijalne kontrole.

Zajedničke crte:

  • podrška javnosti delovanju sistema krivičnog pravosuđa- građani pomažu organima formalne socijalne kontrole.
  • snažno delovanje mehanizama neformalne socijalne kontrole – pre svega porodice

Nove kriminološke teorije: Racionalnog izbora, Životne sredine, Kulturalne kriminologije

Teorije racionalnog izbora su derivati Klasične škole i njenog indeterminističkog učenja

Teorija o zločinu kao izabranom ponašanju

Wilson & Herrnstein – Zločin i ljudska priroda

  • ljudi se kada imaju mogućnost izbora opredeljuju za određeni način ponašanja
  • dve grupe činilaca
    • biološki faktori
      • tip telesne strukture i genetika
    • psihički faktori
      • učenje i uslovljavanje u porodici
    • utiču kako će ličnost proceniti nagrade i kažnjavanje koje sleduje njihovim delima
  • pojedinac učenjem u porodici i drugim interakcijama razvija svoju savest što je najbolja prevencija
  • niz faktora da ne izvrši zločin
    • griža savesti, odobrenje ličnosti kojima se veruje, osećaj za pravdu, impulsivnost, uticaj sredstava masovne komunikacije, školovanje, stanje privreve itd
  • objašnjava i neuobičajena dela patoloških pojedinaca

Teorija rutinske aktivnosti

Cohen & Felson – Društvene promene i trendovi kriminaliteta, pristup rutinske aktivnosti

  • objašnjavaju porast otimačkih krivičnih dela kojima se žrtvi oduzima
  • tri bitna elementa
    • motivisani prestupnici
    • pogodne mete
    • odsustvo osposobljenih zaštitnika od prestupa
      • daje se veliki značaj
      • misli se i na mnoštvo procedura kojima građani svakodnevno štite svoju i tuđu imovinu
  • na promene stope utiču mnoge pojave
    • industrijska proizvodnja, broj skupih i nedovoljno zaštićenih predmeta, navike i način života potencijalne žrtve

Pamela Wilcox, Kenneth Land i Scott Hunt

  • teorija o kriminalnim okolnostima
    • osnovna teza je da nivo stope pojavljivanja, lokacija i distribucija kriminalnih dela može biti objašnjena u terminima kriminalnog izbora
      • okolnosti u kojima se u vremenu i prostoru sustiču motivisani prestupnici, pogodne mete i odsustvuju osposobljeni čuvari

Smatraju da su izgradili opštu teoriju kriminaliteta jer nastoje da objasne i individualne činioce kao i uticaj sredine.

Nove teorije životne sredine

Paul & Patricia Branthingham – Kriminologija životne sredine

  • zločin ima četiri elementa
    • zakon koji ga zabranjuje
    • izvršilac
    • objekat – meta koja se napada ili ugrožava
    • mesto
  • pitanja:
    • gde i zašto se dešavaju
    • kako prestupnici biraju mesto
    • kakav značaj mestu daje krivični zakon
    • koliko su objekti napada dostupni
    • da li je prestupnik prethodno tu boravio
  • različita distribucija kriminaliteta u američkim gradovima
    • usled uticaja velikih tržnih centara, saobraćajnih čvorišta, loših delova grada u kojima cveta prostitucija i sl
  • izvode zaključak da njihova teorija može poslužiti kao osnova za objašnjenje razlika u rasprostranjenosti kriminaliteta između različitih gradova i unutar samog grada
  • zasnivanje novih oblika prevencije zasnovanih na prostornoj distribuciji

Marcus Felson – Zločin i priroda

  • razradio svoje viđenje zločina kao produkta ekosistema
  • kako prestupnici odabiraju žrtvu
  • zločin je životni proces
    • život ima 7 posebnih potreba
      • organizacija
      • prilagođavanje
      • metabolizam
      • kretanje
      • porast
      • reprodukcija
      • razdražljivost
    • mogu se pratiti na primeru zločina i kriminaliteta
  • distribucija krivičnih dela u odnosu na doba dana i prema uzrastu učinioca
  • zločin je izazvan životom samim
  • život nagoni ljude da traže sigurnost
  • naturalistička redukcija kriminaliteta

Teorije kulturalne kriminologije

Kulturalna kriminologija ima za cilj da izričito i direktno obuhvati kulturološke dimenzije zločina i kontrole kriminaliteta

Kritičnost koju pokazuju prema stavovima u konvencionalnoj kriminologiji je bitna crta kulturalista.

Ferrel – Kulturalna kriminologija – postmoderni spektakl

  • ključna uloga je data kulturalizmu u otkrivanju značenja, izgleda i realne slike kriminaliteta i kolektivne reakcije na zločin
  • fokusira se na
    • aktivnosti kriminalaca,
    • način života marginalnih grupa i
    • uticaj sredstava masovne komunikacije i popularne kulture na imidž kriminaliteta i praksu organa formalne socijalne kontrole
  • centralni problem kriminologije nije odgovor na pitanje šta je zločin nego predstave zločina stvoren u masovnim medijima
  • metodološki postupci: predlažu primenu novih, bližih estetici analiza stila i značenja

David Kidd Hewitt

  • mediji predstavljaju jedno od najznačajnijih sredstava manipulacije javnošću
    • selektivno iskrivljuju podatke i manipulišu njima
    • stvaraju lažnu sliku o kriminalitetu koja promoviše stereotipe, pristrasnost, predrasude i grubo prekomerno pojednostavljenje činjenica
  • nisu samo zvanične statistike one koje pokazuju krivu sliku o kriminalitetu već su i mediji krivi zbog
    • manipulacije i raspirivanja straha
    • popularisanja nasilja kao načina rešavanja unutrašnjih tenzija i međuljudskih razmirica
  • mediji prikazuju daleko više zločina učinjenih protiv osoba koje su posebno ranjive kakve su žene i starija lica
  • promena načina na koji se prikazuju policajci i njihovo angažovanje
    • beskompromisni borci, ratnici koji ne prezaju od upotrebe nasilja prema neprijatelju

Presdee – Kulturalna kriminologija i karneval zločina

  • april 1999 i zastrašujući događaji u svetu
  • koren fascinacije nasiljem i zločinom je što nas oni emocionalno angažuju – kroz mržnju, bes, frustraciju ali i oduševljenje i ljubav
  • zadovoljstvo se pretvara u predstavu a njen krajni cilj je oduševljenje do koga se dolazi kršenjem granica, konfrontiranjem ,igrom na ivici društvenog života
  • drugi život ljudi – kršenje zabrana, spremnost da se uništava, ponaša nemoralno, necivilizovano
  • život postaje karneval za vreme koga je dozvoljeno ono što je u svakodnevnici zabranjeno
  • taj drugi život bude demonizovan i kriminalizovan od realnog života
  • akteri se pitaju kako je moguće da neki imaju sve a drugi ništa
  • ne pravda nasilje i neprihvatljivo ponašanje onih koji se ponašaju karnevalski
    • ukazuje da se zločin ne može razumet ako se ignoriše kultura
    • moramo biti senzitivni u odnosu na marginalne društvene grupe umesto da ih ignorišemo

Burke – Shizofrenija zločina

  • kontradiktorni dualizam koji karakteriše odnos postmodernih društava prema kriminalitetu
    • individualnost i prava pojedinca se polako povlače pred svemoćnim MI
      • širenje propagande kojom se tvrdi da je jedini izlaz objava i vođenje rata sa zločinom
      • uvode se televizijski zatvoreni sistemi u cilju vršenja nadzora nad ljudima
      • usvajanje zakona kojima se prava ograničavaju
      • strategije kontrole kriminaliteta koje su totalitarne više nego demokratske
    • kriminalitet dobija karakter univerzalnog
      • većina ljudi aista podseća na shizofrenika koji traži da dobije rat s kriminalcima a u drugom životu sami krše krivične zakone
      • brisanje granica – blurring of boundaries