Zalogoprimčeva prava

Osnovno zalogoprimčevo pravo je da se naplati iz vrednosti založene stvari ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospelosti.

  • zalogoprimac treba da podnese tužbu protiv dužnika kojom će zahtevati isplatu duga
  • pravosnažna odluka suda, kojom se dužniku nalaže da isplati dug, služi zalogoprimcu kao izvršna isprava
    • zalogoprimac na osnovu te odluke može podneti predlog sudu da se založena stvar proda na javnoj prodaji u izvršnom postupku radi namirenja potraživanja obezbeđenog zalogom
  • pravilo je da se stvar prodaje na javnoj prodaji
    • ako stvar ima berzansku ili tržišnu cenu, sud neće narediti javnu prodaju nego će doneti odluku da se stvar proda po tekućoj ceni

Zalogoprimac ima pravo da iz cene koja se dobije prodajom založene stvari, naplati

  1. glavno potraživanje
  2. kamatu
  3. troškove koje je učinio za čuvanje založne stvari
  4. kao i one oko realizovanja potraživanja obezbeđenog zalogom

Ako se založena stvar nalazi u njegovim rukama, zalogoprimac se može namiriti iz cene koja se dobije prodajom i u slučaju kada je njegovo potraživanje zastarelo.

  • ovo pravilo se odnosi na glavno potraživanje
    • ako je zastarelo potraživanje kamate, zalogoprimac se ne može namiriti ni iz imovinske mase dužnika, niti iz založene stvari

Zalogoprimac ima pravo da se naplati iz vrednosti postignute prodajom založene stvari pre ostalih poverilaca.

  • isključuje iz namirenja sve:
    • založne poverioce koji su založno pravo stekli posle njega i
    • obične (hirograferne) poverioce bez obzira da li je njihovo potraživanje nastalo pre ili posle njegovog potraživanja
  • red po kome se isplaćuju založni poverioci u slučaju višestrukog zalaganja jedne iste pokretne stvari određuje se prema vremenu kad su nastala njihova založna prava

Zalogoprimac ima pravo na državinu na založenoj stvari.

  • državina je neophodan uslov za postojanje ručne zaloge za sve vreme trajanja založnog prava
    • poverilac stice založno pravo u onom trenutku kada mu zalogodavac preda stvar u državinu
  • ne može postojati ručna zaloga ako dužnik zadržava faktičku vlast na stvari – ne znači da mora biti isključiva
    • moguće da zalogoprimac ima sudržavinu na založenoj stvari bilo sa trećim licem (suvlasnicima) ili sa zalogodavcem
    • može vršiti državinu posredstvom trećeg lica

Založni poverilac je dužan da se pasivno ponaša prema založenoj stvari.

  • nema pravo da upotrebljava založenu stvar
    • ako se stvar upotrebljava bez dozvole zalogodavca njegova odgovornost za založenu stvar se pooštrava
      • dužan da naknadi štetu koja je slučajno nastala
    • zalogodavac može zahtevati da se založena stvar oduzme iz ruku zalogoprimca i preda trećem licu da je ono drži za zalogoprimca
    • pravilo je dispozitivnog karaktera
    • zalogodavac i zalogoprimac mogu ugovorom predvideti pravo upotrebe založene stvari – takav ugovor ili sporedna odredba u ugovoru o zalozi naziva se antihreza
      • u slučaju kada zalogoprimac ima pravo da upotrebi založenu stvar, koristi postignute upotrebom založene stvari odbijaju se od vrednosti potraživanja i to
        • najpre od troškova na čiju naknadu zalogoprimac ima pravo
        • zatim od dugovane kamate
        • najzad od glavnice
      • ima pravo da pribira plodove koje daje založena stvar
        • antihreza (antichresis)
          • zalogoprimac je dužan da iznos čistog prihoda od plodova odbije od troškova na čiju naknadu poverilac ima pravo, zatim od kamate i najzad od glavnice
        • pravilo je dispozitivne prirode te ugovornici mogu predvideti da je zalogoprimac dužan da preda plodove zalogodavcu
          • nema uračunavanja prihoda od plodova u iznos potraživanja

Založni poverilac ima pravo da od zalogodavca zahteva drugu stvar u zalogu, ako založena stvar ima neki materijalni ili pravni nedostatak te zbog toga ne predstavlja dovoljno obezbeđenje za poverioca.

  • zalogodavac odgovara za materijalne i pravne nedostatke založene stvari
  • zalogoprimac ima pravo na dopunu zaloge ako je založena stvar imala nedostatke u času zalaganja
    • u trenutku predaje ili u trenutku kad zalogodavac pismeno obavesti zalogoprimca o zaključenju ugovora o zalozi sa drugim založnim poveriocem
  • ako posle toga dođe do smanjenja vrednosti založene stvari a nije reč o skrivenim nedostacima zalogodavac nije dužan dati drugu stvar u zalogu
  • ako založena stvar propadne usled više sile, ili krivicom trećeg lica, zalogodavac nije dužan da ponovo uspostavi zalogu

Zalogoprimac ima pravo sledovanja.

  • ako mu stvar bude oduzeta on može zahtevati njen povraćaj
  • najpre stoje na raspolaganju državinske tužbe i samopomoć
  • zalogoprimac ima i posebnu petitornu tužbu za povraćaj stvari – vindicatio pignoris
    • zalogoprimac će pobediti u sporu i uspeti da vrati stvar ako tuženi:
      • nema nikakav pravni osnov na državinu
      • ima slabiji pravni osnov od zalogoprimca

Ručna zaloga

Založno pravo na pokretnim stvarima naziva se ručna zaloga.

  • zalogodavac, po pravilu, predaje pokretnu stvar u ruke založnom poveriocu za obezbeđenje potraživanja
  • založni poverilac se može naplatiti iz vrednosti založene stvari ako dužnik ne ispuni obavezu u trenutku dospelosti
    • nije neophodno da stvar bude kod zalogoprimca, bitno je samo da nije kod zalogodavca
      • tada nastaje u trenutku kad zalogodavac obavesti poverioca kod koga se stvar nalazi da je zaključen ugovor o zalozi sa drugim poveriocem i naloži mu da po naplati svog potrazivanja stvar preda drugom poveriocu
      • u trenutku zasnivanja drugog po redu založnog prava založena stvar se nalazi u rukama prvog založnog poverioca i drugi poverilac drži založenu stvar posredstvom prvog poverioca
      • kada prvi založni poverilac naplati svoje potraživanje, dužan je da stvar preda drugom založnom poveriocu, a ne da je vrati zalogodavcu

Založno pravo na pokretnoj stvari se zasniva:

  1. najčešće ugovorom
    1. iz ugovora o zalozi nastaje obaveza za dužnika ili za treće lice da preda stvar zalogoprimcu
    2. zalogoprimac do trenutka predaje nema nikakvu obavezu iz ugovora o zalozi
  2. na osnovu sudske odluke
  3. po samom zakonu

Založno-pravni odnos:

  • zalogoprimac je lice koje ima pravo potrazivanja obezbedjeno zalogom (založni poverilac).
    • njemu je predata u zalogu pokretna stvar za obezbeđivanje tog potraživanja
    • zalogoprimac stiče založno pravo na stvari u trenutku predaje i to pravo može suprostaviti svim trećim licima
  • zalogodavac je lice koje je dalo stvar u zalogu
    • dužnik iz obligaciono-pravnog odnosa sa poveriocem
    • obavezuje se da preda stvar zalogoprimcu radi obezbeđenja za slučaj da ne bude mogao da svoju obavezu ispuni o roku
    • stvar može punovažno dati u zalogu samo sopstvenik, ili lice, koje ima sposobnost da raspolaže stvarima koje daje u zalogu

Objekt ručne zaloge može biti svaka pokretna stvar koja se nalazi u prometu.

  • može se založiti i suvlasnički udeo
    • založni poverilac ima sudržavinu (posrednu ili neposrednu) zajedno sa ostalim suvlasnicima
  • stvar na koju se odnosi založno pravo mora biti određena
  • najčešće se daju individualno određene i nepotrošne stvari

Založno pravo prestaje kada prestane potraživanje čije je ispunjenje obezbeđeno zalogom.

  • poverilac je dužan da vrati založenu stvar zalogodavcu
    • ako je potraživanje zastarelo, poverilac se može namiriti iz vrednosti založene stvari, ako je drži u rukama
  • ostali slučajevi prestanka založnog prava:
    • odricanje zalogoprimca od založnog prava
    • protek roka ako je trajanje založnog prava ograničeno rokom
    • propast založene stvari
    • konsolidacija – kada založni poverilac postane sopstvenik založene stvari – izuzev ako na istoj stvari postoje založna prava trećih lica
    • konfuzija – sjedinjenje potraživanja i duga u jednom licu
    • javna prodaja založene stvari

Zalogoprimčeva prava

Načelo nedeljivosti

Založno pravo je po svojoj prirodi nedeljivo.

  • nedeljivost je predviđena u slučaju založnog prava na nepokretnosti ali nema sumnje da se ovo načelo primenjuje i kad je reč o pokretnim stvarima

Načelo nedeljivosti ispoljava se u tome da cela založena stvar obezbeđuje potraživanje sve dok ono ne bude u potpunosti namireno.

Založno pravo je nedeljivo:

  1. u pogledu potraživanja koje je obezbeđeno zalogom – zaloga obezbeđuje celo potraživanje
    1. Dužnik nema pravo da zahteva ni povraćaj cele založene stvari ni vraćanje dela stvari u slučaju kada je isplatio deo duga.
      • neki pravnici smatraju da pravilo treba primeniti i u slučaju kad je u zalogu dato više stvari
        • posle delimičnog ispunjenja dužnik ne može zahtevati vraćanje jedne od njih
  1. ako se usled nasleđivanja (ili drugih razloga) potraživanje ili obaveze podele na više lica, založeno pravo ostaje nedeljivo i obezbeđuje celinu potraživanja
    • ako umre dužnik, poverilac može suprostativiti svoje založno pravo bilo kom nasledniku sve dok potraživanje ne bude namireno u potpunosti
  2. u pogledu založene stvaricela založena stvar obezbeđuje potraživanje
    1. založena stvar u celini služi za namirenje potraživanja obezbeđenih založnim pravom
    2. ako dođe do fizičke deobe založene stvari, založno pravo postoji i dalje i opterećuje sve delove stvari

Načelo specijalnosti

Načelo specijalnosti označava:

  • da se založnim pravom može obezbediti samo određeno potraživanje jednog poverioca
  • da založno pravo može postojati samo na određenoj stvari a ne na svim stvarima zalogodavca

Načelo specijalnosti važi i primenjuje se i na založno pravo na pokretnim stvarima iako to nije izričito proglašeno u zakonu.

  • nije potrebno
  • založno pravo na pokretnoj stvari nastaje u trenutku predaje poveriocu
    • da bi se stvar predala poveriocu potrebno je da bude određena

Potraživanje mora biti određeno.

  • ako jedan poverilac ima više potraživanja prema istom dužniku, treba da bude određeno, koje potraživanje (ili koja između više potraživanja) je obezbeđeno založnim pravom
  • treba da bude naveden pravni posao (ili drugi izvor) iz koga je potraživanje nastalo
  • treba da bude označen tačan iznos potraživanja (i iznos kamata)

Stvar na koju se odnosi založno pravo takođe mora biti određena.

  • stvar na kojoj postoji pravo zaloge je izuzeta od opšte sudbine dužnikovog imovinskog stanja
  • podvrgnuta je namirenju samo založnog poverioca

Odstupanja:

  • založnim pravom se može obezbediti i uslovno ili buduće potraživanje – kauciona zaloga
    • jedno lice uzme u zakup čamac na moru i ostavi sat u zalogu za slučaj da prouzrukuje štetu prilikom vožnje
  • ako je posle zaključenja ugovora o zalozi, a pre namirenja potraživanja obezbeđenog zalogom, zalogoprimac stekao još neka potraživanja iz ugovora sa zalogodavcem, onda založno pravo služi za obezbeđenje docnije nastalih potraživanja
    • predvidjeno je samo za založno pravo na pokretnim stvarima

Kauciona i kreditna hipoteka:

  • kod njih iznos potraživanja nije potpuno određen
    • kauciona hipoteka postoji kada se u zemljišne knjige upisuje založno pravo za potraživanje koje može ali ne mora nastati
    • kreditna hipoteka se upisuje u zemljišne knjige za obezbeđenje celog potraživanja koje je banka odobrila sopstveniku nepokretnosti u vidu kredita iako svi iznosi odobrenog kredita još nisu iskorišćeni
  • upisuje se u zemljišne knjige najviši iznos do koga potraživanje može ići
  • odstupanje se ogleda u tome što nije određen iznos potpuno, mada je određen najviši iznos koji potraživanje ne može premašiti

Načelo oficijelnosti

Prema načelu oficijelnosti založni poverilac može namiriti svoje potraživanje iz založene stvari jedino sudskim putem.

  • ako dužnik ne isplati dug o dospelosti, založni poverilac može realizovati potraživanje koje je obezbeđeno založnim pravom iz vrednosti založene stvari
    • treba da se obrati sudu i da zatraži javnu prodaju
  • pri realizovanju potraživanja u našem pravnom sistemu je zabranjena tzv. lex commissoria
    • nedozvoljeno je da se založni poverilac naplati iz založene stvari na osnovu jednostrane izjave volje
    • zabranjena je svaka ugovorna odredba kojom se u trenutku zaključenja ugovora o zalozi predviđa da će
      1. založena stvar preći u svojinu založnog poverioca ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospelosti
      2. poverilac moći založenu stvar zadržati za sebe ili je prodati po unapred određenoj ceni
    • iste odredbe su punovažne kada su ugovorene u trenutku dospelosti dužnikove obaveze
      • ako nije u stanju da svoju obavezu isplati o dospelosti, on može:
        1. prepustiti stvar poveriocu u svojinu, ali po ceni koja će biti utvrđena u pregovorima između njega i poverioca
        2. može dozvoliti poveriocu da stvar proda iz slobodne ruke
      • u oba slučaja on će prihvatiti poveriočevu ponudu samo ako mu omogućava povoljniji ishod nego što bi onaj koji bi nastao javnom prodajom založene stvari u izvršnom postupku

Načelo akcesornosti

Načelo akcesornosti označava da je založno pravo sporedno pravo i zbog toga zavisno od prava potraživanja kao glavnog prava.

  • postojanje založnog prava zavisi od postojanja punovažnosti prava potraživanja
  • ako je konstituisano za obezbeđenje potraživanja koje je nastalo iz ništavog pravnog posla, založno pravo ne može opstati
    • potraživanje nije punovažno, pa založni dužnik može zahtevati povraćaj založene pokretne stvari odnosno ispis hipoteke iz zemljišnih knjiga

Odstupanja od načela:

  1. obezbeđenje uslovnog ili budućeg potraživanja
    • založno pravo obezbeđuje potraživanje koje još ne postoji ili potraživanje koje možda neće nastati
  2. zastarelost potraživanja
    1. prema opštim pravilima kada protekne rok zastarelosti, poverilac se ne može namiriti iz imovinske mase dužnika prinudnim putem
    2. ako je potraživanje obezbeđeno ručnom zalogom ili hipotekom, poverilac se, i pored toga što je rok zastarelosti istekao može namiriti iz vrednosti založene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo založno upisano u javne knjige
    3. dužnik i dalje duguje poveriocu, samo što se njegova obaveza pretvara u prirodnu obavezu
  3. svojinska hipotekaslučaj kada sopstvenik stekne pravo hipoteke na sopstvenoj neoprkretnosti
    1. ne može nastati izvorno, od početka postojanja založnog prava, što je slučaj u nemačkom pravu
    2. samo ako dođe do konsolidacije, tj. do sjedinjenja svojstva hipotekarnog poverioca i sopstvenika hipotekarne nepokretnosti u jednoj ličnosti
      1. ako hipotekarni poverliac nasledi sopstvenika hipotekovane nepokretnosti (ili obrnuto ako sopstvenik nasledi hipotekarnog poverioca)
      2. ako kupi hipotekovanu nepokretnost
  • ako sopstvenik hipotekovane nepokretnosti isplati obavezu

Načela založnog prava

Između ručne zaloge i hipoteke ima niz razlika u pogledu načina zalaganja, državine, prava i obaveza subjekata u založnopravnom odnosu itd. Ipak, postoje izvesna najopštija pravila koja se primenjuju na obe vrste založnog prava, a to su:

  1. načelo akcesornosti
  2. načelo oficijelnosti pri realizovanju potraživanja obezbeđenog založnim pravom
  3. načelo specijalnosti
  4. načelo nedeljivosti

Načelo akcesornosti označava da je založno pravo sporedno pravo i zbog toga zavisno od prava potraživanja kao glavnog prava.

  • postojanje založnog prava zavisi od postojanja punovažnosti prava potraživanja
  • ako je konstituisano za obezbeđenje potraživanja koje je nastalo iz ništavog pravnog posla, založno pravo ne može opstati
    • potraživanje nije punovažno, pa založni dužnik može zahtevati povraćaj založene pokretne stvari odnosno ispis hipoteke iz zemljišnih knjiga

Načelo oficijelnosti

Načelo specijalnosti označava:

  • da se založnim pravom može obezbediti samo određeno potraživanje jednog poverioca
  • da založno pravo može postojati samo na određenoj stvari a ne na svim stvarima zalogodavca

Načelo nedeljivosti

Zakonsko založno pravo

Zakonsko založno pravo se zasniva kada nastanu činjenice predviđene zakonom.

Razlike od ugovornog založnog prava:

  1. ugovorno založno pravo nastaje ako se dužnik saglasi da stvar preda poveriocu u zalogu, ili da optereti svoju nepokretnost u njegovu korist
    • zakonsko založno pravo nastaje i kad dužnik na to ne pristane
  2. ugovorno založno pravo nastaje kada je pokretna stvar predata poveriocu, ili kada je za nepokretnosti izvršen upis u javne knjige
    • zakonsko založno pravo može postojati i bez publiciteta
    • kod pokretnih stvari za zakonsko založno pravo nije potrebno da dužnik preda stvar založnom poveriocu u državinu
      1. mogu imati lica (špediteri, prevoznici) koja su u jednom trenutku imala državinu stvari ali je sad nemaju
    • zakonsko založno pravo se ne upisuje u zemljišne knjige
  3. zakonsko založno pravo ima po pravilu pravo prvenstva u odnosu na ugovorno založno pravo

Zakonska hipoteka nema publicitet koji se obezbeđuje ugovornoj i sudskoj hipoteci.

  • slaba strana zakonskog založnog prava jer treća lica ne mogu saznati za njegovo postojanje iz javnih knjiga u koje se inače takva prava upisuju

Društveno-političke zajednice imaju zakonsko založno pravo na nepokretnosti poreskog obaveznika, radi obezbeđivanja neisplaćenih poreza i doprinosa, koji se odnose na tu nepokretnost, i koji su dospeli za poslednjih godinu dana.

  • jedino se troškovi izvršnog postupka namiruju pre ovih potraživanja
  • izuzetak jer docnije nastalo zakonsko založno pravo ima prvenstvo u odnosu na ranije stečenu ugovornu hipoteku

Sudsko založno pravo

Sudsko založno pravo postoji na pokretnim i nepokretnim stvarima.

Na pokretnim stvarima sudsko založno pravo se stiče popisom stvari u izvršnom postupku

  • sudska zaloga nastaje u postupku izvršenja protiv dužnika, koji nije ispunio obaveze o dospelosti, te je poverilac na osnovu pravosnažne sudske odluke predložio prinudno izvršenje
  • ako postoji više poverilaca red prvenstva među založnim pravima određuje se prema danu kada je popis izvršen
    • ako je popis izvršen istovremeno za više potraživanja, prvenstvo ima onaj poverilac čiji je predlog za izvršenje ranije primljen u sudu
  • sud može odrediti na predlog poverioca da popisane stvari pređu na čuvanje samom poveriocu ili trećem licu
    • ako je reč o čuvanju gotovog novca, hartija od vrednosti, dragocenosti, te stvari se stavljaju u sudski depozit
    • pokretne stvari na kojima je popisom osnovano sudsko založno pravo, mogu ostati i dalje u rukama dužnika
      • nepovoljna situacija za poverioca jer se može dogoditi da dužnik stvar sakrije, uništi je ili otuđi
    • ako dužnik otuđi stvar može doći do sukoba dva pravna interesa:
      • interes pribavioca jeste u tome da dobije pravo svojine bez ikakvih tereta
      • interes založnog poverioca je da se namiri iz založene stvari

Sudsko založno pravo na nepokretnim stvarima stiče se upisom u zemljišne ili druge javne knjige.

  • sudska odluka, baš kao i ugovor predstavlja samo pravni osnov
  • za zasnivanje sudskog založnog prava (sudske hipoteke) potreban je i način sticanja
  • u izvršnom postupku prilikom uknjiženja sudskog založnog prava, u zemljišnoj knjizi se izričito označava da je potraživanje izvršivo
    • poverilac može zahtevati prinudno izvršenje radi namirenja svog potraživanja protiv svakog trećeg lica koje stekne pravo svojine na nepokretnosti bez podizanja hipotekarne tužbe
  • ako je poverilac od ranije imao uknjiženo pravo hipoteke na osnovu ugovora i potom stekao izvršnu ispravu, sud će na predlog poverioca, odrediti da se u zemljišnoj knjizi zabeleži izršivost potraživanja
  • na području gde nema zemljišnih knjiga, ili su uništene, ili nepokretnost nije bila upisana u zemljišnu knjigu – sudsko založno pravo stiče se na odgovarajući način predviđen republičkim zakonom

Pitanja iz testova

  1. Šta je titulus, a šta modus za sticanje sudske ručne zaloge?
    • titulus: popis stvari u izvršnom postupku
    • modus: predaja stvari na čuvanje
  2. Ako po konstituisanju sudske ručne zaloge dužnik, odnosno vlasnik stvari koja je predmet zaloge, proda i preda stvar trećem na koje od ovlasćenja koja inače ima zalogoprimac može da se pozove poverilac u čiju je korist sudska zaloga konstituisana?

c) kako se zove tuzba koju ce poverilac odnosno zalogoprimac podici i pod kojim uslovom ce biti udsvojena?

-drzavinska tuzba ili posebna petitorna vindicatio pignoris

Vrste založnog prava

Založno pravo može postojati na pokretnim (ručna zaloga) i nepokretnim stvarima (hipoteka). Kriterijum po kome se ručna zaloga i hipoteka razlikuju jeste vrsta stvari na koju se založno pravo odnosi.

Zalaganje pokretne stvari vrši se predajom založene stvari u drzavinu, dok se nepokretnost zalaže tako što se  založno pravo upisuje u zemljišne knjige, a stvar ostaje i dalje u državini dužnika.

U modernom pravu su se pojavljivali novi oblici zalaganja, kao sto su

  1. zalaganje robe u magacinu
  2. zalaganje robe u skladištima
  3. zalaganje alata i opreme
  • zalažu se pokretne stvari, bez predaje poveriocu u državinu (one ostaju kod dužnika)
    • zalaganje i publicitet su postizani upisom u razne vrste javnih registra
  • prema jednom mišljenju u ovom slučaju, reč je o hipoteci, a po drugom o bezdržavinskoj zalozi

Prema načinu na koji nastaje založno pravo založno pravo se može podeliti na:

  1. ugovorno založno pravo (ili šire, založno pravo na osnovu pravnog posla)
  2. sudsko založno pravo
  3. zakonsko založno pravo

Na pokretnim stvarima založno pravo se najčešće osniva ugovorom.

  • Ugovorom o zalozi se obavezuje dužnik ili neko treće lice da preda neku pokretnu stvar založnom poveriocu kako bi se ovaj naplatio pre ostalih poverioca ako mu potraživanje ne bude plaćeno o dospelosti, a založni poverilac se obavezuje da stvar čuva i po namirenju potraživanja vrati neoštećenu zalogodavcu.
    • ugovor je osnov za pribavljanje založnog prava
  • potrebna je i predaja stvari
    • poverilac stiče založno pravo na pokretnoj stvari kada mu dužnik preda stvar
      • najčešće se misli na fizičku predaju, ali dolaze u obzir i svi drugi obici predaje
    • na nepokretnim stvarima stiče se upisom u zemljišne knjige, na osnovu ugovora
      • hipotekarni poverilac ne može imati nepokretnosti u državini
      • odstupanje postoji kod zakonske hipoteke kod koje nije potreban upis u javne knjige

Sudsko založno pravo

Zakonsko založno pravo

Registrovana zaloga – pojam, vrste, sticanje

Založno pravo (pojam i vrste)

Založno pravo je stvarno pravo na tuđoj stvari, na osnovu kojeg poverilac može da naplati potraživanje iz vrednosti založene stvari (ako dužnik ne ispuni obavezu o dospelosti) pre ostalih poverioca.

  • obligaciona imaju u sebi jedan element neizvesnosti, jer se dešava da dužnici zanemaruju svoje obaveze i odbijaju da ih ispune ili odugovlače sa plaćanjem
    • svaki poverilac se još uvek može uzdati u to da će svoje potraživanje moći namiriti iz dužnikove imovinske mase, prinudim putem
    • ako bi neki poverilac imao založno pravo na nekoj od dužnikovih stvari, on bi mogao da iz založene stvari namiri svoje potraživanje u celini, isključujući sve ostale poverioce

Vrednost založnog prava, je u tome što obezbeđuje založnom poveriocu mogućnost namirenja i onda kada se ostali obični poverioci ne mogu naplatiti u celini ili se ne mogu uopšte naplatiti, jer dužnik nema dovoljno sredstava da ispuni sve obaveze.

Vrste založnog prava

Pravo stanovanja (habitatio)

Pravo stanovanja kao lična službenost sastoji se u ovlašćenju da se u svrhu stanovanja koristi tuđa stambena zgrada ili stan kao poseban deo zgrade.

  • vrsta službenosti upotrebe, ograničena po svom predmetu na zgradu, odnosno stan, uz iskljucenje svih plodova

Civilni plodovi su isključeni jer se ni pravo stanovanja ni njegovo vršenje ne mogu preneti na drugoga.

Imalac prava stanovanja može primiti na stan članove svoje porodice, kao i lica koja su mu potrebna za vođenje domaćinstva.

Pravo upotrebe (usus)

Pravo upotrebe je lična službenost čiji je imalac ovlašćen da tuđu stvar upotrebljava, pribira plodove sa nje, u granicama svojih ličnih potreba i potreba članova svoje porodice, bez narušavanja suštine same stvari.

  • u modernim pravima lična sluzbenost upotrebe nije ograničena samo na upotrebu stvari uz isključenje pribiranja plodova, već obuhvata i ovlašćenje pribiranja plodova

Pravo upotrebe je danas shvaćeno kao ograničeno plodouživanje, i to u kvantitativnom smislu.

  • uzuar ne izvlači sve koristi koje stvar prema svojim prirodnim osobinama može dati, vec je upotrebljava i pribira plodove sa nje prema svojim potrebama i potrebama svoje porodice

Zakonicima je propisano da je neprenosivo ne samo pravo upotrebe vec i njegovo vršenje.

Pravo upotrebe nastaje I prestaje po pravilima koja važe za plodouživanje.

Plodouživanje

Plodouživanje je licna službenost koja se sastoji iz ovlašćenja upotrebe i pribiranja plodova sa tuđe stvari, bez povrede njene suštine.

  • titular prava zove se plodouživalac (uživalac, usufructarius)
  • vlasnik stvari na kojoj postoji plodouživanje naziva se gospodar stvari

Naše današnje pravo ne poznaje nijedan slučaj zakonskog plodouživanja, ali je samo plodouživanje kao pravna ustanova izričito poznato.

Predmet plodouživanja mogu biti stvari i prava, a takođe i imovina.

  • plodouživanje na stvari može se odnositi i na idealan suvlasnički deo
  • predmet plodouživanja na stvarima mogu biti kako pokretne, tako i nepokretne stvari
    • uvek moraju biti nepotrošne stvari, jer samo one mogu biti upotrebljene bez promene njihove suštine
    • ako za predmet ima potrošnu stvar plodouživanje menja svoju prirodu – pretvara se u nepravo plodouživanje
      • potrošne stvari prelaze u svojinu nepravog plodouživaoca
      • on je dužan da po prestanku plodouživanja vrati stvari iste vrste i u istoj količini, ili da nadoknadi njihovu vrednost

Prava plodouživalaca:

  1. ima pravo da stvar drži, upotrebljava i pribira plodove s nje
  2. nema pravo na odvojene delove supstancije, niti na sokrovište
    • ni jedno ni drugo ne predstavljaju plod
  3. u uporednom pravu
    1. stiče civilne plodove srazmerno vremenskom trajanju plodouživanja (dan po dan), bez obzira da li su u vreme nastanka, odnosno prestanka plodouživanja dospeli ili ne i da li su u to vreme naplaćeni ili ne
    2. stiče naturalne plodove u uporednom pravu odvajanjem prisvajajući i njihovu materijalnu supstanciju i njihovu vrednost
  4. FGZ: ovlašćen da pravo plodouživanje prenese na drugoga, s tim da se plodouživanje gasi smrću prethodnog a ne novog plodouživaoca
    • u drugim zakonicima plodouživanje je kao pravo neprenosivo, ali se može preneti njegovo vršenje
      • mogu se u vidu zakupa i posluge preneti na drugoga koristi koje plodouživalac ima od stvari
  1. može da se koristi stvarnim službenostima koje postoje u korist nepokretnosti na koju se odnosi plodouživanje
    • bilo da su u pitanju službenosti ustanovljene pre konstituisanja plodouživanja bilo u toku njegovog trajanja
  2. nema pravo zasnivanja novih stvarnih službenosti na teret predmeta plodouživanja
    • upotrebu predmeta u korist drugog može regulisati na bazi obligacionog prava
      • dozvoliti npr. prolaz tačno određenog lica

Plodouživaočeve obaveze

  1. plodouživalac je dužan da očuva suštinu stvari, ali ne odgovara za smanjenje vrednosti stvari kao posledice redovne upotrebe
  2. plodouživalac snosi troškove redovnog održavanja, a vlasnik troškove koji su izazvani starošću zdanja ili višom silom odnosno slučajem
  3. plodouživalac je obavezan da
    1. bez odlaganja obavesti vlasnika o oštećenjima stvari kao i neophodnosti vanrednih popravki, ili preventivnih mera izazvanih opasnošću koja se nije mogla predvideti
    2. da ga obavesti ako neko treći okupira njegovo pravo na stvari
  4. po prestanku plodouživanja plodouživalac je dužan da stvar vrati

Plodouživalac odgovara za skrivljeno oštećenje ili uništenje stvari, kao i za njeno otuđenje, te otuda:

  1. ako stvar još postoji mora je vratiti ma koliko bila upotrebom istrošena (oštećena)
  2. ako stvari više nema plodouživalac se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nije kriv za nestanak, tj. da je nestanak posledica više sile, ili potpune istrošenosti usled upotrebe

U slučaju povrede prava plodouživanja, plodouživalac može koristiti petitorne tužbe za povraćaj stvari ili prestanak smetanja, a takođe i posesorne tužbe jer je držalac prava.

  • tuženi u ovim sporovima može biti kako treće lice tako i vlasnik stvari

U našem pravu plodouživanje nastaje na osnovu:

  1. ugovora – potreban je:
    1. upis u zemljišne knjige ili intabulacione knjige i pismena forma ugovora ako se odnosi na nepokretnosti
    2. predaja stvari ako se odnosi na pokretnosti
  2. testamentom
  • održajem
    • u nekim zakonicima je izričito propisano da se primenjuju pravila koja važe za sticanje prava svojine održajem

Plodouživanje prestaje:

  • protekom vremena ako je ustanovljeno na određeno vreme, a to vreme istekne pre smrti plodouživaoca
  • ako u vreme plodouživaočeve smrti ugovoreno vreme nije isteklo ili plodouživanje nije bilo ograničeno u svom trajanju, ono se kao lučna službenost gasi smrću plodouživaoca i uspostavlja se puna svojina vlasnika stvari, koji je dotle imao golu svojinu
    • koliko traje plodouživanje ustanovljeno u korist pravnog lica, ako u aktu o konstituisanju plodouživanja nije određeno vreme njegovog trajanja – dva stanovišta
      • plodouživanje u korist pravnog lica je neograničeno, tj. postoji dok postoji to pravno lice
      • plodouživanje u korist pravnog lica traje određeno vreme, posle čijeg isteka se gasi
        • vreme predviđeno u određenim zakonicima se kreće od 10 i 100 godina
      • može prestati i na osnovu ugovora i na osnovu odricanja od strane plodouživaoca
      • ako se vlasnik poslužnog dobra protivi vršenju plodouživanja, a plodouživalac svoje pravo ne vrši 3 uzastopne godine
        • liberatorna uzukapija
          • nevršenje plodouživanja koje je kvalifikovano vršenjem pune faktičke vlasti od strane vlasnika, a koje ima za posledicu da se gola svojina pretvara u punu svojinu
        • usled zastarelosti
          • zastarelost pretpostavlja potpuno odsustvo uživanja stvari, kako od strane samog plodouživaoca, tako i od strane lica na koje su prenete korsiti odnosno vršenje plodouživanja
        • propast stvari
          1. u slučaju delimične propasti, plodouživanje se produžava na preostalom delu
          2. u slučaju potpune propasti usled više sile prestaje
  • ukoliko je stvar bila osigurana, plodouživanje se proširuje na sumu osiguranja, tj. iznos koji je isplaćen na ime naknade štete
  • vlasnik nije dužan da uništenu stvar obnovi o svom trošku
    • ako to učini, plodouživanje se prema jednima produžava a po drugima prestanak plodouživanja je definitivan

Realni teret

Realni teret je stvarno pravo na tuđoj stvari čiji je imalac ovlašćen da zahteva određene činidbe od svakodobnog vlasnika opterećene nepokretnosti.

  • deluje erga omnes kao i sva ostala stvarna prava
  1. personalni realni tereti su oni kod kojih je imalac određen individualno
  2. predijalni realni tereti su oni kod kojih se imalac svakodobni vlasnik povlašćene nepokretnosti
  • obavezno lice je vlasnik nepokretnosti

Sadržina realnog tereta je činidba koja je po pravilu periodična.

  • može biti i jednokratna činidba koja je po pravilu akcesorna
    • tereti onoga ko je u trenutku dospelosti vlasnik opterećene nepokretnosti
  • samo ona činidba koja je u izvesnoj vezi sa opterećenim zemljištem i prihodima tog zemljišta
  • obaveza vlasnika opterećenog zemljišta se ne može sastojati u trpljenju odnosno propuštanju
    • to je onda službenost
  • naturalna davanja mogu biti određena kao
    • alikvotni deo plodova nepokretnosti ili
    • tačno opredeljena količina, težina, veličina

Realni teret može postojati u korist lica koje nije vlasnik nikakve nepokretnosti.

  • predijalni teret daje svom imaocu ovlašćenje da od obaveznog lica zahteva bilo davanje, činjenje – aktivno ponašanje
    • kod stvarne službenosti vlasnik poslužnog dobra je dužan samo da trpi izvesne radnje vlasnika povlasnog dobra

Realni tereti se mogu podeliti na javnopravne i privatnopravne.

  • javnopravni: zemljarina, kućarina, doprinos za vodovod i kanalizaciju itd
    • ipak su više specifična javnopravna ograničenja svojine

Po načinu nastanka se mogu podeliti na zakonske, sudske i ugovorne.

  • kod nas nema zakonskih realnih tereta
  • ugovorni realni teretni su dopušteni i u praksi to su najčešće ugovori o doživotnom izdržavanju
  • konstituisanje realnog tereta odlukom suda u našem pravu je izuzetak
    • npr sud rešenjem o razvrgnuću zajednice ustanovi obavezu da jedan suvlasnik izdržava drugog na osnovu saglasnosti svih suvlasnika

Obaveza vlasnika opterećenog zemljišta je izvršenje naturalne ili novčane činidbe koja je sadržina realnog tereta.

  • odgovornost za dospele činidbe pada na lice koje je u vreme dospelosti vlasnik nepokretnosti

Mogućnost aktivnog prenosa realnog tereta:

  • predijalni teret – prenos je moguć samo uz prenošenje prava svojine na povlašćenom zemljištu
  • personalni teret
    • u slučaju kada je činidba iz realnog tereta određena s obzirom na ličnost imaoca pravo je neprenosivo
      • ugovor o doživotnom izdržavanju
    • ako je činidba tačno određena bez elemenata koji je prilagođavaju ličnosti imaoca pravo je neprenosivo

Teret koji je upisan u zemljišne knjige proizvodi pravno dejstvo prema svakodobnom vlasniku ovih nepokretnosti.

Realni tereti prestaju kao i stvarne službenosti, ali ne mogu prestati na osnovu liberatorne uzukapije.