Kolektivni odgovor na zločin (uzimanje pravde u ruke; samoorganizovanje građana; susedsko nadziranje; patrole građana)

Uzimanje pravde u svoje ruke:

  • događa se da zbog opšteg beznađa i stalnog jačanja kriminaliteta građani preuzmu kontrolu nad kriminalitetom u svoje ruke
  • U Brazilu su počeli prvo da linčuju sumnjive prestupnike a posle su to radili i sa lopovima sitnih novčanika

Samoorganizovanje građana

  • građani mogu učestvovati u organizovanoj samozaštiti – dobrovoljnoj koja ima crte samoorganizovanja a cilj joj je zaštita ljudi i imovine od kriminaliteta na određenom području
  • kod nas su postojale forme učešća građana u obavljanju poslova bezbenosti – sistem društvene samozaštite

Dve strategije preventivnog delovanja zajednice:

  • susedsko nadziranje i
    • zasniva se na ideji da građani u sredinama u kojima žive kontrolišu sve pojave koje mogu ugrozi sigurnost zajednice
    • sastoji se u obaveštavanju policije o pojavi svake takve osobe
  • gradske patrolne grupe
    • sastavljene su od civila registrovanih za vršenje određenih poslova u lokalnoj policiji
    • daje im bedževe a vođu grupe 13 nedelja obučava na policijskoj akademiji
    • ne nose oružje članovi a zadatak je da kruže automobilom i zapažaju izgrede i zločine i obaveste policiju
  • anđeli čuvari
    • mogu da hapse prestupnike
    • obučeni su borilačkim veštinama i prolaze kroz rigorozne pripreme

Neformalna kontrola od strane zajednice

Dva osnovna tipa društvene solidarnosti:

  • mehanička solidarnost – počiva na stanju svesti koja je zajednička svim članovima istog društva i njen izraz je represivno pravo i
  • organska solidarnost – proističe iz podele rada i njoj odgovara restitutivno pravo

Moderna društva odlikuje odsustvo stvarne solidarnosti i to je naročito u velikim gradovima. Zato je stopa kriminaliteta mnogo veća tu nego u malim urbanim i ruralnim sredinama

Moguće je stvoriti stambene komplekse koji odvraćaju prestupnike stvaranjem branjivog prostora, podelom i oblikovanjem stambenih jedinica tako da je jednostavno razlikovati stanare od stranaca.

  • ovaj koncept zanemaruje društvenu realnost
  • obraća pažnju samo na prostorna pitanja a zanemaruje društvene varijable
  • polazi se od pogrešne pretpostavke da zločine vrše samo stranci i zanemaruje efekat pomeranja

 

Strah od zločina; stokholmski sindrom;

Strah od zločina je racionalno ili iracionalno stanje panike ili uznemirenosti kod nekog lica koji su izazvani verovanjem da je u opasnosti da bude viktimizovano zločinom.

Dve grupe činilaca koji doprinose javljanju straha od zločina:

  • makro faktori – ranija dela, pogodnosti za zločin, organizacija zajednice koja bi obuhvatala medije
  • mikro faktori – utiču na ocenu pojedinca o rizicima njegove lične viktimizacije, lično saznanje o viktimizaciji druhih i sredstva koja ima na raspolaganju

Moguće je da se ljudi osećaju ugroženiji u sredinama u kojima stopa kriminaliteta nije visoka iako nema stvarnog razloga za to.

Ferraro:

  • strah od zločina koji je emocionalan
  • pretpostavljeni rizik koji uključuje i saznajne elemente.

Žene su zastrašenije od muškaraca bez obzira na nižu stopu viktimizacije.

Strah od zločina je zasnovan na realnom sagledavanju rizika od strane pojedinca.

Posledice:

  • troškovi na skupa sredstva zaštite
  • slobodno vreme se ne provodi na željeni način
  • loši kvartovi se izbegavaju

Strah od zločina narušava socijalni život jer poziva na oprez umsto poverenja.

Stokholmski sindrom

Potencijalna žrtva u strahu od napadača se u pojedinim slučajevia počinje identifikovati s njim podržavajući njegovo ponašanje.

Proučen je kod otmice, specifičnog oblika kriminalne delatnosti u kojoj su izmešane ucenjena vlast, talac i medijski izveštaji namenjeni impresioniranju javnosti.

Kod taoca se odvija specifičan emotivan proces:

  • početnu fazu karakteriše gnev i prezir prema otmičarima
  • strah od smrti
  • bekstvo od realnosti i simbioza sa otmičarima
  • razmatranje mogućnosti bekstva

Za vreme razbojništva u jednoj banci u Švedskoj 1973. otmičar je uzeo taoce koji su s njim proveli duže od pet dana.

Kad su oslobođeni plašili su se policije, štitili otmičara i pokazivali mu zahvalnost

Stokholmski sindrom karakterišu sledeće crte:

  • pozitivne emocije talaca prema otmičaru
  • negativan odnos prema vlasti
  • klima saradnje između talaca i otmičara

Pozitivan efekat je što čuva život taocu.

Ne može nastati ako se otmičari odnose tvrdo i agresivno ili ako ih odvaja ideološka i politička pripadnost.

Što otmica traje duže, u očima talaca odgovornost prelazi sa otmičara na vlast.

 

Fenomenološka dimenzija, Države sa visokom stopom kriminaliteta; Objašnjenja

Kod deskripcije kriminalne pojave zainteresovani smo za pojavne oblike u kojima se ona iskazuje.

Statika kriminalnog fenomena se izražava kroz strukturu kriminaliteta. Može se odnositi na pojedina nacionalna područja i na svetske regije

Dinamika se bavi promenama u njihovom obimu i distribuciji i takođe se može odnositi na oscilacije kriminaliteta u jednoj državi, regionu ili gradu.

Tipologija pomaže da se različite vrste kriminalnih ponašanja i njihovih učinilaca svrstavaju u grupe.

Statika i dinamika koriste uglavnom činjenice iz zvaničnih statističkih evidencija. I pored nepouzdanosti podataka nauka se mora osloniti na njih.

Države sa visokom stopom kriminaliteta

SAD

Najrazvijenija zemlja sveta ima najviše izvršenih zločina.

Analiza podataka u Jedinstvenim pregledima kriminaliteta (UCR):

  • časovnik zločina – 2001. jedno delo koje se registruje izvršeno je na 2,7 sekunde, nasilnička na 22. sek
  • struktura dela (od najviše izvršenih do najmanjeg broja)
    • krađe, provalne krađe, krađe mot. vozila, teške telesne povrede, razbojništvo, paljevine, silovanja, ubistva
  • rasvetljena dela – viši kod nasilničkih dela, ukupni manji od 1/5
  • trećina se prijavljuje politici – 1/2 nasilničih, 2/5 krađa iz stana, 1/4 krađa pojedinaca
  • trend opadanja ali i dalje najveći broj dela

Analiza podataka u Nacionalnim pregledma žrtava (NCVS):

  • oko 30 miliona viktimizacija se registruje na ovaj način
    • od toga 21 milion imovinskih, više od 7,5 naslničkih
  • prijavljuje se polovina nasilničkih, četvrtina imovinskih
  • rizik viktimizacije dvostruko veći kod gradskog stanovništva
  • više viktimizovani:
    • muškarci nego žene
    • mladi nego stari
    • crnci nego druge rase
    • siromašni nego bogati
    • mladi najčešće žrtve, stari najređe
    • najviši rizik viktimizacije – mladi muškarci crne rase

ENGLESKA

Najznačajniji izvori podataka su Criminal Statistics i British Crime Surveys

CS:

  • broj registrovanih i trend
    • najviši porast 1995 – 6 miliona, apsolutni rekord u periodu dužem od jednog veka
    • najveći rast kod automobilskog imovinskog kriminaliteta
  • struktura dela:
    • trećina je krađa motornih vozila i stvari iz jega

BCS:

  • broj dela bio je još veći, 28% je poznat policiji
  • struktura dela je slična
  • 2005-6 broj dela je opao za 44% u odnosu na 95.

DRŽAVE U TRANZICIJI

Proces tranzicije prate brojne promene u svakoj oblasti društvenog života koje pogoduju i porastu najopasnijih vidova kriminaliteta.

U pet država u tranziciji pokazan je:

  • dramatičan porast kriminaliteta u odnosu na prethodni period
  • najopasniji vidovi kriminaliteta
  • nivo porasta nije bio isti u svim državama
  • promena strukture kriminaliteta – primena sile sve češća
    • sve češća ubistva iz koristoljublja
    • šokantni podaci o napadima i ubistvima s rasnom mržnjom i netrpeljivošću
  • značajan porast broja imovinskih krivičnih dela
    • privrednog kriminaliteta
    • kriminaliteta povezanog s drogama i
    • organizovanog
    • sem onog koji je povezan s narkoticima ostali su vezani za akumulaciju kapitala jer se grabi što veći imetak kroz kriminalne aktivnosti
  • transnacionalni kriminalitet
    • dovodi se isto u vezu sa akumulacijom kapitala
  • opada stopa rasvetljavanja krivičnih dela
  • stvarni broj dela višestruko veći od registrovanog
  • raste strah građana od zločina

Objašnjenje stanja u SAD

Beirne i Messerschmidt navode faktore koji pomažu pri objašnjenju u SAD:

  • najveća stopa strukturne nezaposlenosti
  • veliki broj diskriminisanih
  • loš sistem obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite
  • krajnja komercijalizacija kapitalizma jaca inicijativu da se zaobiđu pravna pravila
  • sistem krivičnog pravosuđa je jedan od  najpunitivnijih u svetu

Siegel smatra da su faktori visokih stopa kriminaliteta u SAD:

  • uzrast populacije – veći broj mladih značajan faktor rizika
  • stanje ekonomije – siromašnija ekonomija utiče na nižu stopu kriminaliteta
  • socijalni problemi
  • broj abortusa
  • dostupnost vatrenog oružja mladima
  • rast broja maloletničkih gangova
  • raširenost narkomanije
  • krivično pravosuđe
  • mogučnosti za vršenje krivičnih dela

Objašnjenje stanja u državama u tranziciji

Pad životnog standarda na početku i pogoršanje socijalnog staranja dovode do porasta stope kriminaliteta

Veliki broj krivičnih dela ostaje nerasvetljen i stiče se utisak da se zločin isplati. To deluje kao podsticaj za uključivanje velike mase nezaposlenih.

Negativno vrednovanje delovanja policija i nedostaci u programima prevencije i zaštite žrtava kriminaliteta takođe utiču.

Čak i oni dobro situirani vrše krivična dela ne bi li se još više obogatili koristeći nepostojanje jasnih pravila kako bi ograničila otimačku akumulaciju kapitala.

Model ponude i tražnje samokontrole:

  • dugotrajne promene u stopama kriminaliteta se smatraju rezultatom diskrepancije između normalnog nivoa samokontrole usklađenog sa datim socioekonomskim uslovima i nesposobnosti društvene strukture da stvori novim uslovima prilagođen stepen samokontrole

Joutsen koristi teoriju rutinske aktivnosti Cohena i Felsona po kojoj na strukturu i obim kriminaliteta utiču:

  • broj mogućih mesta napada
  • broj potencijalnih prestupnika motivisanih i osposobljenih za vršenje krivičnih dela i
  • odsustvo osposobljenih čuvara

Kambovski objašnjava stanje kriminaliteta delovanjem tri faktora:

  • brzim promenama u socijalnim, ekonomskim i političkim odnosima,
  • konkurencijom na tržištu i načinom funkcionisanja države
  • prevlašću politike nad pravom

Oštrina krivične represije u državama u tranziciji se treba usmeriti ka onima koji poseduju moć i na ilegalne načine teže da se obogate.

Podela i kritika statističkih evidencija

S obzirom na prirodu organa koji ih prikupljaju i na vrstu podataka razlikuju se:

  • evidencije policije
    • evidentiraju podatke o krivičnim delima koja su prijavljena policiji ili onima koja su otkrivena od policije
  • tužilaštva
    • podignuta optuženja protiv izvršilaca krivičnih dela
    • uvek manje od krivičnih prijava jer krivična prijava može biti odbačena
  • evidencije suda
    • evidencija pravosnužno osuđenih lica
    • manje slučajeva nego u evidenciji tužilaštva

Zavodske evidencije ali one i ne spadaju u evidencije kriminaliteta.

  • zavodska populacija ne predstavlja ni na koji način svet zločinaca
  • u zavodima se nalazi samo njihov beznačajan broj

Diverzifikacija – skretanje krivičnog postupka koji se (najpre kod maloletnih učinioca) umesto kažnjavanja u krivičnom postupku usmerava ka nekom nepenalnom ishodu.

Plea bargaining – pregovaranje o krivici je institut koji je originalno nastao kao plod praktične potrebe da se za dela koja ne spadaju u najteža izbegne dugo i skupo porotno suđenje.

Gubljenje zločina može se prikazati u vidu levka na čijem su širem kraju prijavljena dela, a na užem broj osuđenih lica ili, zatvorenika u kaznenim ustanovama.

Kritika statističkih evidencija

Dva suprotstavljena gledišta o tome koja je pravosudna statistika najbliža stvarnom broju:

  1. legalističkodelo i učinilac jedino postoje samo kad su utvrđeni pravosnažnom krivičnom presudom, jedine evidencije su sudske
  2. realističkovrednost kriminalnih statisika se smanjuje postepeno kako se vođenjem krivičnog slučaja sve više udaljava od samog zločina
    • najverodostojniji podaci su oni koji se prijavljuju politici – stvarni a ne presuđeni kriminalitet
    • legalistički bi smanjio razmere ove pojave i dao lažnu predstavu o njoj

Ograničenja i nedostaci policijskih evidencija:

  • pod snažnim uticajem političkih faktora
  • konačan broj dela zavisi od načina prikupljanja i obrade podataka
  • manipulisanje podacima 
    • služe se ovim podacima da bi obuhvatili zahtev za hitnim ekipiranjem snaga i nabavkom tehničkih sredstava – svesno naduvavanje
    • falsifikovanje podataka povećanjem broja rasvetljenih kd – u cilju povećavanja efikasnosti
    • čišćenje fioka – kada se jednom počiniocu koji vrši neko delo a policija mu pripiše sva takva dela nevezano što ih on nije izvršio

Nedostaci evidencija ostalih organa formalne socijalne kontrole:

  • bilo koji model predstavljanja kriminaliteta da izaberemo evidencija je manjkava
  • figuriraju pravne kategorije, zanemaruju se ostali aspekti dela
  • dela imaju isti numerički izraz bez obzira na težinu
  • ako su predviđene raznorodne radnje u istom članu nemoguće je razlučiti koja je radnja
  • vremenska dimenzija je određena vrlo uslovno
  • na podatke snažno utiče delatnost zakonodavca
  • podaci se falsifikuju iz ideoloških ili ekonomskih razloga
  • nepouzdanost odgovora na pitanje koje su prave dimenzije kriminaliteta
    • velike mase izvršenih a statistikama neregistrovanih dela

Vidovi reakcije društva na zločin

U ljudskoj zajednici postoje ponašanja koja predstavljaju napad na osnovne vrednosti društva.

Dva razdoblja prema oblicima reakcije:

  • prvo se vezuje za privatnu reakciju oštećenog odnosno grupe kojoj pripada
    • afektivna reakcija straha i ljutnje izazvana mogućnošću da učinilac razbesni svoje bogove zaštitnike
    • najpogodnija sankcija je njegovo eliminisanje
  • država postepeno monopoliše ovlašćenja da kažnjava i uređuje pretpostavke za korišćenje tog ovlašćenja

Dva osnovna tipa reakcije društva:

  • formalna i neformalna

Savremenu epohu karakteriše dominacija formalne reakcije – na pravu zasnovano delovanje subjekata krivične represije u cilju ostvarenja kontrole tih ponašanja.

 

Kriminalna karijera

Kriminalna karijera je sistematsko kriminalno ponašanje koje je od ličnosti prihvaćeno kao način života.

Značajan broj krivičnih dela se može pripisati hroničnim, habituelnim učiniocima ili multirecidivistima. To utiče da kriminolozi danas smatraju jednim od svojih prioritetnih predmeta smatraju izučavanje takvog perzistentnog kriminalca.

To su kategorije zločinaca prema kojima su svi tretmani nedelotvrodni pa njihove kriminalne sklonosti progrediraju.

Teži se proučiti razvoj kriminalne karijere od začetka do okončanja.

Tipičan prestupnik:

  • muškarac
  • vrši imovinska dela
  • siromašna i decom brojna porodica
  • roditelji takođe vršili krivična dela
  • nisu ga kontrolisali, brutalno s njim postupali, konflikti i izolacija
  • neinteligentan i lišen sposobnosti u školi stvara probleme i beži sa časova
  • povezuje se s prijateljima koji su takođe delinkventi
  • radi jednostavnije i slabo plaćene poslove a duže je nezaposlen
  • raznovrsne kriminalne delatnosti – polimorfni učinioci, ređe specijalizovani prestupnici
  • učestvuju i u nasilničkim delima, vandalističkim ispadima, drogiranju, opijanju i promiskuitetnom ponašanju
  • najaktivniji su u tinejdžerskim godinama,
  • oko dvadesete se žene i počinju da žive u vanbračnoj zajednici, opada kriminalna aktivnost
  • oko tridesete se odvajaju od žene i dece, nezaposleni su ili imaju slabo plaćen posao
  • češće zakupci nego vlasnici stana
  • skloniji noćnom životu

Njihova antisocijalnost začinje u dečijem dobu i žilavo se održava u doba maturacije kada dobijaju karakter antisocijalnog poremećaja ličnosti.

Lemert ukazuje na devijantnu karijeru, smatra da faze grosso modo važe i za karijeru kriminalca:

  • primarna devijacija
  • socijalna reakcija
  • kasnija primarna devijacija
  • snažnija i nepomirljivija reakcija
  • nova devijacija koja sadrži i bes i neprijateljstvo prema onima koji izriču sankcije
  • prestanak tolerancije izražen u formalnoj akciji
  • snažnije izraženo neprijateljsko ponašanje
  • prihvata devijantni status  i prilagođava se toj ulozi

Bitne crte koje karakterišu zločince od karijere:

  • identifikacija sa zločinom
  • koncept o sebi kao kriminalcu
  • grupna podrška i udruživanje
  • progresija u kriminalnoj aktivnosti
  • zločin kao način života

 

Nedostatak samokontrole kao unutrašnji činilac

Još u dečijem uzrastu neki pojedinci nisu sposobni da odlože zadovoljstvo.

Kriminalni akt obezbeđuje neposredno i trenutno ispunjenje želja, a glavna karakteristika ljudi sa niskom samokontrolom je da na izazove u svojoj okolini odgovore tako što će preuzeti akciju ovde i sada.

Gottfredson i Hirschi su zato izdvojili ovaj subjektivni činilac kao najznačajniju osobinu zločinca.

Ovakve ličnosti se povezuju sa sledećim karakteristikama:

  • impulsivnost
  • avanturizam
  • bezobzirnost
  • minimalna tolerancija na frustraciju
  • nepažljivost
  • nepokoravanje

Njima nedostaje čvrstina i istrajnost. Kriminalni akti su uzbudljivi i rizični, podrazumevaju brzinu, opasnost, agilnost i snagu.

Ljudi sa slabom samokontrolom:

  • imaju mogućnost da postanu avanturisti, aktivni i telesno angažovani.
    • ljudi sa visokom samokontrolom naginju da budu oprezni, promišljeni i rečiti.
  • imaju nestabilne brakove, prijateljstva ili poslovne karijere
  • ne moraju da koriste niti da cene kognitivne ili akademske veštine
  • manuelne veštine su minimalne

Mehanizam koji dovodi do osnovne razlike između onih koji imaju i koji nemaju samokontrolu deluje u detinjstvu i tiče se praćenja ponašanja deteta.

Izazov da kod imovinskih delikta opljačkano i ukradeno počnu da troše i unovčavaju je posledica nemogućnosti samokontrole. Zločinci kupovinom skupih kola, nepokretnosti i drugih simbola, sami sebi pišu krivičnu prijavu.

Slabost teorije:

  • uopštavanja „svi zločini su…“ se teško mogu prihvatiti
  • neosnovanost tvrdnje da zločini zahtevaju malo veštine i da ne traže kognitivne sposobnosti

Bolesti zavisnosti

Osnovna crta alkoholizma i narkomanije, postojanje zavisnosti od određenih supstanci, situira ove pojave u individualne činioce.

Narkomanija

Narkomanija ili zloupotreba opojnih droga je prekomerno, redovno uzimanje droge usled čega nastupa zavisnost.

Droge su psihoaktivne supstance koje menjaju rasploženje, saznanje ili ponašanje.

Prema načinu delovanja:

  • opijati
    • opijumovi derivati – heroin, morfijum, kodein, metadon
    • izazivaju efekte slične depresantima, ali sa manjim uticajem na motoriku i intelektualni proces
  • depresanti
    • barbiturati, kanabis i drugi sedativi
    • dovode do osećanja opuštenosti, udružene su sa slabljenjem intelektualne funkcije i koncentracije
  • stimulanti
    • amfetamin, kokain, kofein i slični
    • osećaj živahnosti i energije, podižu raspoloženje i smanjuju apetit
  • halucionogeni
    • LSD i meskalin
    • izazivaju halucinacije ili iluzije koje su povezane sa promenom raspoloženja i misli
    • izazivaju promene u opažanju, mislima i osećajima

Povezanost sa zločinom i kriminalitetom:

  • proizvodnja, krijumčarenje i prodaja droge
    • pod snažnim uticajem međunarodnih organizacija i dve međunarodne konvencije sankcionisana kao teža dela
    • sva dela uključujući i najteža
  • dela koja vrše pod uticajem droge ili da bi do nje došli
    • imovinska krivična dela, provale u apoteke, krivotvorenje lekarskih recepata
    • posebne mere bezbednosti
    • samo korišćenje narkotika retko kažnjivo

Zahveti za legalizaciju lakih droga:

  • argumenti u prilog
    • pravo čoveka da određuje svoju sudbinu, zabrana samo gura narkomane u svet kriminala
      • stav da u većini zemalja više ljudi strada zbog zloupotrebe alkohola i duvana nego oni koji život okončaju zbog droge
      • ovakva argumentacija je zamena teze – govori se o legalizaciji narkotika a ne o potrebi da se ograniči ili zabrani korišćenja drugih supstanci
    • odluka nekih lekarskih udruženja da se marihuana prepiše nekim bolesnicima
      • američki medicinski institut utvrdio da marihuana može biti primenjena u medicini
  • argumenti protiv
    • skoro uvek se počinje s lakim drogama a završava sa teškim
      • potreba za povećanjem doze zbog tolerancije je pravilo narkomanske karijere
      • nije izuzetak nego čest slučaj
    • marihuana kao lek, polemika
      • čak i da ima takvo dejstvo ne znači da bi je trebalo legalizovati jer i sad postoje lekovi koji nisu u slobodnoj prodaji

Kod nas se kažnjava već samo posedovanje narkotika. Naš zakonodavac se opredelio za zadržavanje dosadašnjeg režima kontrole lakih droga.

Alkoholizam

Alkoholizam je dugotrajno prekomerno konzumiranje alkoholnih pića koje dovodi do zavisnosti.

Pravi se razlika između:

  • alkoholofilije – potreba za uzimanjem alkohola
  • alkoholomanije – takva zavisnost koja u slučaju prestanka izaziva apstinencijalnu krizu

Podela alkoholičarske karijere na razdoblje:

  • akutnog – pijanac problem i
  • hroničnog pijanstva – težak pijanac

U svetu veliki broj ljudi godišnje umre od ciroze jetre.

Broj alkoholičara treba pomnožiti sa 4 da bi se dobio približan broj članova njihovih porodica koji su njihovim porokom ugroženi.

U alkoholičarski kriminalitet spadaju:

  • krivična dela vozača motornih vozila koji deluju od dejstvom alkohola
  • verbalna krivična dela poput uvreda i leveta
  • razni oblici telesnih povreda, ubistva i silovanja

Zajednička crta je agresivnost njihovih učinilaca koja je posledica uklanjanja inhibicionih faktora pomoću alkohola.

Alkohol je povezan sa nizom krivičnih dela nečinjenja.

Alkoholičarima se u našem krivičnom pravu usled zavisnosti od stalne upotrebe alkohola može izreći mera bezbednosti obaveznog lečenja.

Dejstvo kriminogenih faktora u razdobljima relativnog društvenog mira

Ova razdoblja karakteriše postojanje jednog dominantnog normativnog sistema koga prihvata većina članova zajednice. Postoje određena pravila igre i mehanizmi koji štite njhovo poštovanje.

Ustanove poput porodice i škole imaju zadatak da izgrade konformistički način ponašanja kod mladih dok uticaj na odrasle sa istim ciljem vrše izgrađeni mehanizmi socijalne kontrole.

Status pojedinca i uskraćivanje šanse od strane društva:

  • uprkos iluziji o ravnopravnosti ljudi, društva su daleko od realizacije te proklamacije
  • kriminalno ponašanje marginalizovanih društvenih slojeva rezultat je revolta zbog nemogućnosti da se takav status promeni ili češće specifičnog oblika prilagođavanja

Zločin kao izraz političkog bunta:

  • većina političkih sistema se bavi zatvaranjem alternativa
  • suština se sastoji u suzbijanju onih pokreta i ideja koje se smatraju neprihvatljivim
  • kriminalitet protesta (kontestativni)
    • Gassin
    • seljaci i kamiondžije koji blokiraju puteve, štrajkači
    • protesti ekoloških grupa
    • strogo govoreći ne spadaju u politička dela ali to mogu postati kada se njihovi aktivisti suprotstave organima reda

Postojanje različitih kontrakulturnih grupa:

  • postoje grupe čiji članovi usvajaju normativni sistem koji odstupa manje ili više od onog koji je dominantan
  • za kriminologiju su bitne one čiji je normativni sistem suprotan važećem
  • razne kriminalne grupe, maloletničke bande, grupe narkomana ali i religiozne sekte i sl

Nedelotvornost mehanizama socijalizacije

  • socijalizacija se svodi na proces u kome se na mlade prenose osnovne tekovine jednog kulturnog sistema
  • dve institucije tradicionalno zadužene za ostvarenje tog zadatka:
    • porodica
      • problemi s kojima se sreće porodica u egzistencijalnom pogledu
      • poremećeni odnosi roditelja
      • posebnu pažnju zaokuplja deficijentna razbijena porodica u kojoj nema jednog roditelja
        • verovalo se da maloletnici iz takve porodice lakše postaju prestupnici od onih koji potiču iz komletne porodice
        • sama konstatacija da je porodica razbijena ne znači da će ta okolnost delovati nepovoljnije automatski
        • gubitak majke je mnogo značajniji od gubitka oca
    • škola
      • nedovoljno stručno osoblje u školama
      • neobjašnjive izmene školskog sistema koje su vršene bez ikakve verifikacije

Uticaj medija:

  • sredstva masovne komunikacije pomoću kojih se potencijalno širokom krugu ljudi prenosi saznanje u najširem smislu reči
  • kao štetni sadržaji obično se navode:
    • kriminalni sadržaji koji prikazuju radnju izvršenja
    • senzacionalističko pisanje koje izaziva nepotreban strah
    • iznošenje detalja koji ometaju istragu
    • neobaziranje na pretpostavku nevinosti
    • zadiranje u privatni život
    • pornografski sadržaji dostupni deci
    • sadržaji namenjeni najmlađima sa nasiljem
  • oni koji tvrde da sredstva masovne komunikacije mogu delovati kriminogeno ukazuju na dela koja ukazuju na mogući uticaj viđenog ili pročitanog
  • protivnici ističu principe slobode štampe, pravo građana da budu informisani i slobodu stvaralaštva
  • iza ovih principa stoji razlog – zarada
  • građani imaju pravo da budu obavešteni ali mediji ne mogu da tretiraju senzacionalistički i skandalistički
  • pretpostavke za uspeh poboljšanja uslova života građana su pošten odnos zasnovan na kompletnoj dokumentaciji, inteligenciji i istini

Delovanje mehanizama društvene represije:

  • oni koji su zaduženi da suzbijaju zločin utiču ne njegovo vršenje
  • zakonodavac može doprineti porastu broja zločina – legalistički determinizam
    • što je u krivičnom pravu propisana zabrana manje prihvatljiva građanima i što se organi kontrole više upinju da obezbede njeno poštovanje, više proizvode prestupnike
  • neki osuđenici iz zatvora izlaze gori nego što su u njega ušli

Dva pristupa uzročnosti u kriminologiji; pokušaj objašnjenja kauzaliteta zločina; Švedski primer

Mnogobrojna objašnjenja uzročnosti se mogu podeliti u dve velike grupe:

  • prvu čine monokazualistička ili monofaktorska
    • zločin i kriminalitet povezuju sa dejstvom jednog osnovnog činioca
    • klasičan primer je učenje osnivača kriminologije Lombrosa i njegovog zločinačkog atavizma kojima objašnjava celokupan kriminalitet
    • osnivač novog teorijskog pravca daje objašnjenje koje najčešće uzrok apsolutizuje
    • tek drugi pokušavaju da dovedu dejstvo tog činioca u sklad sa uticajem ostalih
  • drugu čine multikazualistička ili multifaktorska objašnjenja
    • oslanja se na ravnopravno tretiranje niza raznovrsnih faktora
    • osnivač tog gledišta je italijanski kriminolog Ferri koji je dao prvi pokušaj integracije raznovrsnih činilaca
    • kasnije tome doprinose i Glueckovi

Milan Milutinović na našim prostorima:

  • na kriminalitet deluju dve grupe činilaca:
    • opšti uslovi razvoja klasnog društva
    • koreni kriminaliteta
  • na dezorganizovanje i otuđenje ličnosti utiču:
    • protivrečnost između društvenih potreba i mogućnosti zadovoljenja
    • težnja za sticanjem profita i bogaćenjem
    • lični interesi i individualistička psihologija
  • kriminogeni faktori:
    • individualni i
    • sociogeni
  • prema kauzalnom uticaju na kriminalitet:
    • uzroci,
    • uslovi i
    • povodi

Pokušaj objašnjenja kauzaliteta

Tražiti uzroke samo u ljudskim motivima nije isplativo jer ima tako nepredvidljivih zločina da se mogu sprečiti ili se od njih može zaštititi kao od zemljotresa ili valova plime.

Posmatranje ličnih crta prestupnika je samo jedan od mnogo načina za posmatranje zločina.

Mnoge zločine su izazvale njegove žrtve. Mnogo zločina ne bi bilo izvršeno da su žrtve bile svesne rizika.

Korporacijski i poslovni kriminalitet su udruženi sa mišljenjem da je sve dozvoljeno kad se radi o novcu.

 

Problemi s kojima se srećemo pri proučavanju kauzalnosti krim. fenomena:

  1. treba razdvojiti uzročnost pojedinog kriminalnog ponašanja od kauzalnosti kriminaliteta kao ukupnosti
  2. jasno je da se jednim činiocem ne može objasniti ni svako pojedino delo, ni njegov totalitet
  3. izvršena a neregistrovana dela deluju na objašnjenje kriminaliteta kao celine
  4. činjenica je da je razmatranje uzroka kriminaliteta jedno pitanje u kome dolazi od ideologizacija

Svako kriminalno ponašanje izazvano je spojem dve grupe činilaca: ličnim crtama pojedinca i spoljnim činiocima.

Njihovo dejstvo nema istu snagu kod svih dela, negde je pretežan uticaj jednih a negde drugih, negde deluju s približnim intenzitetom.

Švedski primer

Marcus Felson, zašto su u Švedskoj stope kriminaliteta toliko porasle pored svih programa čiji je cilj bio smanjivanje socijalne razlike.

To znači da zločin ima svoju logiku odvijanja koja dobrim delom ignoriše socijalnu pravdu, nejednakosti, vladinu socijalnu politiku, siromaštvo i slične pojave.

Saobraćajni kriminalitet

Saobraćajni kriminalitet su sva krivična dela kojima se u javnom saobraćaju ugrožavaju i povređuju ljudski život i imovina većeg obima.

To su sledeća ponašanja:

  • koja ugrožavaju raznorodna zaštićena dobra
    • telesni integritet čoveka i imovina
  • izvršena sa različitim subjektivnim odnosom učinioca prema delu
    • nehatna krivična dela ali ima i umišljajnih
  • vrše se u različitim vidovima saobraćaja
    • drumski, vazdušni, železnički, rečni, pomorski
  • vrše se u javnom saobraćaju i krše se propisi kojima se reguliše ova društvena delatnost

Razlog za izdvajanje u odvojenu vrstu kriminaliteta su teške posledice kao ogromne materijalne štete i veliki broj teško povređenih i poginulih lica.

Treba prvo da se klasifikuju – Kaiser:

  • nehatna – učinilac lako drži da do posledice neće doći ili nije ni svestan takve mogućnosti
  • namerna – namerno preuzima neku radnju ili se ponaša u toj meri bezobzirno da je očigledno pristao na posledicu koja je nastupila

Osobine saobraćajnih prestupnika (lične crte):

  • prosečne intelektualne sposobnosti
  • slabija sposobnost predviđanja ponašanja drugih
    • sebičnost, nestabilnost u odlukama i namerama, nedoslednost, odsustvo osećanja dužnosti
    • nemaju moralnih principa ni savesti
  • ukočenost u reagovanju i rukovanju motornim vozilom, stalna strepnja i prenapregnutost, ponekad uključena i agresivnost
  • nizak nivo kulture i ne žele da ga menjaju, neprilagođenost na gradski život
  • nizak nivo saobraćajne i tehničke kulture
    • voze retko na dugačkim relacijama
    • kratko vozačko iskustvo
    • u toku vožnje bave se drugim stvarima
  • veliki broj radio prekovremeno 27%, 60% agresivnost i vožnja pod dejstvom alkohola
  • konformizam i potčinjavanje autoritetu, prema ostalima samovoljno i neprijateljski
  • nemir, nestrpljivost, razdražljivost i sklonost ispadima
  • ne osećaju krivicu zbog posledica

Etiologija saobraćajnog kriminaliteta:

  • ponašanje vozača
    • ustalila se logika da je jedino objašnjenje u faktoru čovek
      • po toj logici on je uvek kriv, šta god da se dogodi
      • ako je put loš, trebalo je da prilagodi vožnju uslovima
      • ako je vozilo ili neki deo otkazao, nije smeo s takvim vozilom da učestvuje
    • njegova odgovornost se približava objektivnoj kakva postoji u građanskom pravu – obavezuje ga da nadoknadi svaku štetu njegovog vozila bez obzira na krivicu
    • nije uvek isključivi krivac za događaj.
  • stanje puteva
    • loše u našoj zemlji
    • država koja od vlasnika vozila i korisnika autoputeva redovno ubira sredstva za održavanje puteva dužna je da omogući građanima nivo putne mreže koji odgovara intenzitetu saobraćaja i broju vozila.
  • stanje vozila
    • nema države u ovom delu sveta gde je prosečna starost registrovanih automobila tako velika
    • opasnosti kod vozila starijih od 12 godina:
      • preko 12% neispravan sistem za upravljanje
      • preko 30% točkovi i sistem za vešanje
      • preko 45% svetlosno signalni uređaji i
      • 43% kočioni sistem
    • potrebna rigorozna kontrola ispravnosti vozila iznad 10 godina
    • pribegavanje ekonomskim stimulansima gde građanima koji poseduju automobil stariji od 12 godina uz beskamatno kreditiranje zamenom staro za novo olakšavati nabavku novog automobila

Problem se ne može rešavati samo povremenim zaoštravanjem propisa

  • posle početnog smanjenja broja slučajeva neprihvatljivog ponašanja u saobraćaju, posle nekog vremena stanje vraća u stare okvire

 

 

Politički kriminalitet; kriminalitet države; terorizam i kontraterorizam

Politička krivična dela su ona koja ugrožavaju unutrašnju i spoljnu bezbednost zemlje ili svaki napad na državu shvaćenu kao vlast.

Mogu se razlikovati:

  • veleizdaja – dela kojima se ugrožava vlast iznutra i
  • izdaja – pomaganje neprijatelja, špijunaža
  • terorizam – osoben tip ovog kriminaliteta

Lica koja vrše ovakva dela su u osnovi konvencionalni prestupnici čija je bitna crta uverenost u svoju istinu i opravdanost svojih ubeđenja.

Stav je da je ugrožavanje bezbednosti zemlje kažnjivo samo ako se vrši protivpravnim nasilnim aktima.

Deklaracija o osnovnim principima pravde za žrtve zločina i zloupotrebe moći (7. Kongres UN za sprečavanje zločina i postupanje sa prestupnicima, Milano 1985)  je ukazala da milioni ljudi pate zbog zločina i zloupotrebe moći.

Kriminalitet vladajućih – Ponti

  • nosioci političke vlasti često nju zloupotrebljavaju za protivzakonito bogaćenje ili
  • za obračun sa političkim protivnicima zabranjenim sredstvima
  • zatim je koriste da spreče krivični progon za ovakva dela što obezbeđuje imunitet

Zločini vlasti – Hagan – kršenje ljudskih prava koje vrše javni službenici ili njihovi agenti:

  • tajne policije koje se formiraju sa ciljem da uguše svaku ozbiljniju opoziciju vladi i sve političke aktivnosti unutar državnih granica
  • kršenje ljudskih prava političkih protivnika
  • genocid
  • zločini policije
  • nezakonito praćenje, prisluškivanje i eksperimentisanje

Šira definicija političkog kriminaliteta – sve kriminalne aktivnosti koje se vrše iz ideoloških razloga

Zločini države – kršenje ljudskih prava od strane države

Terorizam

Vid političkog kriminaliteta kojim se putem nepredvidivog nasilja teže ostvariti promene u društvu.

Terorizam je sistematsko ubijanje i razaranje ili pretnja da će oni biti primenjeni kojim se zastrašuju pojedinci, grupe, zajednice ili vlasti da bi se iznudili određeni zahtevi.

Prema kriterijumu domicilnosti:

  • domaći – napad izvode državljani protiv svoje zemlje
  • međunarodni – karakteriše ga element inostranosti

Prema sredstvima koje koriste i objektima koji se napadaju – Siegel:

  • revolucionarni – napada se na vlast, predstavnike i one koji je podržavaju
  • politički – protiv onih koji se suprotstavljaju političkoj ideologiji terorista
  • nacionalistički – manjinska etnička ili religiozna grupa koristi nasilje da bi stvorila nezavisnu državu
  • ciljni – napada se na predstavnike i/ili vlade koje se proglašavaju neprijateljskim
  • od države sponzorisani – prisiljava podanike na poslušnost napadom na manjine i oponente
  • nuklearni – mogu iskoristiti nuklearno oružje radi pretnje
  • kriminalni – terorističke grupe posežu za distribucijom droge ili kidnapovanjima kako bi popunile fondove za svoje aktivnosti
  • protiv životne sredine

Gaines i Leroy – prema sredstvima – onaj koji koristi:

  • biološko i hemijsko oružje
  • dostignuća visoke tehnologije – sajber terorizam
  • transportna sredstva
  • oružja manje snage

Bitne crte terorističkih akata – kriterijum za razlikovanje terorizma od delatnosti koje sa njim imaju neke zajedničke osobine (terorom npr)

  • ne postoji ideološka grupa za koju se unapred može znati da za njim neće posegnuti niti postoji sredstvo za koje procene da će biti delotvorno da ga ne upotrebe
  • specifični akti koje karakteriše:
    • komunikacija – ne mogu dovesti sami po sebi do promene u društvu, zato prenose poruke javnosti o uzrocima i ciljevima delovanja
    • zastrašivanje – stvaranje kolektivnog straha i osećaja potpune nesigurnosti
    • amoralnost
    • protivzakonitost

Način izveštavanja medija je od izuzetnog značaja za uspeh ciljeva koje teroristi postavljaju. Zbog toga mediji imaju posebnu strategiju izveštavanja o terorističkim akcijama koje zadovoljavaju interes javnost, a s druge strane vode računa da ne postanu sredstvo propagande terorističkih organizacija.

Trgovina ljudima

Trgovina ljudima se sastoji u dovođenju ljudskih bića u ropski status koji podrazumeva vlasništvo nad njima.

U okrilju Društva naroda usvojene su:

  • Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine belim robljem – 1910
  • Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine ženama i decom 1921
  • Konvencija o ropstvu 1926
  • Međunarodna konvencija o suzbijanju trgovine punoletnim ženama 1933.

Pošto je ljude interesovalo da emigriraju u SAD i visokorazvijene zemlje Evrope, organizacije iz kriminalnog podzemlja su se angažovale na zadatku da prebace one koji dobro plate u neku zemlju – krijumčarenje ljudi (smuggling) i ono se obavlja korišćenjem najrazličitijih prevoznih sredstava i tehnika.

Ne treba to mešati sa trgovinom ljudima (trafficking) iako može postojati veza – onaj koji nema novac da plati mora da odradi tu sumu, čime postaje vlasništvo onog ko finansira njegovo krijumčarenje.

Ženama se najčešće trguje radi navođenja na prostituciju – sex trafficking, decom iz istog razloga ali i radi usvajanja, muškarcima radi iskorišćavanja za najrazličitije, najopasnija a slabo plaćene poslove.

Balkan – početak 90ih godina prošlog veka.

Naša država je označena uglavnom kao država tranzicije – najveći deo je samo na proputovanju kroz našu državu.

Manji deo ostaje na ovom tlu – država destinacije, a nije zanemariv ni broj koji su žrtve trgovine ljudima koja se odvija na zapadu – država porekla.

Organizovani kriminalitet

Definicija organizovanog kriminaliteta:

  • šira – delatnost kriminalnih organizacija, ako postoji organizacija postoji i organizovani kriminalitet
  • uža – nije dovoljno samo postojanje organizacija nego i četiri uslova:
    1. organizaciona dimenzija
    2. kontinuirano bavljenje delatnostima sa ciljem sticanja i maksimizacije profita – posluju kao kriminalne korporacije
    3. upotreba nasilja u cilju očuvanja pozicija prvenstva ii monopola, radi širenja monopola, finansiranje ubistva u cilju sprečavanja primene prava
    4. korupcija policijskih, sudskih i političko izvršnih vlasti

Organizacija – tradicionalni model mafije (Cosa Nostra):

  • podseća na srednjovekovna društva
  • na vrhu je vođa – Capo, Don, Padre ili Boss
  • zamenik ili Sotocappo, Underboss je prvi sledeći nivo
  • između glavnog i njegovog zamenika nalazi se savetnik – Consigliere, counselor čiji je uticaj veći od zamenikovog
  • ispod zamenika je nekoliko kapetana (Caporegima) od kojih svaki ima više vojnika – (Soldati) koji vrše neposredno poslove za organizaciju
  • Cosa nostra je organizovana kao kriminalni sindikat

Noviji model organizacije, Chembliss, kriminalno podzemlje Sijetla:

  • deluje u vidu mreže zločina
  • podzemna nevidljiva industrija koja se gradi na ilegalnoj kocki, drogama, lihvarenju , prevarama i prostituciji
  • tri nivoa organizacije:
    1. finansijeri
    2. organizatori
      1. biznismeni
      2. političari
      3. funkcioneri pravosuđa
    3. i reketaši

Delatnosti:

  • legalne
    • povezane s pranjem novca i svi poslovi koji donose visok profit
  • nelegalne
    • trgovina narkoticima, posredovanje pri zapošljavanju, kockanje, lihvarenje, ucene i reketiranje – iznuđivanje novca za zaštitu koja nije tražena

Pranje novca – proces kojim neko prikriva postojanje, ilegalno poreklo ili ilegaln upotrebu prihoda da bi ga zatim prikazao tako da on izgleda kao legitiman.

  • odnosi se na delatnost kriminalaca koji teže da očiste novac stečen kriminalnim aktivnostima da bi se izgubio trag o njegovom poreklu

Podela:

  • nacionalne
    • svoje aktivnosti obavljaju u okvirima državne teritorije
    • napuljska Camorra, kalabrijska Ndrangheta i Sacra Corona Unita u Italija
  • međunarodne

Zarade od organizovanog kriminaliteta su ogromne, najviše od distribucije narkotika, lihvarenja i organizovanja prostitucije

Suzbijanje:

  • izrada zakonskih akata koji treba da povećaju šanse
  • problem je faktička abolicija učinioca zbog raširene korupcije
  • društva koja žele da se ovog zla oslobode moraju da se pomire da će to imati posledice na prirodu odnosa

Skoro sve zemlje prikrivaju postojanje nacionalnog organizovanog kriminaliteta ili se on objašnjava teorijom zavere stranaca

Transnacionalni organizovani kriminalitet

Najčešće se misli na kriminalne delatnosti poput krijumčarenja droga i oružja, trgovinu ukradenim automobilima i pranje novca van države domicila.

Drugi izrazi:

  • multinacionalni sistemski kriminalitet
  • prekogranični organizovani kriminalitet
  • međunarodni organizovani kriminalitet

Transnacionalne kriminalne organizacije:

  • Mafija, Cosa Nostra
  • Japanske Jakuze
  • kineske Trijade
  • kolumbijski narkokarteli – Medelin i Kali
  • francuska Ujedinjena Korzika
  • afričke organizacije – najpoznatija nigerijska mafija

Osnovne aktivnosti:

  • krijumčarenje droga
  • krijumčarenje oružja i municije
  • trgovina ljudskim bićima
  • prostitucija
  • krijumčarenje i ilegalna trgovina kulturnim dobrima
  • falsifikovanje novca
  • ilegalno unošenje opasnih materija
  • pranje novca
  • korupcija

Akcije usmerene na izgradnju mehanizama efikasnije kontrole:

  • april 1994, Kurmajer – Međunarodna konferencija o pranju novca
    • globalna strategija kontrole pranja novca
    • mreža protiv pranja novca – anti monez laundering net
  • novembar 1994, Napulj – Ministarska konferencija o transnacionalnom organizovanom kriminalitetu
    • usvojena dva akta – Politička deklaracija i Globalni plan akcija
  •  decembar 2000, Palermo – Konvencija UN protiv transnacionalnog organizovanog kriminaliteta i dopunski protokoli o pravnoj pomoći