Proširenje ugovorne odgovornosti

ZOO dozvoljava da se ugovorom promeni zakonski režim odgovornosti na štetu dužnika.
Definicija: Sporazum kojim se proširuje odgovornost dužnika i na slučajeve u kojima on, prema zakonu, inače ne bi bio odgovoran.
Vremenski uslov: Ovakav sporazum pravno je moguć samo pre nego što šteta nastane.
    ◦ Obrazloženje: Ako šteta već postoji, sporazum o njenom snošenju nije „proširenje odgovornosti” (jer odgovornosti u trenutku nastanka nije bilo), već predstavlja drugi pravni posao (npr. preuzimanje duga ili poravnanje).

PREDMET PROŠIRENJA (ŠTA SE MOŽE UGOVORITI?)
Strane mogu ugovoriti da dužnik odgovara strože nego što zakon nalaže u sledećim pravcima:
Odgovornost za slučaj (Viša sila): Dužnik može prihvatiti da odgovara i kada je do povrede došlo usled okolnosti koje nije mogao sprečiti, otkloniti ili izbeći,.
Odgovornost za nepredvidljivu štetu: Po zakonu se za nepredvidljivu štetu odgovara samo kod kvalifikovane krivice (namera/gruba nepažnja). Ugovorom se može predvideti obaveza naknade nepredvidljive štete i bez takve krivice.
Neimovinska šteta (Specifičnost): Zakon ne zabranjuje izričito da se ugovori naknada neimovinske štete (za bol i strah) kod povrede ugovora.
    ◦ Stav prakse: Iako su sudovi restriktivni i vezuju ugovornu odgovornost za imovinsku štetu, teorija smatra da nema razloga da se ovo ne dozvoli ako je u skladu sa načelom savesnosti, naročito ako je oštećeni fizičko lice.

USLOVI PUNOVAŽNOSTI (OGRANIČENJA)
Sloboda ugovaranja nije apsolutna. Granicu predstavlja načelo savesnosti i poštenja. Da bi proširenje bilo punovažno, sud ceni srazmeru (reciprocitet):
Transakciono (recipročno) proširenje: Ako dužnik prihvata pojačanu odgovornost da bi zauzvrat dobio neku pogodnost (višu cenu, duži rok, zaključenje posla), takvo proširenje je punovažno.
    ◦ Napomena: Uzvratna pogodnost ne mora biti matematički jednaka riziku, dovoljna je „približna srazmera”.
Nedozvoljeno proširenje: Ako je proširenje nametnuto u neravnopravnom odnosu bez srazmerne koristi za dužnika, sud ga može oceniti kao protivno načelu savesnosti i poštenja.

ZAŠTITA SLABIJE STRANE (POTROŠAČI)
Posebno strog režim važi u odnosima trgovac–potrošač.
Nepravična odredba: Svako proširenje odgovornosti potrošača koje dovodi do značajne nesrazmere u pravima i obavezama na njegovu štetu smatra se nepravičnom odredbom.
Sankcija: Takva odredba je apsolutno ništava.

DEJSTVA (PRAVNE POSLEDICE)
Ako je klauzula punovažna: Poverilac ima pravo da zahteva naknadu štete i za slučajeve obuhvaćene proširenjem (npr. šteta od više sile).
Ako je klauzula ništava (protivna načelu savesnosti): Poverilac ne može tražiti naknadu u proširenom obimu. Sud će tada raspraviti odgovornost primenom opštih pravila ZOO (kao da proširenje nije ni ugovoreno),.

Ograničenje i isključenje ugovorne odgovornosti

U našem pozitivnom pravu (ZOO), ugovorne strane su načelno slobodne da sporazumno modifikuju zakonski režim odgovornosti i da ga ublaže.
Definicija: Ugovorne odredbe kojima se otežava zasnivanje odgovornosti dužnika ili sužava njen obim u odnosu na zakonska pravila.
Vremenski uslov: Klauzule o isključenju/ograničenju pravno dejstvo proizvode samo ako su ugovorene pre nastanka štete.
    ◦ Razgraničenje: Ako se sporazum zaključi nakon nastanka štete, to nije ograničenje iz člana 265 ZOO, već se smatra otpuštanjem duga.
Podela:
    1. Klauzule o uslovima odgovornosti (npr. da se odgovara samo za nameru).
    2. Klauzule o obimu odgovornosti (npr. maksimizacija iznosa naknade).

ŠTA SE MOŽE UGOVORITI (SADRŽINA KLAUZULA)
Na osnovu autonomije volje, strane mogu ugovoriti:
• Da dužnik odgovara samo za određeni stepen krivice (npr. samo ako je kriv, čime se isključuje odgovornost za slučaj, ili samo za kvalifikovanu krivicu).
• Da dužnik odgovara samo do određenog iznosa (maksimizacija naknade),.
• Da se isključuje odgovornost za određene uzroke (npr. propast stvari) ili za materijalne nedostatke.

OGRANIČENJA SLOBODE UGOVARANJA (BITNI ELEMENTI – ZABRANE)
Zakon postavlja stroge granice punovažnosti ovih klauzula. Ovo su tri ključna pravila koja morate znati:
1. Zabrana isključenja za kvalifikovanu krivicu:
    ◦ Ništava je odredba kojom se unapred isključuje odgovornost za nameru ili krajnju nepažnju.
    ◦ Pojam namere: Ovde se ne misli na nameru da se drugome naškodi (animus nocendi), već na namerno neizvršenje ili povredu obaveze.
2. Zabrana kod monopolskog položaja:
    ◦ Ništava je odredba kojom se isključuje odgovornost čak i za običnu nepažnju, ako je takav sporazum proizašao iz monopolskog položaja dužnika ili neravnopravnog odnosa strana.
3. Ograničenje kod maksimiziranog iznosa:
    ◦ Ako je ugovoren najviši iznos naknade, on ne sme biti u očiglednoj nesrazmeri sa štetom.
    ◦ Gubitak privilegije: Čak i ako je punovažno ugovoren limit (limitirani iznos), poverilac ima pravo na potpunu naknadu (preko tog iznosa) ako je štetu prouzrokovao dužnik namerno ili krajnjom nepažnjom.

SPECIFIČNI SLUČAJEVI (POSEBNE ZABRANE)
Pored opštih pravila ZOO-a, postoje posebni režimi gde je isključenje zabranjeno:
Ugovor o građenju: Ne može se isključiti/ograničiti odgovornost za nedostatke koji utiču na solidnost građevine (bitni zahtevi), niti za nedostatke zemljišta.
Potrošački ugovori: Odredba kojom trgovac isključuje/ograničava odgovornost za povredu obaveze prema potrošaču smatra se nepravičnom odredbom (ako stvara znatnu nesrazmeru protivno načelu savesnosti i poštenja) i kao takva je ništava.

ISTORIJSKI KONTEKST (Ratio Legis – Napomena)
Ranije, po Opštim uzansama za promet robom, ovakve klauzule su bile načelno zabranjene (nije se mogla isključiti odgovornost). Današnje rešenje u ZOO predstavlja zaokret ka slobodi ugovaranja, uz zadržavanje zaštite od zloupotreba kroz zabranu isključenja za teže oblike krivice.

Pravo poverioca da zahteva ispunjenje obaveze

U srpskom pozitivnom pravu, osnovno pravilo glasi: Poverilac je ovlašćen da zahteva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan da je ispuni.
Načelo dužnosti ispunjenja: Ceo sistem posledica povrede obligacije (pa i naknada štete) temelji se na zakonskom načelu da je svaki dužnik dužan da izvrši svoju obavezu onako kako ona glasi.
Standard ponašanja: Dužnik obavezu mora ispuniti savesno i u svemu u skladu sa njenom sadržinom.

PREDMET ZAHTEVA: REALNO ISPUNJENJE (IN NATURA)
Poverilac ima pravo na realno ispunjenje (exécution en nature). To znači da može zahtevati tačno onu činidbu koja je predmet obaveze, a ne njen novčani ekvivalent.
Činidba se može sastojati u:
• Predaji neke stvari.
• Prenosu prava.
• Činjenju.
• Uzdržavanju od činjenja (na koje bi inače imao pravo).
• Trpljenju.

CILJ I SVRHA OBLIGACIJE (RATIO)
Zašto zakon insistira na ispunjenju, a ne na šteti?
Cilj ugovora: Strane stupaju u odnos da bi dobile ispunjenje obećanog, a ne da bi naplatile štetu. Naknada štete je „nezželjeni scenario“.
Zabrana bogaćenja: Naknada štete u našem pravu služi samo da pokrije gubitak, a ne da obogati poverioca. Zato naknada štete nije i ne može biti motiv za zaključivanje ugovora.

ODNOS PREMA NAKNADI ŠTETE
Pravila o ugovornoj odgovornosti (naknadi štete) nisu alternativa ispunjenju, već predstavljaju konkretizaciju načela dužnosti ispunjenja u slučaju kada dužnik ne postupi po svojoj obavezi (neispunjenje, zadocnjenje, neuredno ispunjenje).

Obligacionopravni zahtev

Poverilac ima pravo na određenu činidbu, ali se mora razlikovati postojanje tog prava od mogućnosti da se ono prinudno traži.
Definicija: Obligacionopravni zahtev je posebno subjektivno pravo poverioca da od dužnika zahteva izvršenje dugovane činidbe.
Pravna priroda: To je zahtev materijalnopravne prirode. On je primarno usmeren prema dužniku, a ne prema sudu ili državi.
Momenat nastanka (Dospelost):
    ◦ Poverilac stiče pravo na činidbu zaključenjem ugovora.
    ◦ Obligacionopravni zahtev (pravo da se traži ispunjenje) stiče se tek dospelošću obaveze.
    ◦ Primer za ispit: Kod prodaje, prodavac stiče pravo na cenu odmah, ali zahtev da mu se ona isplati (i da tuži) stiče tek isporukom robe, ako je tako ugovoreno.

DEJSTVA I ZAŠTITA PRAVA
Poverilac svoje pravo vrši tako što od dužnika zahteva ispunjenje. Ako dobrovoljno ispunjenje izostane, aktiviraju se mehanizmi zaštite:
Sudska zaštita: Ako se dužnik ogluši o zahtev, poverilac može podneti tužbu tražeći da sud osudi dužnika na izvršenje.
Prinudno izvršenje: Ako dužnik ne postupi ni po presudi, pokreće se izvršni postupak radi prinudnog namirenja.
Alternativni načini namirenja: Poverilac se može namiriti iz sredstava obezbeđenja ili prebijanjem (kompenzacijom) duga mimo volje dužnika.
Prava kod manljivog ispunjenja: Ako dužnik ispuni obavezu ali neuredno (sa nedostacima), poverilac ima pravo da zahteva:
    ◦ Otklanjanje nedostataka, ili
    ◦ Predaju druge stvari bez nedostataka (ispunjenje tačno kako obaveza glasi).

PRESTANAK I SPECIFIČNOSTI (ZASTARELOST)
Dejstvo zastarelosti: Nastupanjem zastarelosti ne prestaje obaveza, niti pravo poverioca da traži ispunjenje.
Gubitak sankcije: Zastarelošću se gubi samo mogućnost prinudnog izvršenja putem suda (obligacija postaje prirodna).

Standardi pažnje u vršenju prava i obaveza

Zakon propisuje kako se obaveze moraju izvršavati. Obe strane su dužne da se pridržavaju načela savesnosti i poštenja.
Standard pažnje zavisi od vrste odnosa:
Pažnja dobrog privrednika: Zahteva se u pravnim odnosima u privredi.
Pažnja dobrog domaćina: Zahteva se u građanskopravnim odnosima.
Pažnja dobrog stručnjaka: Zahteva se u izvršavanju obaveza iz profesionalne delatnosti (postupanje po pravilima struke i običajima).

Odnos nije jednostran; i poverilac ima dužnosti u procesu ispunjenja:
• Ne sme ometati dužnika u ispunjenju niti otežavati izvršenje.
• Dužan je da preduzme razumne mere za smanjenje štete izazvane povredom obaveze (u suprotnom, dužnik može tražiti smanjenje naknade).

Ugovor o prodaji

Definicija: Ugovor o prodaji je ugovor kojim se prodavac obavezuje da stvar koju prodaje preda kupcu tako da ovaj stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cenu.
Suština (Ratio): Osnovna funkcija je razmena stvari za novac.
Razlika titulus/modus (Ključno za razumevanje!): U našem pravu (ZOO), sam ugovor je samo pravni osnov (iustus titulus). Svojina ne prelazi momentom potpisivanja ugovora, već je potreban materijalni akt predaje (modus acquirendi).
    ◦ Napomena: Ovo je razlika u odnosu na sisteme gde svojina prelazi samim ugovorom (tzv. translativno dejstvo).

PRAVNE OSOBINE
Ovo morate znati taksativno da nabrojite:
Imenovan ugovor: Zakon ga posebno reguliše.
Konsensualan: Nastaje prostom saglasnošću volja o bitnim elementima (stvar i cena). Predaja stvari nije uslov za nastanak, već akt izvršenja.
Neformalan (Pravilo): Ne zahteva posebnu formu.
    ◦ IZUZETAK (Važno!): Ugovor o prometu nepokretnosti mora biti u pismenoj formi sa overenim potpisima (solemnizacija). Ako nema formu, nema pravno dejstvo.
Dvostrano obavezan: Rađa uzajamne obaveze obe strane.
Teretan: Postoji naknada za korist (princip ekvivalencije).
Komutativan: Zna se šta ko daje i šta ko prima. (Može biti aleatoran samo izuzetno, npr. „kupovina nade“ – buduća žetva).
Kauzalan: Vidljiv je cilj/osnov obavezivanja.

BITNI ELEMENTI (Sastojci ugovora)
Ugovor ne postoji bez saglasnosti o stvari i ceni.
A) STVAR (Predmet prodavčeve obaveze)
Mora biti u prometu (res in commercio). Prodaja stvari van prometa (npr. javna dobra) je ništava.
Buduća stvar: Moguća je prodaja stvari koja ne postoji u trenutku ugovora, već će tek nastati (npr. rod voćnjaka, mašina u proizvodnji).
Propast stvari: Ako je stvar propala pre ugovora – ugovor ne proizvodi dejstvo.
Specijalno pitanje: PRODAJA TUĐE STVARI
Pravilo ZOO: Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovarače (ugovor NIJE ništav).
Objašnjenje: Pošto ugovor ne prenosi svojinu odmah, već stvara obavezu da se ona prenese, prodavac može u međuvremenu pribaviti stvar.
Prava kupca: Ako kupac nije znao da je stvar tuđa, a prodavac ne može da ispuni ugovor (ne pribavi stvar), kupac može:
    1. Raskinuti ugovor i
    2. Tražiti naknadu štete.
B) CENA (Predmet kupčeve obaveze)
Novčana naknada: Mora biti u novcu (inače je razmena).
Određena ili odrediva: Mora se znati iznos ili način kako se izračunava.
    ◦ Razlika Privreda vs. Građanska lica (Ispitno pitanje!):
        ▪ Građansko pravo: Ako cena nije određena ni odrediva -> ugovor nema pravno dejstvo.
        ▪ Privreda: Ako cena nije određena -> kupac plaća tekuću/razumnu cenu (ugovor opstaje).
Pravična: Ako je cena „neozbiljna“ (bagatelna), to može ukazivati na poklon ili grešku.

DEJSTVA UGOVORA (OBAVEZE STRANA)
A) OBAVEZE PRODAVCA
1. Obaveza predaje stvari (Traditio):
    ◦ Cilj: Omogućiti kupcu državinu i sticanje svojine.
    ◦ Način: Iz ruke u ruku, simbolična (ključevi), upis u zemljišne knjige (za nepokretnosti).
    ◦ Vreme i mesto: Po ugovoru. Ako nije ugovoreno -> u mestu prebivališta prodavca u vreme zaključenja ugovora.
    ◦ Plodovi: Pripadaju kupcu od roka za predaju.
2. Odgovornost za nedostatke:
    ◦ Materijalni nedostaci: Skrivene mane stvari.
    ◦ Pravni nedostaci (Evikcija): Garantuje da treće lice nema prava na stvari koja isključuju pravo kupca.
Rizik slučajne propasti stvari:
• Rizik snosi prodavac sve do predaje stvari (jer je on i dalje vlasnik do tog momenta).
Izuzetak: Ako kupac kasni sa prijemom (poverilačka docnja), rizik prelazi na kupca.

B) OBAVEZE KUPCA
1. Isplata cene:
    ◦ Osnovna obaveza. Vreme i mesto po ugovoru, ili u trenutku predaje stvari (načelo istovremenosti).
    ◦ Može se dugovati i kamata ako kupac kasni.
2. Preuzimanje stvari:
    ◦ Kupac je dužan da preduzme radnje nužne za preuzimanje.
    ◦ Ako odbije preuzimanje bez razloga -> pada u poverilačku docnju (rizik prelazi na njega).

Prodaja s pravom otkupa

Definicija: Kupoprodaja sa pravom otkupa je ugovor kod kojeg prodavac zadržava pravo da u određenom roku uzme stvar natrag od kupca vraćajući mu cenu.
Ekonomska suština (Ratio): Najčešće služi kao sredstvo obezbeđenja (slično zalozi). Prodavac dolazi do novca (cene), a stvar daje kao garanciju, s tim da je može vratiti ako vrati novac. Korišćenje stvari od strane kupca je svojevrsna zamena za kamatu.
Status u pravu Srbije: Ovo je neimenovan ugovor (ZOO ga ne reguliše posebno), ali se zaključuje po opštim pravilima obligacionog prava.

PRAVNA PRIRODA (Teorijsko određenje)
Na ispitnom pitanju o pravnoj prirodi, očekuje se sledeći odgovor:
• To NIJE zaključenje dva ugovora, već jedan ugovor sa raskidnim uslovom.
• Uslov je potestativan (zavisi od volje prodavca).
• Pravo otkupa je lično imovinsko pravo (obligaciono – ius ad rem), ali se upisom u javne knjige (kod nepokretnosti) može suprotstaviti trećim licima.
Prenosivost: Pravo je prenosivo (inter vivos) i nasledivo, osim ako je vezano isključivo za ličnost prodavca.

BITNI ELEMENTI I USLOVI
Da bi ovaj institut proizvodio dejstvo, moraju biti ispunjeni sledeći uslovi:
Ugovaranje klauzule: Pravo otkupa mora biti ugovoreno u trenutku zaključenja osnovne kupoprodaje.
Rok:
    ◦ Stranke ga određuju ugovorom.
    ◦ Ako nije određen, teorija predlaže rokove (npr. 3 ili 5 godina), ali je bitno da ne traje duže od zakonskih okvira opštih rokova zastarelosti ili ugovorenog roka.
    ◦ Rok teče od dana ugovaranja.
Forma izjave o otkupu:
    ◦ Vazi princip paralelizma formi: Ako je ugovor o prodaji morao biti formalan (npr. nepokretnost), i izjava o otkupu mora biti u istoj formi radi pravne sigurnosti.
    ◦ Izjava mora biti upućena kupcu na siguran način.

DEJSTVA UGOVORA (Prava i obaveze)
A) Položaj kupca (pre otkupa):
• Kupac postaje vlasnik stvari predajom, ali je njegova svojina ograničena (pod raskidnim uslovom).
Zabrana raspolaganja: Kupac ne sme da otuđi stvar niti da je optereti stvarnim pravima u korist trećih lica tokom trajanja prava otkupa.
B) Vršenje prava otkupa (aktiviranje klauzule):
• Vršu se jednostranom izjavom volje prodavca (vansudski raskid). Nije potrebna saglasnost kupca, niti tužba, dovoljno je da izjava stigne do kupca.
• Dejstvo nastupa momentom izjave – nastaje obaveza povraćaja.
C) Obaveze pri povraćaju (restitucija):
1. Prodavac vraća:
    ◦ Iznos kupovne cene (obično bez kamate, jer je kupac koristio stvar).
    ◦ Troškove zaključenja ugovora.
    ◦ Nužne i korisne troškove koje je kupac imao, ali samo do visine povećane vrednosti stvari (ako je kupac povećao vrednost).
2. Kupac vraća:
    ◦ Stvar u stanju u kakvom je primio (uzimajući u obzir redovno habanje).

ODNOS PREMA TREĆIM LICIMA (Povreda zabrane otuđenja)
Šta ako kupac proda stvar trećem licu pre isteka roka za otkup?
Savesno treće lice: Ako treće lice nije znalo za pravo otkupa -> ono stiče svojinu. Prodavac ne može uzeti stvar od trećeg lica, već ima pravo samo na naknadu štete od svog kupca.
Nesavesno treće lice: Ako je znalo (ili moralo znati) za pravo otkupa -> sticanje je nevažeće, prodavac može povratiti stvar.
Zaštita upisom: Kod nepokretnosti, upis prava otkupa u zemljišne knjige čini da pravo deluje prema svima (erga omnes), isključujući savesnost trećih lica.

Prodaja sa zadržavanjem prava svojine

Definicija: Ovo je poseban vid ugovora o prodaji kod koga prodavac, iako je predao stvar kupcu, zadržava pravo svojine (pravo raspolaganja) sve dok kupac ne isplati cenu u potpunosti.
Suština: Razdvajaju se trenutak predaje (sticanje državine) i trenutak prelaza svojine (sticanje prava).
Preduslov: Cena se ne isplaćuje istovremeno sa predajom (prodaja na kredit/rate).

PREDMET UGOVORA (Bitno!)
Samo pokretne stvari: Prema ZOO, predmet ovog ugovora mogu biti isključivo pokretne stvari.
Zašto ne nepokretnosti? (Ratio): Kod nepokretnosti se svojina stiče upisom u zemljišne knjige koji je bezuslovan. Uslovljeno pravo se ne može upisati na način koji odgovara prirodi ovog ugovora.

PRAVNA PRIRODA
Ovo je često trik pitanje.
Nije založno pravo: Iako služi obezbeđenju naplate cene, ovo nije zaloga jer prodavac zadržava svoje pravo svojine, a ne stiče pravo na tuđoj stvari.
Uslovljenost: Kupac je držalac, a vlasnik postaje tek ispunjenjem uslova (isplatom cene).

DEJSTVA UGOVORA I PRELAZ RIZIKA
A) Trenutak sticanja svojine (Traditio brevi manu)
• Isplatom cene kupac stiče svojinu automatski, bez potrebe za novom izjavom prodavca ili ponovnom predajom.
• Ovo je slučaj predaje „kratkom rukom“ (traditio brevi manu) – stvar je već kod kupca, samo se menja pravni naslov (iz državine u svojinu).
B) Rizik slučajne propasti stvari (Izuzetak od opšteg pravila!)
Pravilo ZOO: Iako je prodavac i dalje vlasnik do isplate cene, rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi KUPAC od momenta kada mu je stvar predata.
Ratio: Kupac stvar koristi i upotrebljava, pa je pravično da snosi rizik iako formalno još nije vlasnik.

ODNOS PREMA TREĆIM LICIMA
Šta ako kupac (koji još nije vlasnik) proda stvar dalje?
Pravilo: Kupac ne može punovažno preneti svojinu na treće lice jer je ni sam nema (Nemo plus iuris…). Prodavac kao vlasnik može tražiti stvar nazad svojinskom tužbom (reivindicatio).
Izuzetak (Sticanje od nevlasnika): Ako je treće lice savesno (nije znalo niti moglo znati da prodavac nije vlasnik) i steklo je stvar na originaran način, ono postaje vlasnik. Tada prodavac gubi pravo na povraćaj stvari.

NEIZVRŠENJE OBAVEZE (Kupac ne plaća cenu)
Ako kupac dođe u docnju sa isplatom, prodavac ima prava kao i svaki poverilac:
1. Zahtev za ispunjenje (da kupac plati) ili
2. Raskid ugovora:
    ◦ U slučaju raskida, prodavac traži povraćaj stvari (jer je i dalje vlasnik).
    ◦ Stvar se mora vratiti u stanju u kom je predata.
    ◦ Prodavac ima pravo na naknadu štete zbog neizvršenja.

Prodaja sa pravom preče kupovine

Definicija: To je ugovor (klauzula) kojim se kupac obavezuje da, u slučaju da želi da proda stvar trećem licu, o toj nameri obavesti prodavca i ponudi mu da on stvar kupi pod istim uslovima.
Pravna priroda: Pravo preče kupovine je lično pravo (neprenosivo).
Izvori prava:
    1. Ugovor (najčešće klauzula u ugovoru o prodaji ili zakupu).
    2. Zakon (zakonsko pravo preče kupovine – npr. suvlasnici, poljoprivredno zemljište).
    3. Testament.

BITNI ELEMENTI I NAČIN VRŠENJA (Mehanizam)
Da bi prodavac ostvario ovo pravo, moraju se ispuniti sledeći koraci:
Obaveza obaveštenja (Notifikacija):
    ◦ Kupac mora obavestiti prodavca o nameravanoj prodaji trećem licu, uslovima prodaje i visini cene.
    ◦ Forma obaveštenja: Ako je ugovor o prodaji morao biti u svečanoj formi (ad solemnitatem), i ponuda prodavcu mora biti u toj formi.
Rok za izjašnjenje (ZOO):
    ◦ Prodavac mora da izjavi da kupuje stvar u roku od mesec dana (30 dana) od dana obaveštenja.
    ◦ Ovaj rok je dispozitivan (stranke mogu ugovoriti drugi), ali zakonski rok važi ako nije drugačije ugovoreno.
Isplata cene:
    ◦ Istovremeno sa izjavom da kupuje stvar, prodavac mora isplatiti cenu (ili je deponovati kod suda).
    ◦ Specifičnost: Ako treće lice nudi nenovčanu naknadu (stvar), prodavac plaća procenjenu vrednost u novcu.

TRAJANJE I PRENOSIVOST (ZOO ograničenja)
Ovo su imperativne norme koje morate znati:
Rok trajanja prava: Pravo preče kupovine prestaje po isteku 5 godina od zaključenja ugovora.
    ◦ Pravilo redukcije: Ako stranke ugovore duži rok, on se svodi na 5 godina.
Neprenosivost: Pravo je vezano za ličnost. Ne može se otuđiti niti naslediti (gasi se smrću titulara), osim ako zakon ne kaže drugačije.

POVREDA PRAVA (Odnos prema trećim licima)
Šta se dešava ako kupac proda stvar trećem licu, a ne obavesti prodavca? Rešenje zavisi od savesnosti trećeg lica.
Treće lice je SAVESNO (nije znalo za pravo preče kupovine):
    ◦ Prenos svojine je punovažan.
    ◦ Prodavac ima pravo samo na naknadu štete od svog saugovarača (kupca).
Treće lice je NESAVESNO (znalo je ili moralo znati):
    ◦ Prodavac može tužbom zahtevati da se prenos poništi i da se stvar njemu ustupi pod istim uslovima.
    ◦ Prekluzivni rokovi za tužbu:
        ▪ Subjektivni rok: 6 meseci od dana saznanja za prenos.
        ▪ Objektivni rok: 5 godina od prenosa svojine na treće lice.

RAZLIKE: UGOVORNO vs. ZAKONSKO PRAVO

KriterijumUgovorno pravo (ZOO)Zakonsko pravo (npr. suvlasnici)
TrajanjeOgraničeno (max 5 godina)Neograničeno (dok zakon važi)
DejstvoInter partes (osim ako je upisano u javne knjige ili je treće lice nesavesno)Erga omnes (deluje prema svima)
Javna prodajaNe može se istaći (gasi se)Može se isticati (npr. suvlasnik)

PRESTANAK I IZUZECI
Prinudna javna prodaja: Kod ugovornog prava, prodavac se ne može pozivati na svoje pravo ako se stvar prodaje na javnoj dražbi (jer je to prodaja bez volje kupca).
    ◦ Izuzetak: Ako je pravo bilo upisano u javnu knjigu, a nije pozvan na dražbu, može tražiti poništenje.
Poklon i razmena: Pravo preče kupovine se ne aktivira kod poklona ili razmene, već samo kod prodaje.

Prodaja s pravom traženja povoljnijeg kupca

Definicija: To je ugovor o prodaji u kome prodavac zadržava pravo da odustane od ugovora (raskine ga) ako u određenom roku pronađe kupca koji nudi povoljnije uslove.
Pravni položaj strana: Ovo je pogodnost za prodavca (veruje da može postići bolju cenu), a ograničenje za kupca (njegov položaj je pravno nesiguran određeno vreme).

PRAVNA PRIRODA
Neimenovan ugovor: ZOO ovu vrstu prodaje ne predviđa kao poseban imenovan ugovor, ali je stranke mogu ugovoriti na osnovu načela slobode ugovaranja.
Uslovljenost: Reč je o ugovoru sa raskidnim uslovom. Ako se ispuni uslov (pojava povoljnijeg kupca i odustanak prvog kupca od izjednačenja ponude), ugovor prestaje.

BITNI ELEMENTI I USLOVI
Da bi prodavac mogao da koristi ovo pravo, moraju biti ispunjeni sledeći koraci:
Povoljnija ponuda: Mora se pojaviti treće lice koje nudi bolje uslove od prvobitnog kupca.
Obaveštenje (Notifikacija): Prodavac je dužan da o novoj ponudi izvesti kupca.
Pravo preče kupovine (Izjašnjavanje): Prvobitni kupac ima pravo da se odmah izjasni da li želi da zadrži stvar pod tim novim, povoljnijim uslovima.
    ◦ Ako kupac prihvati nove uslove -> Ugovor opstaje (modifikovan).
    ◦ Ako kupac odbije -> Prodavac stiče pravo na raskid.
Rok: Pravo traje određeno vreme.
    ◦ Primarno: Vreme koje stranke predvide ugovorom.
    ◦ Sekundarno (ako nije ugovoreno): Smatra se da je rok 6 meseci (maksimalni rok za pokretne i nepokretne stvari).

DEJSTVA I PRELAZ RIZIKA
Specifičnost ovog ugovora je u tome što dejstva nastupaju odmah, ali su „krhka“.
Svojina: Kupac postaje vlasnik stvari i stiče pravo raspolaganja u momentu predaje.
Rizik: Kupac snosi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari, jer je aktom predaje postao vlasnik.
Alternativa: Moguće je ugovoriti da se predaja ne izvrši odmah (odloženo dejstvo), već tek ako se ne nađe bolji kupac.

PRESTANAK (RASKID) I RESTITUCIJA
Ako prodavac iskoristi svoje pravo i raskine ugovor:
Način raskida: Vrši se jednostranom izjavom volje prodavca upućenom kupcu na siguran način.
Posledice (Povraćaj davanja):
    1. Prodavac: Vraća primljenu kupovnu cenu (bez kamate za period dok se služio novcem).
    2. Kupac: Vraća stvar prodavcu (bez obaveze da plati naknadu za njeno korišćenje).

Кupovina na probu

Definicija: Kupovina na probu je ugovor o prodaji kod koga kupac uzima stvar pod uslovom da je isproba kako bi utvrdio da li odgovara njegovim željama, uz obavezu da u određenom roku obavesti prodavca da li ostaje pri ugovoru.
Suština (Ratio): Omogućava kupcu šira prava nego kod obične prodaje – daje mu mogućnost da odustane od ugovora ako mu stvar subjektivno ili objektivno ne odgovara.
Odnos prema srodnim institutima: ZOO predviđa da se odredbe o kupovini na probu shodno primenjuju i na kupovinu po pregledu (odnosno sa rezervom probanja).

VRSTE PROBE (Kriterijumi)
Na ispitu je važno razlikovati od čije volje zavisi opstanak ugovora:
Subjektivna proba: Zavisi isključivo od volje kupca (da li mu se stvar sviđa, da li odgovara njegovim ličnim željama).
Objektivna proba: Opstanak ugovora ne zavisi od nahođenja kupca, već od objektivne činjenice – da li stvar ima određena svojstva ili je podobna za određenu upotrebu (prema standardima ili običajima).

DEJSTVA UGOVORA I TUMAČENJE ĆUTANJA (Ključno!)
Pravna sudbina ugovora zavisi od toga da li je stvar predata kupcu ili ne. Ovo morate znati napamet:
A) Stvar NIJE predata kupcu (Odložni uslov)
Pravna situacija: Smatra se da kupac nije obavezan sve dok ne izjavi da stvar prima.
Posledica ćutanja: Ako rok za probu istekne, a kupac se ne izjasni -> Smatra se da je ODUSTAO od ugovora.
    ◦ Objašnjenje: Pasivnost kupca ovde znači da se odložni uslov nije ispunio.
B) Stvar JE predata kupcu (Raskidni uslov)
Pravna situacija: Stvar je kod kupca radi probe.
Posledica ćutanja: Ako rok istekne, a kupac ne vrati stvar ili ne izjavi da odustaje -> Smatra se da je OSTAO pri ugovoru.
    ◦ Konkludentne radnje: Smatra se da je kupac ostao pri ugovoru i ako pre isteka roka plati cenu ili raspolaže stvarju na način koji prevazilazi potrebe probe.

ROK ZA PROBU
• Utvrđuje se primarno ugovorom ili običajem.
• Ako nije određen, prodavac može ostaviti kupcu primeren rok da se izjasni.

PRELAZ RIZIKA (Pitanje za visoku ocenu)
Ko snosi rizik slučajne propasti stvari dok proba traje?
Pravilo ZOO: Rizik snosi PRODAVAC.
Objašnjenje:
    ◦ Dok traje proba (čak i ako je stvar kod kupca), prodavac je i dalje vlasnik stvari. Važi pravilo Res perit domino (stvar propada vlasniku).
    ◦ Kupac snosi rizik samo ako je do propasti došlo njegovom krivicom.
Moment prelaza rizika: Rizik prelazi na kupca tek kada on izjavi da ostaje pri ugovoru, odnosno kada istekne rok za vraćanje (jer tada postaje vlasnik).

Prodaja po uzorku ili modelu

Definicija: Prodaja po uzorku ili modelu je modalitet ugovora o prodaji kod koga se predmet ugovora i njegova svojstva određuju prema uzorku (mustri) ili modelu.
Funkcija uzorka: Uzorak služi isključivo radi upoređenja sa isporučenom stvari.
Obaveza prodavca: Obavezuje se da preda stvar koja ima ista svojstva kao uzorak ili model.
Odstupanja: Moguća su samo ako su stranke to predvidele (do određene granice) ili ako se to podrazumeva prema odgovarajućem pravnom standardu.

PRAVNA PRIRODA I NASTANAK
Konsensualan ugovor: Zaključen je u momentu postizanja saglasnosti o bitnim elementima.
Modifikacija: Predstavlja odstupanje od osnovnog vida prodaje u pogledu načina određivanja svojstava robe.

ODGOVORNOST ZA NEISPORUKU SAOBRAZNE ROBE (Ključno!)
ZOO pravi oštru razliku u pravnim posledicama ako isporučena roba ne odgovara uzorku, zavisno od toga ko su subjekti:
A) Ugovori u PRIVREDI:
    ◦ Nesaglasnost sa uzorkom se tretira kao materijalni nedostatak stvari.
    ◦ Primenjuju se pravila o odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke.
B) Ugovori GRAĐANSKOG prava („drugi slučajevi“):
    ◦ Nesaglasnost sa uzorkom se tretira kao neispunjenje obaveze.
    ◦ Prodavac odgovara po opštim propisima o odgovornosti za neispunjenje.
Prava kupca (u oba slučaja): Kupac ima na raspolaganju sledeće opcije:
1. Ispunjenje ugovora: Zahtev da se nedostatak ukloni ili da se preda druga stvar (bez nedostatka).
2. Sniženje cene.
3. Raskid ugovora.
Dodatno: U svakom od ovih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete.

RIZIK I TERET DOKAZIVANJA
Ovo su specifičnosti koje profesori vole da pitaju kao „trik pitanje“:
Rizik propasti robe: Snosi ga prodavac sve do momenta predaje, jer je on nosilac prava svojine (opšte pravilo).
Propast UZORKA (Specifičnost):
    ◦ Ako uzorak propadne ili se pokvari dok je kod kupca (čak i bez njegove krivice):
    ◦ Teret dokazivanja prelazi na kupca. Kupac mora da dokazuje da isporučena roba ne odgovara uzorku. Prodavac nije dužan da dokazuje da odgovara.

STATUS UZORKA
• Uzorak može biti neznatan deo stvari ili stvar veće vrednosti.
• Njegova sudbina se rešava ugovorom ili običajem (npr. vraća se prodavcu ili se uračunava u ukupnu vrednost isporuke).

Prodaja sa specifikacijom

Definicija: Prodaja sa specifikacijom je ugovor o prodaji u kome kupac zadržava pravo da bliže odredi svojstva stvari (npr. dimenzije, oblik, čvrstinu, boju) o čijoj vrsti i količini je već postignuta saglasnost.
Suština: To je odstupanje od osnovnog vida prodaje jer kupac ima šire ovlašćenje – pravo da naknadno precizira detalje isporuke.

NASTANAK UGOVORA (Bitni elementi)
Važno je naglasiti da ugovor NE nastaje tek kad kupac izvrši specifikaciju, već ranije.
Moment nastanka: Ugovor nastaje u momentu postizanja saglasnosti o bitnim elementima.
Bitni elementi kod ovog ugovora:
    ◦ Vrsta i količina stvari (generički određene).
    ◦ Cena.
• Specifikacija je naknadna radnja izvršenja, a ne uslov za nastanak saglasnosti.

PRAVNA PRIRODA
Sa stanovišta kupca: Specifikacija ima osobine odložnog potestativnog uslova (jer pravo da zahteva predaju nastaje tek kad izvrši specifikaciju).
Sa stanovišta opstanka ugovora: Ako specifikacija izostane, ona deluje kao raskidni uslov (jer prodavac može raskinuti ugovor).

DEJSTVA I OBAVEZE STRANA
A) Obaveze kupca (Specifikacija):
• Dužan je da izvrši specifikaciju u ugovorenom roku ili najdalje u razumnom roku od prodavčevog traženja.
• Dostavlja prodavcu bliža uputstva o svojstvima.
B) Obaveze prodavca:
• Dužan je da preda stvari koje u svemu odgovaraju specifikaciji.
Nepotpuna specifikacija: Ako je kupac odredio samo neka svojstva, a druga prećutao -> prodavac mora isporučiti stvar koja u pogledu nedefinisanih svojstava odgovara standardu vladajućem u prometu.

POSLEDICE PROPUŠTANJA ROKA (Kupčeva docnja)
Šta se dešava ako kupac ne izvrši specifikaciju u roku? Prodavac ima alternativno pravo (dve opcije):
1. Raskid ugovora: Može jednostranom vansudskom izjavom raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.
2. Samostalna specifikacija (Opstanak ugovora): Prodavac može sam obaviti specifikaciju prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama.

Prodaja s pravom preprodaje

Definicija: To je ugovor o prodaji u kome kupac zadržava pravo da u određenom roku vrati prodavcu stvar i od njega zahteva povraćaj cene.
Suština (Ratio):
    ◦ Za kupca: Pruža sigurnost („izlaznu strategiju“) da može povratiti novac ako se predomisli ili mu stvar ne odgovara.
    ◦ Za prodavca: Predstavlja vid garancije o vrednosti i kvalitetu stvari – prodavac je toliko siguran u stvar da pristaje da je uzme nazad.

PRAVNA PRIRODA I STATUS (ZOO)
Neimenovan ugovor: ZOO ovu vrstu prodaje posebno ne reguliše, ali je ona punovažna na osnovu opšteg načela slobode ugovaranja.
Odstupanje od osnovnog modela: Prodavac prihvata dodatnu obavezu (povraćaj cene) koja ne postoji kod obične prodaje.

DEJSTVA UGOVORA (Ključna razlika u odnosu na probu!)
Na ispitu je presudno da objasnite status prava svojine:
Sticanje svojine: Kupac momentom predaje postaje vlasnik stvari i nosilac prava raspolaganja bez ikakvih uslova.
    ◦ Napomena: Ovo je razlika u odnosu na prodaju na probu (gde je sticanje neizvesno). Ovde je kupac punopravni vlasnik odmah.
Gašenje prodavčeve osnovne obaveze: Čim prodavac preda stvar, njegova osnovna obaveza je ispunjena i ugašena. Ugovor ostaje na snazi samo kao pravni osnov za eventualno vraćanje stvari.

PRAVA I OBAVEZE STRANA (Mehanizam vraćanja)
Pravo kupca: Ima potestativno pravo (zavisi od njegove volje) da u ugovorenom roku:
    1. Vrati stvar prodavcu.
    2. Zahteva povraćaj cene.
Obaveza prodavca: Ako kupac iskoristi ovo pravo, prodavac je dužan da primi stvar nazad i isplati novac.

Prodaja sa obročnim otplatama cene

Definicija: To je ugovor o prodaji pokretne stvari kod koga se prodavac obavezuje da preda stvar kupcu pre nego što mu cena bude isplaćena, a kupac se obavezuje da cenu isplati u obrocima (ratama), u određenim vremenskim razmacima.
Suština (Ratio): Ovo je vid kreditiranja kupca. Odstupa se od pravila istovremenog ispunjenja – kupac dobija stvar odmah, a plaća kasnije,.
Subjekti: ZOO predviđa da se ova pravila primenjuju kada je kupac pojedinac (fizičko lice).
Predmet: Prema ZOO, predmet su pokretne stvari.
    ◦ Teorijska napomena: Iako zakon pominje samo pokretne stvari, teorija smatra da predmet mogu biti i nepokretnosti, ali na ispitu se držite zakonskog rešenja.

BITNI ELEMENTI I FORMA (AD SOLEMNITATEM)
Ovaj ugovor je strogo formalan. Za punovažnost je neophodna pismena forma (isprava). Ugovor je ništav ako ne sadrži sledeće elemente,:
1. Stvar i cenu (osnovni elementi).
2. Ukupan iznos svih obročnih otplata.
3. Iznos pojedinih otplata (rata).
4. Broj i rokove otplata.
5. Klauzulu o pravu na odustanak: Odredbu da kupac može odustati od ugovora ako to pismeno saopšti prodavcu u roku od 3 dana od potpisivanja (ovog prava se kupac ne može odreći unapred).

DEJSTVA I OBAVEZE STRANA
A) Prenos prava svojine
Pravilo: Kupac stiče pravo svojine momentom predaje stvari, iako cenu još nije isplatio.
Izuzetak: Prodavac može ugovorom zadržati pravo svojine do isplate potpune cene (pactum reservati dominii), ali to mora biti izričito ugovoreno.
B) Prava kupca (Beneficije)
1. Pravo na prevremenu isplatu: Kupac može uvek isplatiti ostatak cene odjednom. Taj ostatak se isplaćuje „čist“ – bez kamata i troškova za budući period. Svaka suprotna odredba je ništava.
2. Sudsko produženje rokova: Sud može, na zahtev kupca, produžiti rokove otplate ako postoje opravdani razlozi i ako kupac pruži obezbeđenje (npr. jemstvo) da prodavac neće pretrpeti štetu.

RASKID UGOVORA ZBOG NEPLAĆANJA (Režim zaštite)
Prodavac ne može raskinuti ugovor za svako kašnjenje. Uslovi za raskid su zakonom limitirani,:
Neplaćanje PRVE rate: Prodavac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u docnju sa početnom otplatom (jer to pokazuje da nema nameru/mogućnost da izvrši ugovor),.
Neplaćanje KASNIJIH rata:
    ◦ Opšte pravilo: Raskid je moguć ako kupac kasni sa najmanje dve uzastopne rate koje čine najmanje 1/8 (osminu) cene.
    ◦ Izuzetak: Ako ima samo 4 rate ukupno, dovoljna je docnja sa jednom ratom.
Alternativa raskidu: Prodavac može, umesto raskida, tražiti isplatu celog ostatka cene, ali mora ostaviti kupcu naknadni rok od 15 dana.

POSLEDICE RASKIDA (Restitucija)
Ako dođe do raskida, stranke vraćaju ono što su primile (povraćaj u pređašnje stanje),:
1. Prodavac vraća: Sve primljene rate + zakonsku kamatu od dana prijema.
2. Kupac vraća:
    ◦ Stvar (u stanju u kom je prodata).
    ◦ Naknadu za upotrebu stvari do trenutka raskida.
    ◦ Prodavac mora naknaditi kupcu nužne troškove koje je ovaj imao za stvar.

Prodajni nalog

Definicija: Prodajni nalog je ugovor kojim se jedna strana (nalogoprimac) obavezuje da određenu pokretnu stvar, koju joj je predala druga strana (nalogodavac), proda za određenu cenu u određenom roku ili da je u tom roku vrati nalogodavcu.
Pravna fikcija (Ključno!): Ako nalogoprimac ne proda stvar i ne preda cenu, niti stvar vrati do određenog roka -> smatra se da je on kupio stvar.

BITNI ELEMENTI
Da bi ugovor bio punovažan, stranke moraju postići saglasnost o:
Ceni: Iznos za koji će stvar biti prodata.
Roku: Vreme u kome se stvar mora prodati ili vratiti.

PRAVNA PRIRODA (Dualitet odnosa)
Pravna priroda ovog ugovora zavisi od ishoda radnje nalogoprimca:
1. Do isteka roka (ili ako proda trećem licu): Primenjuju se pravila o punomoćstvu. Nalogodavac je vlastodavac, a nalogoprimac punomoćnik.
2. Po isteku roka (ako ne vrati stvar): Primenjuju se pravila ugovora o kupoprodaji. Nalogoprimac postaje kupac, a nalogodavac prodavac.
Neopozivost: Prodajni nalog se ne može opozvati. Nalogodavac mora čekati ishod naloga (istek roka ili prodaju).

PRAVA, OBAVEZE I RIZIK
A) Svojina i Državina (Tokom trajanja roka):
Pravo svojine: Ostaje na strani nalogodavca sve dok se stvar ne proda trećem licu ili dok nalogoprimac ne postane kupac protekom roka.
Državina: Nalogoprimac je samo držalac stvari i dužan je da je čuva sa pažnjom dobrog domaćina/privrednika.
B) Rizik slučajne propasti:
• Rizik snosi nalogodavac (jer je on vlasnik) sve do momenta prelaska svojine na sticaoca (treće lice ili nalogoprimca).
• Nalogoprimac odgovara za štetu samo ako je nastala njegovom krivicom ili upotrebom stvari.
C) Ishod ugovora (Scenario 1: Prodaja trećem licu):
• Nalogoprimac prodaje stvar i cenu predaje nalogodavcu.
• Odnos se gasi ispunjenjem naloga.
D) Ishod ugovora (Scenario 2: Protek roka – „Smatra se da je kupio“):
• Ako nalogoprimac ne vrati stvar u roku, nastaje kupoprodajni odnos.
Obaveza nalogoprimca: Dužan je da isplati cenu (kao kupac).
Obaveza nalogodavca: Garantuje za pravne i fizičke nedostatke stvari (kao prodavac).

PRESTANAK I RASKID
Vraćanje stvari: Ako nalogoprimac vrati stvar u roku, pravni odnos prestaje bez daljih obaveza.
Neisplata cene (kad postane kupac): Ako nalogoprimac (sada u ulozi kupca) ne isplati cenu, nalogodavac može tražiti raskid ugovora zbog neispunjenja i povraćaj stvari po opštim pravilima.

Ugovor o razmeni

Definicija: Ugovor o razmeni je ugovor kojim se svaki ugovornik obavezuje prema svom saugovorniku da preda stvar koja se razmenjuje tako da on stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine.
Suština (Ratio): To je razmena stvari za stvar (ili prava za pravo) bez posredstva novca. Novac se ne javlja kao ekvivalent vrednosti.
Odnos prema prodaji: Pravila o kupoprodaji se shodno primenjuju na razmenu. Svaki ugovornik se smatra prodavcem u pogledu stvari koju daje, a kupcem u pogledu stvari koju prima.

BITNI ELEMENTI (PREDMET)
Bitni elementi su stvari ili prenosiva prava,.
Predmet: Mogu biti pokretne i nepokretne stvari, kao i prenosiva prava (npr. tražbena prava koja nisu vezana za ličnost),.
Šta ne može biti predmet? Radnja (činjenje) ili uzdržavanje od radnje.
GRANIČNI SLUČAJ (Razmena vs. Prodaja): Šta ako se daje stvar uz doplatu u novcu?
• Ako je novac veće ili iste vrednosti kao stvar -> Reč je o KUPOPRODAJI.
• Ako je stvar veće vrednosti od novca -> Reč je o RAZMENI,.

PRAVNE OSOBINE
Na ispitu taksativno navedite sledeće osobine:
Imenovan ugovor (zakon ga posebno reguliše).
Konsensualan: Nastaje prostom saglasnošću volja (osim kod nepokretnosti).
Neformalan (načelno): Međutim, ako se razmenjuju nepokretnosti, ugovor mora biti u pismenoj formi.
Dvostrano obavezan i teretan: Obe strane daju i primaju naknadu.
Komutativan: Prestacije su poznate u trenutku zaključenja (izuzetno može biti aleatoran).
Kauzalan: Vidljiv je osnov/cilj obvezivanja.

DEJSTVA I OBAVEZE STRANA
Budući da je ovo dvostrano obavezan ugovor, obe strane imaju identične obaveze (svaka je i prodavac i kupac).
A) Obaveza predaje stvari
• Cilj je prenos državine i svojine.
Rok i mesto: Određuju se ugovorom ili pravnim standardima.
Troškovi predaje: Svaki ugovornik snosi troškove predaje za stvar koju on daje.
Plodovi: Pripadaju sticaocu od roka predviđenog za predaju.
B) Obaveza zaštite (Garancija)
• Svaki ugovornik odgovara svom saugovorniku za:
    1. Materijalne nedostatke (fizičke mane stvari).
    2. Pravne nedostatke (zaštita od evikcije).
C) Obaveza preuzimanja stvari
• Pribavilac je dužan da preduzme radnje da omogući predaju.
Sankcija: Ako neopravdano odbije prijem, pada u poverilačku docnju i od tada snosi rizik slučajne propasti stvari.
D) Rizik slučajne propasti stvari
• Do momenta predaje, rizik snosi vlasnik (svaki ugovornik za svoju stvar).
• Svako odgovara za štetu nastalu njegovom krivicom.

SPECIFIČNOST: RAZMENA STANARSKOG PRAVA
Iako je ovo istorijska kategorija, izvor je navodi kao poseban vid.
Pojam: Nosilac stanarskog prava menja stan sa drugim korisnikom.
Uslovi:
    ◦ Obavezna pismena forma (inače je ništav).
    ◦ Obavezna saglasnost davalaca stanova na korišćenje.