Obične i povlašćene akcije

Osnovna podela akcija vrši se na vrste, dok se unutar iste vrste akcije mogu deliti na klase. Zakon o privrednim društvima (ZPD) dozvoljava izdavanje samo dve vrste akcija:

  1. Obične (redovne) akcije
  2. Povlašćene (privilegovane, preferencijalne) akcije

Pravilo funkcionisanja: Sve akcije iste klase uvek daju potpuno istovetna prava svojim imaocima.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Obične akcije: Daju uobičajena, standardna zakonska prava i uvek se pretpostavljaju.
    • Svako akcionarsko društvo mora imati makar jednu običnu akciju.
    • Sve obične akcije čine isključivo jednu klasu.
    • Apsolutno je zabranjeno izdavanje zamenljivih običnih akcija (ne mogu se pretvarati u povlašćene akcije).
  • Povlašćene akcije: Za razliku od običnih, društvo može izdavati više klasa povlašćenih akcija. One predstavljaju specifičan kompromis – ovim akcijama su naglašena imovinska prava (kroz određene privilegije), ali su im umanjena neimovinska prava (najčešće nemaju pravo glasa).
    • Ratio legis: Izdavanje povlašćenih akcija omogućava društvu da prikupi dodatni kapital od investitora koje zanima isključivo siguran i brz finansijski prinos, a ne upravljanje društvom, čime se štiti kontrola postojećih običnih akcionara.
  • Zakonska ograničenja emisije (POZITIVNO PRAVO): ZPD propisuje dva izuzetno važna imperativna ograničenja za izdavanje povlašćenih akcija:
    1. Ukupna nominalna vrednost svih povlašćenih akcija ne sme preći 50% osnovnog kapitala društva.
    2. Povlašćene akcije se mogu izdavati isključivo za novčani ulog (nenovčani ulozi nisu dozvoljeni).

Osnivanje i akti

  • Da li će društvo izdavati povlašćene akcije i kakva će tačno prava one nositi, stvar je slobodne procene društva. Međutim, svi uslovi, privilegije, i ograničenja moraju biti strogo i precizno definisani statutom i/ili odlukom o izdavanju akcija. U suprotnom, važe zakonske pretpostavke.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Prava iz običnih akcija: Obezbeđuju pravo glasa u skupštini, pravo na isplatu dividende i pravo na učešće u likvidacionom višku (nakon namirenja povlašćenih akcionara).
  • Privilegovana prava iz povlašćenih akcija:
    1. Pravo na prioritetnu isplatu dividende.
    2. Pravo na prioritetnu isplatu iz likvidacionog ili stečajnog viška.
    3. Pravo pretvaranja (zamene) u obične ili drugu klasu povlašćenih akcija.
    4. Pravo prodaje (otkupa) tih akcija samom društvu.
  • Kategorizacija povlašćenih akcija (prema vrsti privilegije):
    • U pogledu dividende: Nekumulativne (pravo na dividendu samo ako ima dobiti u toj godini – ovo se pretpostavlja), kumulativne (neispunjena dividenda se prenosi i kumulira za naredne godine) i delimično kumulativne.
    • U pogledu ostatka dobiti: Proste (neparticipativne) (dobijaju samo svoju prioritetnu dividendu) i participativne (nakon prioritetne dividende, učestvuju u podeli ostatka dobiti ravnopravno sa običnim akcijama).
    • U pogledu zamene i otkupa: Zamenljive / nezamenljive (zakonska pretpostavka je da su nezamenljive) i otkupljive / neotkupljive (otkupljivost se nikada ne pretpostavlja, mora biti ugovorena).

Pravo glasa

  • Osnovno pravilo: Povlašćene akcije su po prirodi neglasačke akcije (akcionar ima pravo da prisustvuje Skupštini i bude informisan, ali ne i da glasa).
  • IZUZECI (Kada povlašćeni akcionari dobijaju pravo glasa):
    1. Glasanje po klasama: Imaju pravo glasa (jedan glas po akciji) kada Skupština donosi odluku kojom se ukidaju, menjaju ili umanjuju prava te specifične klase (npr. izdavanje nove klase sa jačim pravima). Odluka ne može proći bez njihove većine unutar te klase.
    2. Glasanje sa imaocima običnih akcija (ako statut dozvoljava, u 2 slučaja):
      • Kada povlašćena akcija ima pravo zamene za običnu (imaju onoliko glasova koliko bi imali da su ih već zamenili).
      • Kada im nije isplaćena deklarisana dividenda (dobijaju pravo glasa srazmerno svom učešću u osnovnom kapitalu, dok im se dividenda ne isplati).

Pojam, karakteristike i pravna priroda akcija

Pojam/DefinicijaAkcije su dematerijalizovane i prenosive serijske hartije od vrednosti na ime koje izdaje akcionarsko društvo.

  • One predstavljaju deo osnovnog kapitala društva i svojim imaocima daju nedeljiva članska prava i obaveze.

Pravnu prirodu i funkcionisanje akcija dekonstruišemo kroz nekoliko ključnih karakteristika:

  • Finansijski instrumenti: Akcije pripadaju široj kategoriji prenosivih serijskih hartija od vrednosti, što znači da se njima može trgovati na tržištu kapitala.
  • Dematerijalizacija: Prema važećem srpskom pravu, akcije isključivo postoje u elektronskoj formi, odnosno kao elektronski zapisi u informacionom sistemu Centralnog registra hartija od vrednosti. Iz ugla stvarnog prava, akcije se tretiraju kao bestelesna dobra na koja se primenjuje režim pokretnih i zamenljivih stvari.
  • Isključivo na ime: Kao direktna posledica dematerijalizacije, sve akcije u Srbiji obavezno glase na ime zakonskog imaoca.
    • Uporednopravna napomena: Akcije po naredbi i na donosioca su u našem pravnom sistemu izričito zabranjene, iako su nekada tradicionalno postojale.
  • Deo osnovnog kapitala: Osnovni kapital društva predstavlja zbir nominalnih (ili računovodstvenih) vrednosti svih izdatih akcija (zbog čega se često nazivaju i „deonice“). Svaka akcija izražava alikvotan (srazmeran) deo osnovnog kapitala.
  • Nedeljivost akcije: Ova osobina manifestuje se kroz dva aspekta:
    • Nominalna nedeljivost: Zadata vrednost jedne akcije se ne može prosto deliti na manje delove (npr. podeliti jednu akciju od 5.000 RSD na pet od 1.000 RSD), osim u strogo propisanom statusnom postupku podele ili spajanja akcija.
    • Sadržinska nedeljivost: Sva prava i obaveze iz jedne akcije čine jedinstvenu celinu. Pojedinačna prava (npr. pravo glasa) ne mogu se odvajati i samostalno prenositi bez prenošenja samog članstva. Ukoliko postoji više vlasnika na jednoj akciji (suvlasnici akcije), oni svoja prava mogu ostvarivati isključivo zajedno, preko zajedničkog punomoćnika.
  • Slobodna prenosivost: Sloboda prenosa akcija trećim licima je suština akcionarstva. Ograničavanje prenosa protivi se prirodi ove forme, jer je upravo prodaja akcija jedini redovni način da akcionar napusti društvo.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Sticanjem akcije, lice stiče specifično svojstvo – svojstvo člana (akcionara).
  • Iz akcije proizilaze imovinska i neimovinska prava, dok se kao najvažnija obaveza izdvaja obaveza unošenja ugovorenog uloga u društvo.
  • Ravnopravnost: Sve obične akcije daju potpuno ista prava i obaveze. Međutim, ukoliko društvo emituje i povlašćene akcije, dolazi do odstupanja od potpune jednakosti, jer povlašćene akcije daju drugačija prava, a ni sve povlašćene akcije ne moraju uvek davati identična prava.
  • Ekonomska priroda ulaganja: Ulog koji akcionar plati za akciju predstavlja bespovratno ulaganje. Društvo dobija kapital i nema nikakvu obavezu njegovog vraćanja (za razliku od npr. izdavanja obveznica).
    • Ratio legis / Rizici: Iako je ovo izuzetno povoljno za društvo, izdavanje novih akcija nosi rizik razvodnjavanja kapital-učešća za postojeće akcionare (njihov procenat učešća i moći opada), zbog čega se takve odluke u Skupštini donose sa posebnim oprezom.

Sistemi osnivanja akcionarskih društava

Pravna teorija i uporedna praksa poznaju dva osnovna sistema osnivanja akcionarskih društava:

  • Simultano osnivanje: Osnivanje bez javne ponude za upis akcija.
  • Sukcesivno osnivanje: Osnivanje sa javnom ponudom za upis akcija.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Simultani sistem: Svojstven je nejavnim (zatvorenim) akcionarskim društvima, ali je to ujedno i način na koji se osnivaju i sve ostale forme privrednih društava (gde se umesto akcija upisuju udeli). Kod ovog sistema, osnivači su ujedno i jedini prvi akcionari društva, jer oni između sebe dele sve akcije.
  • Sukcesivni sistem: Nastao je iz praktične potrebe formiranja javnih akcionarskih društava koja obavljaju delatnosti za koje je potreban veliki početni kapital koji osnivači ne mogu sami da obezbede, pa se obraćaju trećim licima (javnosti). Kod ovog sistema se pravi jasna razlika – osnivači nisu isto što i svi prvi akcionari.

Osnivanje i akti

  • Postupak kod simultanog osnivanja: Osnivači donose osnivački akt i statut, a nakon toga sami preuzimaju (upisuju) sve akcije društva.
  • Postupak kod sukcesivnog osnivanja: Sastoji se iz dve faze. U prvoj fazi osnivači donose osnivački akt i upisuju samo deo akcija (tzv. osnivačka emisija). U drugoj fazi se upućuje javna ponuda trećim licima, kojoj obavezno prethodi sačinjavanje prospekta i njegovo odobrenje od strane Komisije za hartije od vrednosti.
  • POZITIVNO PRAVO (Važeći ZPD – apsolutni prioritet za ispit!):
    • Iako je ranije zakonodavstvo (Zakon iz 2004.) dozvoljavalo oba načina, važeći Zakon o privrednim društvima ne dozvoljava sukcesivno osnivanje akcionarskih društava.
    • Prema važećem pravu, u Srbiji se sva privredna društva (uključujući i AD) osnivaju isključivo simultanim putem. Zakon izričito navodi da osnivački akt sadrži isključivo podatke o ulozima lica „koja osnivaju društvo“.
    • Ratio legis / Praktično rešenje: Ukoliko osnivači žele da prikupe kapital od javnosti (kako bi postigli efekat sukcesivnog osnivanja), oni prvo moraju da osnuju društvo simultanim putem, a tek naknadno, kada društvo već postoji, mogu javno emitovati akcije uz poziv trećim licima da ih upišu.

Organi društva (Upravljanje)

  • Osnivačka skupština: Specifičan organ karakterističan isključivo za teorijski model sukcesivnog osnivanja.
  • Održava se u drugoj fazi sukcesivnog osnivanja i predstavlja prvi i jedini put da se na istom mestu okupe svi prvi akcionari (i osnivači i treća lica koja su upisala akcije) pre same registracije društva.
  • S obzirom na to da važeće pravo Republike Srbije priznaje samo simultano osnivanje, institut osnivačke skupštine kod nas faktički ne postoji u fazi osnivanja.

Konstitutivni akti akcionarskog društva

Za osnivanje akcionarskog društva u srpskom pravu neophodna su dva konstitutivna akta:

  1. Osnivački akt
  2. Statut

Istorijska napomena: ZPD nastavlja tradiciju prihvatanja koncepta dva akta, ali uvodi radikalnu novinu u pogledu njihovog međusobnog odnosa i promenljivosti u odnosu na ranija zakonska rešenja.

Ova dva akta se međusobno suštinski razlikuju po svojoj pravnoj prirodi, formi i sadržini:

  • Osnivački akt (Prvi konstitutivni akt)
    • Ima formu odluke o osnivanju (ako društvo osniva jedan osnivač) ili ugovora o osnivanju (ako ga osniva više lica).
    • Sačinjava se u pisanoj ili elektronskoj formi (digitalizovani dokument), uz obaveznu overu potpisa osnivača (koju može zameniti kvalifikovani elektronski potpis ili pečat). Registracija u APR-u je obavezna.
    • Nepromenljivost: Osnivački akt se ne menja. On služi isključivo za registraciju, nakon čega iscrpljuje svoje pravno dejstvo i postaje istorijski dokument.
    • Sadržina mu je iscrpno (taksativno) propisana zakonom (tzv. zatvorena lista) i obuhvata isključivo: elemente individualizacije (poslovno ime, sedište, pretežna delatnost), identifikaciju osnivača, podatke o akcijama i informacije o ulozima (rokovi uplate/unosa i iznosi). U njega se ne smeju unositi drugi elementi.
  • Statut (Najvažniji interni akt)
    • Zahteva pisanu ili elektronsku formu i takođe se obavezno registruje.
    • Prvi statut donose osnivači. Za razliku od osnivačkog akta, statut je akt koji je podložan naknadnim izmenama.
    • Sadržina mu je propisana kao minimalna (otvorena lista). Pored obaveznih elemenata (podaci o akcijama, visini kapitala, ograničenja prenosa akcija, sazivanje skupštine, određivanje organa i njihovog delokruga), statut može sadržati i fakultativne elemente prilagođene potrebama društva (npr. odobreni kapital, statutarne rezerve, uvođenje kumulativnog glasanja, itd.). Služi pretežno za uređivanje upravljanja društvom.

Odnos između akata

  • Odsustvo hijerarhije: Prema važećem pravu, osnivački akt nije najviši akt u odnosu na statut (ne postoji hijerarhija među njima).
  • Ova dva akta moraju biti usklađena samo u momentu registracije društva.
  • Ratio legis: Ovakvo rešenje omogućava potpunu fleksibilnost. Sve što je prvobitno navedeno u osnivačkom aktu (koji ostaje istorijski dokument), kasnije se može menjati isključivo kroz izmene statuta u skladu sa novim potrebama poslovanja.
  • Obavezujuće dejstvo: Osnivački akt i statut automatski obavezuju akcionara od dana sticanja tog svojstva, bez potrebe za davanjem posebne izjave o prihvatanju.

Nadležnosti povodom statuta

  • Skupština akcionara ima isključivu nadležnost da donosi novi statut, kao i da usvaja izmene i dopune postojećeg.
  • Kvorum i većina: Odluka o izmeni statuta donosi se običnom apsolutnom većinom (obična većina glasova svih akcionara sa pravom glasa), osim ako samim statutom nije propisana strožija većina.
  • Nakon svake izmene, zakonski zastupnik ima zakonsku dužnost da sačini, potpiše i registruje prečišćeni tekst statuta.

Agencijski problemi akcionarskih društava

Pojam/Definicija

  • Agencijski problem predstavlja konflikt interesa koji nastaje u odnosima principala (vlastodavca) i agenta (zastupnika), u kojima principal prenosi ovlašćenje za donošenje odluka na agenta, ali interesi ova dva lica nisu uvek konvergentni (podudarni).
  • U ovakvom odnosu, agent ima mogućnost da diskreciono donosi odluke utičući na uspeh zajedničkog poduhvata.
  • Ratio legis: Osnovni smisao postojanja velikog broja imperativnih pravila u kompanijskom pravu i uspostavljanja dobre prakse korporativnog upravljanja jeste upravo ublažavanje i rešavanje ovih agencijskih problema.

Pravna priroda i osnovne karakteristike Unutar akcionarskog društva kompleksni odnosi se grupišu u tri osnovna konfliktna odnosa (agencijska problema):

  1. Prvi agencijski problem: Odnos na relaciji uprava – akcionari.
  2. Drugi agencijski problem: Odnos na relaciji kontrolni (većinski) akcionari – manjinski akcionari.
  3. Treći agencijski problem: Odnos na relaciji društvo (uprava i kontrolni akcionar) – ostali nosioci rizika (poverioci, zaposleni i dr.).

Prvi agencijski problem: Odnos na relaciji uprava – akcionari.

  • Članovi uprave (agenti) mogu zloupotrebiti ovlašćenja radeći u sopstvenu korist, umesto u korist akcionara (principala).
  • Uporednopravna napomena: Ovaj problem je najizraženiji u anglosaksonskim sistemima disperzovanog vlasništva, gde su akcionari slabi i razjedinjeni, a uprava izuzetno snažna.
  • Pozitivno pravo štiti društvo i akcionare kroz sledeće mehanizme:
    • Pravo Skupštine da bira i razrešava članove uprave.
    • Obavezivanje uprave na stroge standarde ponašanja (tzv. fiducijarne dužnosti – dužnost pažnje i lojalnosti) uz odgovornost za štetu ukoliko ih prekrše.
    • Stalni nadzor nad radom direktora i vezivanje naknada za direktore za poslovni uspeh društva (podsticajne naknade).

Kroz prizmu prava i obaveza posmatramo drugi i treći agencijski problem.

  • Drugi agencijski problem (Kontrolni vs. Manjinski akcionari):
    • U našem i kontinentalnom pravu, vlasništvo je najčešće koncentrisano, pa kontrolni akcionari (koji biraju upravu) imaju ulogu agenta, dok su manjinski akcionari principal.
    • Zakon mora da uspostavi ravnotežu između principa većine (koji kontrolni akcionar može zloupotrebiti za isisavanje sredstava iz društva) i zaštite manjine.
    • Manjinski akcionari su zaštićeni sledećim korporativnim pravima: načelo jednakog tretmana, poštovanje fiducijarnih dužnosti prema manjini, pravo glasa, participacija u organima, pravo na izlazak iz društva (za nesaglasne akcionare) i pravo na sudsku zaštitu.
  • Treći agencijski problem (Društvo vs. Treća lica):
    • Nastaje u konfliktu između društva (njegovih vlasnika i uprave) i ostalih nosilaca rizika – poverilaca, zaposlenih, potrošača i lokalne zajednice.
    • Kompanijsko pravo pruža specifičnu zaštitu pre svega poveriocima i zaposlenima, dok se zaštita ostalih subjekata ostvaruje kroz radno, ekološko ili potrošačko pravo.
    • Pravilo funkcionisanja: Članovi organa uprave nisu dužni da donose odluke isključivo u interesu trećih lica, ali su po standardima korporativnog upravljanja dužni da uzimaju u obzir i vode računa o njihovim interesima prilikom odlučivanja.

Vrste akcionarskih društava

Pojam/Definicija Zakon o privrednim društvima pravi osnovnu podelu na dve vrste akcionarskih društava, a suštinski kriterijum je da li se akcijama javno trguje na organizovanom tržištu:

  • Javno (otvoreno) akcionarsko društvo je ono koje je ispunilo najmanje jedan od sledeća dva zakonska uslova:
    1. Uspešno je izvršilo javnu ponudu akcija u skladu sa prospektom čije je objavljivanje odobrila Komisija za hartije od vrednosti.
    2. Akcije su uključene na trgovanje na regulisanom tržištu ili multilateralnoj trgovačkoj platformi u Republici Srbiji.
  • Nejavno (zatvoreno) akcionarsko društvo definiše se rezidualno – to je ono društvo koje ne ispunjava nijedan od navedena dva uslova (njegove akcije se ne nalaze u javnom prometu).

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Pravni režim i diferencijacija: Zakon sadrži neuporedivo više imperativnih i strožih pravila za javna akcionarska društva, a sve sa ciljem sprečavanja zloupotreba i enormne štete koju pad ovakvih društava može izazvati na tržištu.
  • Ekonomske odlike: Prednost javnih društava je masovno prikupljanje kapitala uz jeftinije finansiranje u odnosu na banke, dok kupci akcija stiču visoko likvidna sredstva koja uvek mogu prodati. Nejavna društva nemaju ove ekonomske pogodnosti.
  • Kategorizacija javnih AD:
    • Kotirana društva (akcijama se trguje na regulisanom berzanskom tržištu) i nekotirana društva (akcijama se trguje na multilateralnoj trgovačkoj platformi / vanberzanskom tržištu).
    • Kotirana se uže dele na listirana (ispunjavaju rigorozne uslove specifičnog listinga, npr. Prime Listing na Beogradskoj berzi) i nelistirana (uključena na ostale, niže segmente regulisanog tržišta),.
  • Ratio legis: Mnogobrojna pravila koja se primenjuju isljučivo na javna AD (poput ugovora sa akcionarima nakon registracije) direktno su preuzeta iz prava Evropske unije, kako bi se domaće tržište kapitala uskladilo sa EU standardima.

Organi društva (Upravljanje) Za javna akcionarska društva propisani su oštriji zahtevi dobre prakse korporativnog upravljanja:

  • Zakonska je obaveza da u sastavu organa uprave broj neizvršnih direktora uvek mora biti veći od broja izvršnih direktora.
  • Obavezno je postojanje najmanje jednog nezavisnog direktora (u Odboru direktora ili Nadzornom odboru).
  • Postoji dužnost formiranja nadležnih odbora, poput komisije za reviziju.
  • Sa druge strane, nejavna AD imaju daleko fleksibilniju upravu i proces odlučivanja, zbog čega je u njima (s obzirom na mali broj članova) dozvoljeno održavanje univerzalne sednice skupštine.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Sloboda raspolaganja: Kod javnih AD ustanovljena je apsolutna zabrana ograničenja prenosa akcija kako bi se omogućila nesmetana trgovina na berzi. Nasuprot njima, kod nejavnih AD dozvoljeno je propisivati ograničenja prenosa, jer ta društva imaju „zatvoren“ karakter, a akcije nemaju utvrđenu tržišnu vrednost.
  • Informisanje: Akcionari i opšta javnost kod javnih AD zaštićeni su kroz rigorozne dužnosti društva za objavljivanjem godišnjih i drugih izveštaja o poslovanju.

Prestanak/Statusne promene Akcionarsko društvo može da pređe iz jedne forme u drugu, pri čemu naglašavam – ovo nije statusna promena, jer se društvo niti gasi, niti osniva, niti menja pravnu formu (ostaje AD). Menja se isključivo njegov tržišni status:

  • Zatvaranje društva (going private): Postupak u kom se javno AD pretvara u nejavno (povlačenjem akcija iz javne trgovine).
  • Otvaranje društva (going public): Postupak pretvaranja nejavnog u javno AD (najčešće uključivanjem akcija na organizovano tržište ili novom javnom emisijom).

Akcionarsko društvo

Akcionarsko društvo (AD) je najkompleksnija forma privrednog društva i predstavlja tipično društvo kapitala.

  • S obzirom na to da nudi najveće mogućnosti za prikupljanje kapitala, ali je i najpodložnije zloupotrebama (poznati svetski korporativni skandali), ova forma društva je zakonski najdetaljnije uređena, i to pretežno imperativnim normama, za razliku od drugih formi gde dominira dispoziivnost.

Pravna priroda i osnovne karakteristike Akcionarsko društvo poseduje pet suštinskih karakteristika koje ga čine atraktivnim, ali istovremeno generišu takozvane agencijske probleme:

  • Pravni subjektivitet: AD ima sopstveni pravni subjektivitet, potpuno odvojen od subjektiviteta svojih akcionara, članova uprave i poverilaca. Imovina društva odvojena je od imovine akcionara, što se manifestuje kroz dva pravila:
    • Princip prioriteta poverilaca društva: Imovina AD služi isključivo za namirenje poverilaca samog društva, a ne poverilaca akcionara.
    • Princip likvidacione zaštite: Akcionari ne mogu istupiti iz društva prostim povlačenjem svog uloga (jer bi to predstavljalo delimičnu likvidaciju društva).
    • Ratio legis: Iako ekonomska nauka ovo društvo objašnjava kroz „teoriju mreže ugovora“, pravno gledano, sticanjem subjektiviteta AD postaje samostalna ugovorna strana koja preuzima rizike.
  • Ograničena odgovornost: Akcionari ne odgovaraju za obaveze akcionarskog društva (poverioci se namiruju isključivo iz imovine društva).
    • Izuzetak: Akcionar odgovara sopstvenom imovinom samo u slučaju proboja pravne ličnosti.
    • Akcionar koji ulog nije uneo u celosti odgovara za obaveze društva ograničeno – samo do visine ugovorenog, a neunetog uloga (što se najčešće aktivira na zahtev upravnika u postupku stečaja ili likvidacije).
  • Prenosivost akcija: Osnovni kapital AD podeljen je na akcije, koje su distinktivno obeležje ovog društva.
    • Za razliku od udela kod DOO, prenos akcija je po zakonu slobodan, čime se obezbeđuje maksimalna likvidnost i lako pribavljanje kapitala.
    • Kako pravni sistem po pravilu ne dozvoljava istupanje i povraćaj uloga (investicija je „zaključana“), slobodna prenosivost je mehanizam kojim akcionar može da napusti društvo prodajom akcija.

Osnivanje i akti

  • Akcionarsko društvo stiče svojstvo pravnog lica (pravni subjektivitet) konstitutivnim upisom u Registar privrednih subjekata.

Organi društva (Upravljanje)

  • Centralizovana uprava odvojena od akcionara: U akcionarskom društvu dolazi do striktnog razdvajanja „svojine“ od operativnog upravljanja.
  • Skupština (organ vlasnika) zakonski delegira upravljačka ovlašćenja na organe uprave (npr. odbor direktora) jer su stručniji, a sam proces odlučivanja je brži, efikasniji i jeftiniji u odnosu na stalno sazivanje svih akcionara.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Akcionarska kontrola: Iako se svakodnevno upravljanje poverava direktorima, akcionari (kroz Skupštinu) ne gube svu moć, već vrše takozvanu akcionarsku kontrolu zadržavanjem nadležnosti nad donošenjem fundamentalnih odluka.
  • Ove krucijalne nadležnosti obuhvataju:
    1. Usvajanje novog i izmenu postojećeg statuta.
    2. Imenovanje i razrešenje članova uprave.
    3. Odlučivanje o načinu raspodele dobiti (dividenda).

Posebne vrste nadzora i prestanak DOO

Pojam/Definicija

  • Nadzor u DOO: Može biti spoljni (sprovodi ga stručno lice van društva – tzv. spoljni ili eksterni revizor) i unutrašnji (sprovodi ga nezavisno stručno lice zaposleno u samom društvu). Ove vrste nadzora se mogu ostariti u društvu bez obzira na to da li je organizovan nadzorni odbor.
  • Prestanak društva: Označava prestanak pravnog subjektiviteta DOO, do kojeg po pravilu dolazi po osnovima koji važe i za društva kapitala (stečaj, likvidacija, statusne promene), ali izuzetno može doći i iz razloga specifičnih za društva lica.

Revizija i nadzor

  • Redovna spoljna revizija: Zakonski je obavezna za DOO ukoliko je društvo kategorisano kao srednje ili veliko pravno lice.
  • Posebna revizija: Pripada korpusu spoljnog nadzora, a sprovodi se sa ciljem da se proveri tačnost procene vrednosti nenovčanog uloga člana, kao i raspolaganje imovinom velike vrednosti.
  • Vanredna revizija: Sprovodi se radi provere zakonitosti, tačnosti i potpunosti onih finansijskih izveštaja koji su već prethodno bili podvrgnuti reviziji.
  • Unutrašnji nadzor: Nije obavezan, već društvo ima pravo izbora da ga organizuje po pravilima koja važe za akcionarsko društvo. U tom slučaju društvo zapošljava unutrašnjeg revizora kao nezavisno lice, čiji je isključivi zadatak provera zakonitosti poslovanja, a naročito finansijskog aspekta rada društva.

Osnivanje i akti

  • Osnivački akt ima presudnu ulogu kod specifičnih osnova za prestanak društva. Budući da DOO sadrži i elemente društva lica, osnivačkim aktom se može predvideti da društvo ide u likvidaciju usled ličnih razloga vezanih za člana (npr. smrt, istupanje ili isključenje).

Organi društva (Upravljanje)

  • Skupština: Isključivo je nadležna za donošenje odluke o sprovođenju posebne i vanredne revizije.
  • Direktor / Nadzorni odbor: Uprava društva je dužna da prima redovne pismene izveštaje unutrašnjeg revizora o njegovim zapažanjima povodom poslovanja. Takođe, uprava prima zahteve za sazivanje Skupštine od manjinskih članova.

Manjinska prava

  • Pravo na iniciranje revizije (Cenzus 10%): Članovi koji poseduju najmanje 10% osnovnog kapitala imaju pravo da traže sprovođenje posebne ili vanredne revizije.
    • Postupak: Prvo se podnosi zahtev direktoru (ili NO) za sazivanje sednice Skupštine. Ako oni to odbiju, članovi traže od suda da naloži sazivanje. Ako sama Skupština na sednici odbije zahtev za reviziju, članovi mogu zahtevati od suda da odredi spoljnog revizora i sprovede postupak.
    • Troškovi: Revizija se sprovodi o trošku društva. Međutim, ukoliko se zahtev pokaže kao neosnovan, društvo stiče pravo na regres troškova od članova koji su sprovođenje predložili.
  • Pravo na tužbu za prestanak društva (Cenzus 20%): Članovi koji imaju najmanje 20% udela u osnovnom kapitalu ovlašćeni su da tuže društvo i traže da sud naredi njegov prestanak usled teških poremećaja.

Prestanak/Statusne promene

  • Opšti načini prestanka: DOO redovno prestaje likvidacijom, stečajem i statusnim promenama (npr. spajanje, pripajanje).
  • Sudski prestanak usled teških poremećaja: Sud će na zahtev kvalifikovane manjine (20% udela) narediti prestanak društva ukoliko utvrdi postojanje neotklonjivih razloga zbog kojih je tužba podneta. Ti teški poremećaji obuhvataju:
    1. Nezakonit ili nepošten rad članova uprave.
    2. Rasipanje imovine društva.
    3. Dubok sukob između članova uprave ili samih članova društva usled kojeg je odlučivanje trajno blokirano (tzv. deadlock situacija) i društvo ne može nastaviti poslovanje.
  • Ratio legis (Sudski prestanak): Ovo je zakonski mehanizam „krajnje nužde“. Cilj je da se manjini omogući izlaz i zaštiti njihov kapital u situacijama kada redovno funkcionisanje organa usled paralize ili nepoštenog rada većine objektivno više nije moguće.

Organi uprave u društvu s ograničenom odgovornošću

Pojam/Definicija

  • Direktor: Pojedinačni organ društva koji operativno vodi poslove društva i njegov je isključivi zakonski zastupnik prema trećim licima.
  • Nadzorni odbor: Zborni organ upravljanja i nadzora koji postoji isključivo ukoliko je osnivačkim aktom predviđen dvodomni sistem upravljanja.
  • Ratio legis (Razdvajanje funkcija): U društvu lica po pravilu postoji jedinstvo svojine i upravljanja, jer poslove vode sami ortaci. U društvu kapitala (DOO), zakon omogućava razdvajanje ovih funkcija, te funkciju vođenja poslova i zastupanja društva mogu preuzeti lica koja nisu članovi (vlasnici) društva.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Broj i svojstvo direktora: DOO mora imati barem jednog direktora koji isključivo mora biti fizičko lice. Ukoliko ima više direktora, ostali mogu biti i pravna lica. U DOO se nikada ne obrazuje odbor direktora (kao u AD), već svaki direktor ima svoju samostalnu funkciju.
  • Sastav Nadzornog odbora: Mora se sastojati od neparnog broja članova, a zakon propisuje minimum od tri člana.
  • Inkompatibilnost (Smetnje): Zakon strogo propisuje ko ne sme biti član nadzornog odbora. To ne sme biti lice koje je već direktor ili prokurista u tom društvu, lice koje je u nadzornom odboru u više od pet drugih društava, kao ni lice osuđivano za krivična dela protiv privrede.

Osnivanje i akti

  • Zasnivanje odnosa: Imenovanjem se uspostavlja ugovorni odnos između direktora i društva (to ne mora nužno biti ugovor o radu, može biti menadžerski ugovor). Ovi odnosi, naknade i eventualni podsticaji uređuju se aktima društva, s tim da naknada direktoru ne sme biti određena kao procentualno učešće u dobiti društva.
  • Prvi direktori i članovi nadzornog odbora mogu biti imenovani već u samom osnivačkom aktu, dok se kasnije biraju odlukom nadležnog organa. Svi zatsupnici se moraju upisati u Registar.

Organi društva (Upravljanje)

  • Sistemi upravljanja i imenovanje:
    • Jednodomno upravljanje: Društvo ima Skupštinu i direktora(e). Skupština direktno imenuje i razrešava direktora.
    • Dvodomno upravljanje: Društvo ima Skupštinu, Nadzorni odbor i direktora. U ovom sistemu, Skupština bira Nadzorni odbor, a onda Nadzorni odbor bira i razrešava direktora.
  • Nadležnosti Direktora:
    • Zastupanje: Istupanje prema trećim licima. Ukoliko ima više direktora, pravilo je (za razliku od društva lica) da važi presumpcija zajedničkog zastupanja, zbog manjeg nivoa poverenja vlasnika.
    • Vođenje poslova: Unutrašnja organizacija rada (presumpcija nadležnosti – direktor obavlja sve što nije izričito dato drugom organu).
    • Izvršna i sekretarska funkcija: Sprovođenje odluka Skupštine i NO, obaveza vođenja poslovnih knjiga, sastavljanje finansijskih izveštaja i prijavljivanje registru.
  • Nadležnosti Nadzornog odbora:
    • Nadzorna: Kontrola rada direktora, provera poslovanja i finansijskih izveštaja. Podnosi Skupštini godišnji izveštaj.
    • Kadrovska: Imenovanje direktora.
    • Poslovna (Saglasnost): Direktor mora pribaviti saglasnost Nadzornog odbora za specifične poslove: sticanje i otuđenje udela u drugim društvima, raspolaganje nepokretnostima (van redovnog toka), ugovaranje zajmova, i posebno za pravne poslove u kojima postoji sukob interesa direktora.
  • Kvorum i rad Nadzornog odbora:
    • Zaseda na sednicama (minimum četiri godišnje).
    • Kvorum čini većina ukupnog broja članova.
    • Odluke se po pravilu donose običnom većinom prisutnih (glasanje po glavama, s tim da pri jednakoj podeli glasova preteže glas predsednika).
    • Kooptacija: Ukoliko broj članova NO padne ispod predviđenog, preostali članovi mogu sami imenovati (kooptirati) do dva nova člana do prve naredne sednice Skupštine.

Prava i obaveze članova (Organa uprave)

  • Prestanak funkcije Direktora: Odvija se istekom mandata, smrću, ostavkom, usled zakonskih smetnji, ali i razrešenjem.
    • Razrešenje: Organ koji ga je izabrao može razrešiti direktora u svakom trenutku (jednostrani raskid) bez navođenja razloga. Direktor nema pravo na sudski povraćaj na funkciju, ali ima pravo na naknadu štete ukoliko dokaže da je razrešenje bilo nezakonito.
    • Ostavka: Direktor je može podneti u svakom momentu. Ako je u pitanju jedini direktor, dužan je da obavlja hitne poslove najduže 30 dana dok se ne izabere novi.
  • Odgovornost članova Nadzornog odbora: Oni odgovaraju za štetu nastalu nesavesnim donošenjem odluka. Za štetu odgovaraju solidarno svi koji su glasali „za“, ali i lica koja su bila ustupljena sa glasanja, pa čak i oni koji su bili odsutni sa sednice, ukoliko se u roku od osam dana po saznanju za odluku njoj pisano ne usprotive.

Prestanak/Statusne promene

  • Sudsko postavljanje privremenog zastupnika: Ukoliko društvo ostane bez direktora, a ne registruje novog u roku od 30 dana, dešava se blokada funkcionisanja. Tada svaki član ili zainteresovano lice može zatražiti od suda da u hitnom postupku (u roku od 8 dana) postavi privremenog zastupnika kako bi se društvo održalo u pravnom prometu. Dok je društvo bez direktora, punovažna je izjava volje trećeg lica upućena bilo kom članu društva ili Nadzornog odbora.

Skupština društva s ograničenom odgovornošću

Pojam/Definicija

  • Sistemi upravljanja: DOO može biti organizovano kroz jednodomni sistem upravljanja (gde društvo ima Skupštinu i jednog ili više direktora) ili dvodomni sistem upravljanja (gde društvo pored Skupštine i direktora ima i nadzorni odbor).
  • Skupština DOO je najviši, zborni organ upravljanja koji je nadređen ostalim organima u društvu, a sačinjavaju ga svi članovi društva.
  • U jednočlanom društvu, funkciju Skupštine samostalno vrši jedini član društva (ili zakonski zastupnik ako je član pravno lice).

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Uporedno pravo: Dvodomni sistem upravljanja karakterističan je za kontinentalni (nemački) pravni krug, a služi strožoj kontroli menadžmenta od strane vlasnika kapitala posredstvom nadzornog organa.
  • Srazmernost glasova: Svaki član po pravilu ima glasačku snagu u Skupštini srazmerno svom udelu u osnovnom kapitalu, s tim da mu se pravo glasa zakonski nikada ne može u potpunosti isključiti.
  • Ratio legis (Sukob interesa): Član gubi pravo glasa (i ne računa se u kvorum) kada Skupština odlučuje o pitanjima u kojima je njegov interes suprotstavljen interesu društva (npr. oslobađanje od obaveza prema društvu, isključenje iz društva, odobravanje pravnog posla sa njim ili sa njim povezanim licima).

Osnivački akt i akti

  • Osnivački akt imperativno određuje da li će sistem upravljanja biti jednodomni ili dvodomni.
  • U okviru svoje normativne funkcije, Skupština donosi i menja opšte akte društva, uključujući osnivački akt i poslovnik o svom radu.
  • Zakon propisuje isključivi delokrug Skupštine, ali osnivačkim aktom članovi mogu dodeliti Skupštini i druge (dopunske) funkcije, pod uslovom da ne zadiru u zakonske nadležnosti drugih organa.

Organi društva (Upravljanje)

  • Nadležnosti Skupštine: Pored normativne, obuhvataju kadrovsku (imenovanje i razrešenje direktora, članova nadzornog odbora, revizora), imovinsku (promena kapitala, sticanje sopstvenih udela) i finansijsku funkciju (usvajanje finansijskih izveštaja i raspodela dobiti).
  • Vrste sednica Skupštine:
    • Redovna sednica: Održava se jednom godišnje (najkasnije u roku od šest meseci od završetka poslovne godine) sa primarnim ciljem usvajanja finansijskih izveštaja. Pre njenog održavanja i usvajanja izveštaja zabranjena je isplata dobiti.
    • Vanredna sednica: Održava se po potrebi između redovnih.
    • Obavezna vanredna sednica: Saziva se isključivo kada društvo posluje sa gubitkom koji je „pojeo“ imovinu tako da je pala ispod polovine osnovnog kapitala. Cilj je donošenje mera za spasavanje društva ili pokretanje likvidacije, a ne zaštita poverilaca.
  • Sazivanje sednice: Saziva je direktor (odnosno nadzorni odbor), a po zakonu mora biti sazvana ako to zahteva manjina koja ima najmanje 10% udela. Poziv se šalje najkasnije osam dana pre sednice i obavezno sadrži predlog dnevnog reda i materijale.
  • Kvorum i glasanje:
    • Kvorum čini prisustvo članova koji nose apsolutnu većinu (više od 50% ukupnog broja glasova). Ako nema kvoruma, na ponovljenoj sednici kvorum je sveden na samo 1/3 u ukupnom broju glasova.
    • Obična (relativna) većina: Pitanja se po pravilu izglasavaju većinom glasova prisutnih članova.
    • Uvećana većina (2/3 glasova po kapitalu): Imperativno se zahteva za najvažnija pitanja – promenu osnovnog kapitala, statusne promene, pokretanje stečaja, raspodelu dobiti i sticanje sopstvenih udela.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Pravo na učešće: Član može učestvovati i glasati na sednici lično, elektronskim putem (audio-video veza) ili preko punomoćnika uz obavezno pisano punomoćje.
  • Manjinska prava: Članovi koji poseduju najmanje 5% udela u osnovnom kapitalu imaju pravo da predlože i dodaju nove tačke na dnevni red sednice.
  • Pobijanje odluka: Član ima pravo da podnese tužbu sudu radi pobijanja nezakonitih ili nepravilnih odluka Skupštine.
  • Načelo usmenosti odlučivanja podrazumeva da se na sednicama mora voditi zapisnik, ali njegova neurednost sama po sebi ne čini usvojene odluke ništavim.

Prestanak/Statusne promene

  • U okviru svoje statusne funkcije, isključivo pravo Skupštine je da donosi odluke o prestanku društva (likvidaciji ili pokretanju stečaja), kao i o statusnim promenama (pripajanje, podela) i promeni pravne forme (npr. prelazak DOO u akcionarsko društvo). Za donošenje ovih odluka obavezna je uvećana (dvotrećinska) većina svih glasova.

Prestanak članstva u DOO

Pojam/Definicija

  • Prestanak članstva: Članstvo u DOO može prestati smrću, prestankom pravnog lica, prenosom ili poništajem udela, kao i istupanjem i isključenjem. Članstvo i sva članska prava prema društvu pravno prestaju tek brisanjem iz registra.
  • Istupanje člana: Pravna radnja kojom član jednostrano raskida ugovor o osnivanju sa ostalim članovima društva.
  • Isključenje člana: Pravna radnja kojom društvo, u ime ostalih članova, jednostrano raskida ugovor o osnivanju sa određenim članom usled postojanja opravdanog razloga.
  • Ratio legis (Ograničenje kod jednočlanog društva): Član ne može istupiti iz jednočlanog društva, jer bi društvo ostalo bez članova, što je zakonom zabranjeno. Umesto toga, može samo preneti udeo ili likvidirati društvo.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Vrste istupanja:
    1. Istupanje bez navođenja razloga: Član uvek ima ovo pravo, ali tada nema pravo na naknadu vrednosti udela od društva. Uslov za punovažnost je da je prethodno ispunio sve svoje obaveze (npr. uneo ceo ulog).
    2. Istupanje iz opravdanog razloga: Primenjuje se kada mu drugi članovi prouzrokuju štetu, kada mu je onemogućeno očešče u društvu ili su mu nametnute nesrazmerne obaveze. Tada ima pravo na naknadu vrednosti udela.
  • Vrste isključenja:
    1. Vansudsko isključenje: Sprovodi se isključivo iz jednog razloga – ukoliko član nije uneo ceo ulog na koji se obavezao, čak ni u naknadnom roku.
    2. Sudsko isključenje: Sprovodi se kada član namerno ili grubom nepažnjom prouzrokuje štetu, povredi fiducijarne dužnosti (npr. dužnost lojalnosti i nekonkurencije) ili otežava poslovanje društva.
  • Ratio legis (Zaštita osnovnog kapitala): Prilikom isplate naknade istupilom ili isključenom članu, društvo isplatu sme da vrši isključivo iz namenskih rezervi ili od prodaje njegovog udela, a nikako iz osnovnog kapitala, koji mora ostati očuvan radi zaštite poverilaca.

Osnivanje i akti

  • Osnivački akt može predvideti i dodatne opravdane razloge za istupanje i isključenje člana.
  • Društvu se osnivačkim aktom ne može ukinuti pravo da tuži člana radi isključenja, a isključenom članu se ne može oduzeti pravo na naknadu udela.
  • Zakon predviđa da se naknada isplati najkasnije u roku od dve godine po pravnosnažnosti presude, ali se osnivačkim aktom ovaj rok može produžiti na najviše pet godina.

Organi društva (Upravljanje)

  • Skupština je organ nadležan za odlučivanje o statusu člana:
    • O zahtevu za istupanje odlučuje apsolutnom većinom glasova u roku od 60 dana.
    • Oluftu o vansudskom isključenju donosi dvotrećinskom većinom po kapitalu.
    • Odluku o podnošenju tužbe za sudsko isključenje donosi običnom većinom prisutnih članova.
  • Kvorum i glasanje: Prilikom glasanja o isključenju, udeo člana o kome se odlučuje ne ulazi u kvorum i on nema pravo glasa zbog sukoba interesa.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Pravo na naknadu udela (Istupanje): Određuje se prema tržišnoj vrednosti i ne sme biti manja od srazmerne vrednosti udela u neto imovini društva. Za obezbeđenje isplate, član ima pravo na ustanovljenje založnog prava na tom udelu.
  • Solidarna odgovornost: Ukoliko novac od prodaje udela nije dovoljan za isplatu istupilom članu, za ostatak mu solidarno odgovaraju ličnom imovinom ostali članovi društva.
  • Obaveze kod vansudskog isključenja: Isključeni član gubi pravo na naknadu udela, ali ostaje obavezan da unese neuplatu (ukoliko je to nužno za namirenje poverilaca), a za dug solidarno odgovara i prenosilac od koga je stekao udeo.
  • Prava kod sudskog isključenja: Član ima pravo na naknadu likvidacione vrednosti udela. Međutim, društvo može prebiti ovaj iznos sa naknadom štete koju je isključeni član naneo društvu.
  • Derivativna tužba: Ukoliko Skupština ne podnese tužbu za isključenje u zakonskom roku, član koji poseduje najmanje 5% udela ima pravo da podnese tužbu u svoje ime, a za račun društva.

Prestanak/Statusne promene

  • Pravna sudbina udela: U svim slučajevima (istupanje, vansudsko i sudsko isključenje), nakon brisanja člana iz registra, njegov udeo momentalno postaje sopstveni udeo društva.
  • Sudska zaštita (Suspenzija prava): U toku parnice za isključenje, sud na zahtev društva može povrediocu suspendovati pravo glasa i pravo na dividendu, ili uvesti prinudnu upravu ukoliko postoji opasnost od štete.

Sticanje članstva, prava, obaveze i pravni režim isplata članovima u DOO

Pojam/Definicija

  • Sticanje članstva: Da bi lice postalo član DOO, kumulativno su neophodna dva uslova: punovažan pravni osnov i upis u registar.
  • Ratio legis (Konstitutivnost upisa): Za razliku od nekih obligacionih odnosa, članstvo prema trećim licima i samom društvu pravno nastaje tek trenutkom registracije osnivanja ili promene u registru (npr. promene vlasništva nad udelom), radi pravne sigurnosti.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Pravni osnovi za sticanje članstva su: 1) ugovor o osnivanju; 2) ugovor o pristupanju; 3) ugovor o prenosu udela; 4) nasleđivanje (ili pravno sledbeništvo kod pravnih lica) i 5) statusna promena.
  • Društvo ima imperativnu obavezu da vodi evidenciju članova, o kojoj se stara direktor, i služi za uredno dostavljanje pošiljki.

Osnivanje i akti

  • Osnivački akt je ključan za definisanje specifičnih prava. Iako članovi načelno imaju ista prava, osnivačkim aktom se mogu ustanoviti povlašćena prava (npr. veto, veća dividenda, više glasova), ali je za to neophodan pristanak svih ostalih članova.

Organi društva (Upravljanje)

  • Skupština: Isključivo je nadležna za donošenje odluke o raspodeli dobiti (dividende), koja se donosi dvotrećinskom većinom po kapitalu.
  • Direktor / Nadzorni odbor: Mogu doneti odluku o isplati međudividende (isplata tokom godine iz tekuće dobiti), ali samo ukoliko su za to izričito ovlašćeni osnivačkim aktom. Direktor je dužan da omogući uvid u akte društva; u suprotnom, čini krivično delo ako ne izvrši nalog suda.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Obaveze člana:
    • Osnovna obaveza: Unošenje uloga.
    • Fiducijarne dužnosti: Značajni ili vladajući članovi imaju obavezu nesukobljavanja interesa i nekonkurencije.
    • Zabrana mešanja: Član koji nije u upravi ne sme se mešati u posao uprave; u suprotnom, odgovara za štetu kao tzv. skriveni direktor.
  • Prava člana:
    • Imovinska prava: Pravo na udeo, pravo na dividendu i pravo na učešće u likvidacionom ostatku.
    • Upravljačka prava: Pravo glasa, pravo prečeg upisa i pravo preče kupovine, pravo nadzora i obaveštavanja.
  • Pravo na obaveštavanje i sudska zaštita: Član ima pravo uvida i kopiranja akata (posebno finansijskih izveštaja). Ako direktor to odbije, sud u hitnom vanparničnom postupku odlučuje najkasnije u roku od 8 dana.
  • Pravni režim isplata i dividendi:
    • Pre isplate dividende, obavezno je pokriće ranijih gubitaka i izdvajanje za zakonske/statutarne rezerve.
    • Isplata se vrši srazmerno udelu, sa rokom isplate koji ne može biti duži od šest meseci od odluke Skupštine.
    • Ratio legis (Zaštita poverilaca kod isplata): Da bi se izbegla insolvetnost, zakon postavlja dve imperativne granice: 1) Neto imovina ne sme pasti ispod osnovnog kapitala; 2) Ukupna plaćanja ne smeju preći iznos ostvarene dobiti (uvećane za rezerve i raniju neraspoređenu dobit).
  • Odgovornost za nedopuštena plaćanja (Tri kruga lica):
    1. Primaoci: Nesavestan član uvek vraća novac. Savestan član vraća isplatu samo ako je to nužno za namirenje poverilaca.
    2. Odobrioci: Članovi uprave i skupštine koji su glasali/odobrili plaćanje (iako ga nisu primili) solidarno odgovaraju sa prvim krugom ukoliko su bili nesavesni.
    3. Lica koja su doprinela: Lica koja su namerno ili krajnjom nepažnjom doprinela isplati (odgovaraju solidarno i neograničeno).
    4. Zastarelost: Pravo na vraćanje zastareva za 5 godina (za nesavesne primaoce rok je 10 godina).

Prenos, poništaj, nasleđivanje i opterećivanje udela u DOO

Pojam/Definicija

  • Poništaj udela: Pravna radnja kojom društvo ukiđa određeni udeo (bilo člana ili sopstveni udeo), usled čega se srazmerno povećavaju udeli ostalih članova u osnovnom kapitalu.
  • Prenos udela: Način raspolaganja udelom od strane člana (uz naknadu ili bez nje). Može biti unutrašnji (slobodan prenos između postojećih članova) i spoljni (prenos na treća lica, kao nove članove, koji je zakonom ograničen).
  • Nasleđivanje udela: Stupanje naslednika na mesto umrlog člana u času smrti, po sili zakona ili testamentu.
  • FIPSU (Finansijski instrument – pravo na sticanje udela): Posebna isprava u elektronskom obliku (nije hartija od vrednosti) koju društvo izdaje na osnovu sopstvenog udela, a koja imaocu daje pravo da o dospelosti ugovora uplati označenu cenu i postane član društva (često se koristi za nagrađivanje menadžmenta).

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Forma prenošenja: Da bi se udeo preneo ili opterećenje uspostavilo, neophodan je punovažan pravni osnov (ugovor u pisanoj formi sa overenim potpisima). Dejstvo prema društvu i trećim licima nastupa isključivo trenutkom upisa u registar (APR).
  • Solidarna odgovornost: Ukoliko prenosilac udela nije u celosti uplatio svoj ulog ili izvršio dodatne uplate pre prenosa, on i sticalac udela solidarno odgovaraju društvu za taj dug.
  • Opterećivanje udela:
    • Zaloga: Udeo se može slobodno založiti trećim licima, uz upis u Registar zaloge na pokretnim stvarima.
    • Ratio legis (Zabrana zalaganja društvu): Članu je imperativno zabranjeno da založi udeo samom društvu. Cilj je sprečavanje izigravanja pravila o očuvanju osnovnog kapitala (npr. skriveni povraćaj uloga kroz „zajam“ obezbeđen udelom).
    • Plodouživanje: Plodouživalac stiče samo imovinska članska prava (pravo na dividendu), dok lična prava, poput prava glasa u Skupštini, ostaju isključivo vezana za imaoca udela i ne mogu se preneti na plodouživaoca.

Osnivanje i akti

  • Uloga osnivačkog akta u prenosu: Osnivački akt može pooštriti zakonska ograničenja spoljnog prenosa. Na primer, može uvesti zahtev da je za prenos (čak i besteretan, poput poklona) neophodna saglasnost društva.
  • Uloga osnivačkog akta u nasleđivanju: Iako se nasleđivanje ne može zabraniti, društvo se može zaštititi od neželjenih naslednika institutom prinudnog otkupa. Ovaj institut mora biti izričito predviđen osnivačkim aktom pre trenutka smrti ostavioca, uz jasno definisan način utvrđivanja naknade (cene) i rok isplate.

Organi društva (Upravljanje)

  • Skupština društva je isključivo nadležna organ za ključna statusna pitanja udela:
    • Saglasnost za prenos: Ako osnivački akt zahteva saglasnost društva za prenos, Skupština odlučuje o tome (ako se ne izjasni u roku od 30 dana, smatra se da je saglasnost data). Skupština može i odrediti drugo lice kao kupca.
    • Odlučivanje o poništaju: Skupština donosi odluku o poništaju udela (kojom se menja osnivački akt), uz određivanje roka za isplatu naknade (najkasnije dve godine kod prinudnog oduzimanja).
    • Prinudni otkup od naslednika: Donosi se običnom većinom (kvorum bez udela pokojnika), najkasnije u roku od 3 meseca od registracije naslednika.
    • Izdavanje FIPSU: Odluku donosi Skupština dvotrećinskom većinom po kapitalu, kada društvo stekne sopstveni udeo.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Pravo preče kupovine: Najvažnije zakonsko ograničenje kod spoljnog prenosa uz naknadu (prodaje).
    • Član koji prodaje udeo mora ga pismeno ponuditi svim ostalim članovima uz navođenje svih bitnih elemenata ugovora (cena, rok).
    • Ostali članovi imaju 30 dana da ponudu prihvate. Ukoliko više njih prihvati, udeo se među njima deli srazmerno njihovim postojećim udelima.
    • Ako niko ne prihvati ponudu, prenosilac može prodati udeo trećem licu u roku od 90 dana, ali isključivo pod uslovima koji nisu povoljniji za treće lice od uslova iz ponude članovima.
  • Sudska zaštita (Ovlašćenje prekupa): Ako član povredi pravo preče kupovine, preostali članovi imaju pravo na sudsku zaštitu. U roku od 30 dana od saznanja (a najkasnije 6 meseci od registracije prenosa), mogu tužbom tražiti poništaj ugovora sa trećim licem i prenos udela na njih pod istim uslovima.
  • Podela dividende kod prenosa: Ako društvo na kraju godine isplaćuje dobit ostvarenu u godini kada je udeo prenet, to pitanje zakon ne uređuje. Rešava se ugovorom o prenosu udela (najčešće se sticalac ovlašćuje da podigne celu dividendu, a zatim deo isplati prenosiocu srazmerno vremenu provedenom u društvu te godine).

Prestanak/Statusne promene

  • Smanjenje osnovnog kapitala pri poništaju: Ukoliko se poništava udeo, a usled isplate naknade članu vrednost neto imovine društva padne ispod zakonskog minimuma osnovnog kapitala, on se mora smanjiti. Za ovo nije potrebna posebna odluka, jer se kapital smanjuje na osnovu same odluke o poništaju udela.
  • Poništaj sopstvenog udela: Ako društvo stekne sopstveni udeo (npr. isključenjem člana ili otkupom), a ne otuđi ga u zakonski propisanom roku niti izda FIPSU na osnovu njega, prinuđeno je da takav udeo poništi.

Ulozi, dodatne uplate i pravni režim udela u DOO

Pojam/Definicija

  • Ulog: Predmet uloga u DOO može biti novac, nenovčana stvar, pravo ili udeo u drugom društvu, ali nikako ne može biti u radu (izvršenom ili budućem). Obaveza unošenja uloga mora biti jasno određena, bezuslovna i trajna (na neodređeno vreme).
  • Udeo: Predstavlja skup članskih prava i obaveza koje jedno lice ima u društvu po osnovu svog uloga.
  • Dodatne uplate: Predstavljaju obavezne novčane iznose koje članovi daju društvu preko svojih uloga (povrh osnovnog kapitala), a koje je društvo u obavezi da im vrati kada prestane razlog zbog kojeg su sakupljene (npr. nakon pokrića gubitaka).

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Pravna priroda udela: Udeo nije hartija od vrednosti, te ga ne prenosi prosta predaja ili indosament, niti se on sme nuditi na javnom tržištu. Udeo se prenosi isključivo registracijom uz punovažni pravni osnov (ugovor, nasleđe).
  • Srazmernost udela: Član po pravilu stiče udeo srazmerno vrednosti svog uloga. Pravilo je da jedan član može imati samo jedan udeo (tzv. jedinstvo udela), koji se pripajanjem novih delova udela utapa u jedan veći.
  • Pravna priroda dodatnih uplata: One nisu dodatni ulozi i ne povećavaju osnovni kapital, već samo uvećavaju imovinu društva. Mogu biti isključivo u novcu. One takođe nisu ni zajam društvu, ni sporedna činidba, već poseban pravni institut.
  • Ratio legis (Zabrana finansijske podrške): Društvu je strogo zabranjeno da novčano pomaže (zajmom, jemstvom) bilo kom licu da stekne udeo u njemu, neposredno ili posredno. Ovakav posao je ništav.
  • Ratio legis (Zabrana sticanja sopstvenog udela): Opšte pravilo je da društvo ne sme da stiče udeo u sopstvenom osnovnom kapitalu, kako bi se sprečilo izigravanje pravila o očuvanju kapitala i smanjenje imovine društva, te kako bi se izbegla besmislena situacija da društvo bude član samom sebi.

Osnivanje i akti

  • Osnivački akt (ili odluka Skupštine) može predvideti obavezu davanja dodatnih uplata.
  • Osnivačkim aktom (i to isključivo njime pri osnivanju ili kasnije jednoglasnom odlukom) se može ugovoriti i nesrazmerna raspodela prava iz udela (npr. više glasova ili veća dobit u odnosu na nominalnu vrednost udela), čime se stvara povlašćeni udeo. Jedino što se ne sme menjati je matematička srazmera samog učešća u osnovnom kapitalu.

Organi društva (Upravljanje)

  • Skupština donosi odluku o dodatnim uplatama, po pravilu jednoglasno (ako se u skladu s aktom donosi većinom, obavezuje samo one koji su glasali „za“).
  • O sticanju sopstvenog udela od člana, odlučuje Skupština dvotrećinskom većinom po kapitalu.
  • Suspenzija prava kod sopstvenog udela: Društvo na osnovu sopstvenog udela nema nikakva članska prava – on ne daje pravo glasa, ne ulazi u kvorum i ne daje pravo na dobit.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Prava iz udela: Obuhvataju raspolaganje, pravo prečeg upisa, pravo glasa u Skupštini, učešće u organima i pravo na dobit.
  • Obaveze kod dodatnih uplata: Član mora da izvrši uplatu, a društvo ga te obaveze ne sme osloboditi. Ukoliko udeo prenese pre uplate, on i sticalac udela odgovaraju solidarno za ostatak.
  • Vraćanje dodatnih uplata: Član ima pravo na vraćanje istih, pod uslovom da nije ugrožena solventnost društva i da je u celosti uneo i svoj osnovni ulog.
  • Ratio legis (Stečaj i dodatne uplate): Ako društvo padne u stečaj, potraživanja za vraćanje dodatnih uplata namiruju se na samom kraju (posle svih poverilaca, pa i posle zajmova članova), sa ciljem da se spreči izigravanje neobezbeđenih poverilaca od strane članova.
  • Suvlasnički udeo: Više lica može biti vlasnik jednog udela. Prema društvu se tretiraju kao jedan član (fikcija), moraju imenovati zajedničkog punomoćnika i za obaveze iz udela odgovaraju solidarno.
  • Uslovi za sticanje sopstvenog udela: Sticanje sopstvenog udela dozvoljeno je samo kao izuzetak (npr. besteretno poklonom, isključenjem člana, otkupom od člana koji istupa, prinudnim otkupom od naslednika, i usled statusnih promena). Uslov je da je udeo pre toga u celosti uplaćen, a cena se članu sme isplatiti isključivo iz rezervi.
  • Zabrana kod sopstvenog udela: Društvo ne sme sticanjem ostati bez ijednog člana, i ne sme steći udeo od jedinog člana.

Prestanak/Statusne promene

  • Obaveza otuđenja sopstvenog udela: Kada društvo dozvoljeno stekne sopstveni udeo, ono ga sme zadržati samo privremeno. Mora ga otuđiti (članovima ili trećim licima) najkasnije u roku od tri godine od dana sticanja.
  • Ukoliko ga ne otuđi u roku, društvo ga mora poništiti i, ukoliko imovina padne ispod minimuma, sprovesti obavezno smanjenje osnovnog kapitala. Prilikom prodaje sopstvenog udela, postojeći članovi imaju pravo preče kupovine.

Osnovni kapital društva s ograničenom odgovornošću i njegova promena

Osnovni kapital DOO-a iznosi najmanje 100 dinara i utvrđuje se osnivačkim aktom.

  • Prilikom osnivanja, ovaj minimalni iznos mora biti uplaćen u celosti i isključivo u novcu (nije dozvoljena uplata u ratama, niti unos nenovčanog uloga za namirenje ovog zakonskog minimuma).
  • Ratio legis (Funkcija minimalnog kapitala): Zbog ekstremno niskog iznosa, osnovni kapital više ne služi kao sredstvo obezbeđenja poverilaca, već prevashodno služi kao matematička osnova za izračunavanje udela i obima članskih prava. Poverioci društva se umesto toga štite imperativnim pravilima o održavanju kapitala i strogim ograničenjima plaćanja članovima.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Uporedno pravo: Minimalni iznos kapitala je snižen usled tržišnog nadmetanja država (posebno pod uticajem britanskog prava u kom se društvo može osnovati za jednu funtu), sa ciljem lakšeg privlačenja stranih ulaganja.
  • Promena osnovnog kapitala moguća je isključivo pod strogim uslovima i može se vršiti na dva načina: povećanjem i smanjenjem.
  • Povećanje osnovnog kapitala može se vršiti kroz pet modela:
    1. Unošenjem novih uloga (novčanih ili nenovčanih) postojećih ili novih članova.
    2. Pretvaranjem rezervi ili dobiti u osnovni kapital (ovde se samo menja struktura imovine, a ne njena ukupna vrednost).
    3. Pretvaranjem potraživanja poverioca u udeo (tzv. konverzija duga u kapital).
    4. Statusnom promenom (npr. pripajanjem drugog društva).
    5. Pretvaranjem ranijih dodatnih uplata članova u osnovni kapital.
  • Smanjenje osnovnog kapitala vrši se iz sledećih razloga:
    1. Radi pokrića nastalih gubitaka (ekonomskih ili fizičkih).
    2. Radi izdvajanja sredstava u rezerve za buduće rizike.
    3. Prilikom poništavanja udela (sopstvenog ili udela člana) i zamene predmeta uloga.

Svaka promena osnovnog kapitala mora se registrovati, jer pravno dejstvo nastupa tek trenutkom upisa u registar.

  • Redovan postupak smanjenja kapitala: Odluka se mora registrovati najkasnije u roku od tri meseca od donošenja, inače prestaje da važi.
  • Nakon registracije, odluka se obavljuje u trajanju od tri meseca, uz poziv poveriocima da prijave potraživanja. Poznatim „velikim poveriocima” (čije potraživanje iznosi najmanje 2.000.000 dinara) društvo mora uputiti i lično pisano obaveštenje u roku od 30 dana od registracije.

Skupština je isključivo nadležna za donošenje odluke o promeni osnovnog kapitala.

  • Kvorum i glasanje: Odluka se donosi dvotrećinskom većinom glasova po kapitalu svih članova društva. Osnivačkim aktom se može predvideti i drugačija većina, ali ona ne sme biti manja od apsolutne većine.

Prava i obaveze članova/akcionara

  • Uslovi za povećanje kapitala:
    • Postojeći članovi moraju prethodno u celosti uplatiti/uneti svoje uloge na koje su se obavezali (izuzetak je kada kapitalu pristupa novi član koji odmah u celosti unosi svoj ulog).
    • Postojeći članovi imaju pravo prečeg upisa novog udela, koje se ostvaruje srazmerno njihovom postojećem udelu u kapitalu društva.
  • Zaštita poverilaca i obaveze društva kod smanjenja:
    • U redovnom postupku, poverioci imaju pravo da zahtevaju obezbeđenje ili namirenje svojih potraživanja. Ukoliko društvo to odbije, poverilac može podići tužbu. Članovima društva se ne smeju vršiti nikakve isplate pre isteka 30 dana od registracije smanjenja.
    • Pojednostavljeni postupak smanjenja: Primenjuje se kao izuzetak kada nema opasnosti po poverioce, te izostaje obaveza obaveštavanja i obezbeđenja. Dozvoljen je: radi pokrića gubitaka, poništavanja sopstvenog udela stečenog bez naknade, isplate poništenog udela iz namenskih rezervi, ili kreiranja rezervi do makismalno 10% osnovnog kapitala.

Prestanak/Statusne promene

  • Moguće je istovremeno doneti odluku o smanjenju (npr. radi pokrića gubitka) i povećanju kapitala (novim ulozima).
  • Ukoliko usled smanjenja iznos osnovnog kapitala padne ispod propisanog minimuma (100 dinara), društvo je u obavezi da ga momentalno poveća; u suprotnom, mora promeniti pravnu formu (npr. u ortačko društvo) ili se nad njim mora sprovesti postupak likvidacije.